NA DANAŠNJI DAN: Ivan Sergejevič Turgenjev, Zagrebački veliki potres, Menci Clement Crnčić, Kristalna noć, Karl Larsson, Mihovil Kombol, Charles de Gaulle, Berlinski zid, Mostar, parlamentarni sustav, Dan izumitelja

Ivan Sergejevič Turgenjev, književnik – 1818.

Ivan Turgenjev

Ivan Sergejevič Turgenjev (Orel, 9. studenog 1818. – Bougival, 3. rujna 1883.), ruski književnik.

Bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike, čak i u Hrvatskoj (Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar).

Poznatija njegova djela su zbirka novela Lovčevi Zapisi (1852.), romani Rudin (1856.), Plemićko Gnijezdo (1859.), Očevi i djeca (1862.) zatim zbirke crtica Pjesme u prozi (1878.) i Senilia (1882.).

Zagrebački veliki potres – 1880.

Potres u Zagrebu 1880., poznat i kao Veliki potres u Zagrebu, bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Razorio je brojne zagrebačke zgrade, mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst, dvoje ljudi je poginulo (litograf Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana), a 29 ih je teško ozlijeđeno.

Potres se dogodio 9. studenog 1880. u 7 sati, 33 minute i 50 sekundi, prema podacima meteorološke postaje u Zagrebu. U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Nakon najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta. Do travnja 1881. godine zabilježeno je 185 podrhtavanja tla. Stanovnici čije su kuće bile oštećene, smješteni su u za to izgrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice.

Menci Clement Crnčić, slikar – 1930.

Menci Clement Crnčić

Crnčić, Menci Clement, hrvatski slikar i grafičar (Bruck an der Mur, Austrija, 3. IV. 1865 – Zagreb, 9. XI. 1930). Slikarstvo studirao na Akademiji u Beču 1882–84., potom je nastavio studij 1889–92. u Münchenu. U Zagrebu je s B. Čikošem Sesijom otvorio 1903. privatnu slikarsku školu, koja je prerasla u Višu školu za umjetnost i obrt a zatim u Akademiju likovnih umjetnosti; na toj je ustanovi bio profesor 1907–30; kratko vrijeme ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora; član JAZU (danas HAZU) od 1919. Radovi iz najranijega razdoblja bili su pod utjecajem realizma münchenske škole, poglavito u osjetljivosti pri promatranju ljudskoga tijela i lica te tonskom modeliranju slike (Slavonac runi kukuruz, Djevojčica). Na slikama krajolika iz primorja, Istre i okolice Novog Vinodolskoga vidljiv je utjecaj tzv. zagrebačke škole, paleta mu je postala otvorenija, namaz pastozniji (Bonaca, Žutika u cvatu, S otoka Raba). U daljem razvoju prešao je s naglašena kolorizma na zagasitije boje koje je u tonovima i nijansama nanosio na platno tankim namazima kista, čime je postizao dojam titranja zraka i nedogledne daljine (Pogled s Plasa, Burin). Prvi u hrvatskom slikarstvu počeo slikati marine.

Posebno je važan kao prvi školovani grafičar s kojim započinje razvoj moderne hrvatske grafike; odgojio je naraštaje hrvatskih grafičara, među ostalima T. Krizmana, B. Šenou, M. Krušlina, Lj. Babića. U ranim radovima još je vidljiv utjecaj bečkog učitelja W. Ungera. Pretežito bakropisom postizavao je tonska rješenja, kojima je u to doba bio zaokupljen i u slikarstvu. Izrađivao je realistične portrete i velike kompozicije, čvrstih i odmjerenih poteza (Nedjeljno jutro u Lovranu, Medveja). Autor obojenih bakropisa iz staroga Zagreba (Na Kaptolu, Bakačeva kula). U posljednjem ciklusu grafičkih listova vratio se primorskomu krajoliku (Vrbnik, Povile, Grižane). Plodan crtač; izrađivao je plakate, scenografiju i objavljivao ilustracije i karikature.

Kristalna noć, progon Židova u Njemačkoj – 1938.

Njemačka država je izdala naredbu da se svi židovski dućani i poduzeća, koja su još postojala, predaju u ‘arijske’ ruke. Preostali Židovi ostali su tako bez većine svog kapitala i praktički bili isključeni iz njemačkoga ekonomskog života. Slijedilo je konačno rješenje u Holokaustu.

Naziv Kristalna noć odnosi se na događaj u studenome 1938. u nacističkoj Njemačkoj, u okviru sustavnog progona Židova, nazvanog holokaust. U listopadu 1938. godine, 15.000 Židova poljskog podrijetla protjerano je iz Njemačke i iskrcano na poljskoj granici. Desničarska antisemitska poljska vlada, koja je govorila o vlastitome ‘židovskom pitanju’, odbila ih je primiti. Njih oko 5.000 ostalo je na ničijoj zemlji. U znak osvete sedamnaestogodišnji Herschel Grünspan, kojem su protjerali roditelje, izvršio je 7. studenoga atentat na konzula njemačkoga veleposlanstva u Parizu, ubivši ga hicima iz pištolja.

Nacistička je stranka to proglasila dijelom svjetske židovske urote i u noći s 9. na 10. studenoga organizirani su ‘spontani’ protužidovski izgredi, po razbijanju stakala izloga kasnije nazvani Kristalna noć. Uništeno je i opljačkano najmanje 7.000 trgovina, oskvrnjena su židovska groblja, spaljeno 177 sinagoga i ubijen 91 Židov. Oko 30.000 Židova uhićeno je i i odvedeno u koncentracijske logore. Potkraj godine većinu su pustili, no tisuću je osoba u međuvremenu izgubilo živote.

Osim toga, nacistička je država njemačkim Židovima, kao kaznu za atentat, odredila novčanu kaznu od milijardu maraka. Istovremeno je izdana naredba da se svi židovski dućani i poduzeća, koja su još postojala, predaju u ‘arijske’ ruke. Preostali Židovi ostali su tako bez većine svog kapitala i praktički bili isključeni iz njemačkoga ekonomskog života. Slijedilo je konačno rješenje u Holokaustu.

Karl Stig-Erland Larsson, knjiženik – 1954.

Karl Stig-Erland Larsson

Karl Stig-Erland Larsson (Skelleftehamn, 15. kolovoza 1954. – Stockholm, 9. studenog 2004.) – švedski književnik, novinar, aktivist Stieg Larsson bavio se istraživačkim novinarstvom.Na taj način upoznao se s mnogim društvenim problemima. Bio je urednik nekoliko časopisa posvećenih takvoj vrsti romana te predsjednik najveće švedske udruge ljubitelja znanstveno-fantastičnih romana. Njegova najpoznatija djela su kriminalistički romani iz Trilogije Millennium: “Muškarci koji mrze žene”, “Djevojka koja se igrala vatrom” i “Kule u zraku”.Objavljeni su nakon njegove smrti. Autor je posthumno dobio mnoga priznanja, a po knjigama su snimljeni filmovi, koji su postigli veliku gledanost.

Mihovil Kombol, prevoditelj – 1955.

Mihovil Kombol

Kombol, Mihovil, hrvatski književni povjesničar, kritičar i prevoditelj (Niš, Srbija, 23. IX. 1883 – Zagreb, 9. XI. 1955). Studij slavistike i germanistike završio je u Beču, gdje je 1907. doktorirao disertacijom o akcentuaciji dijalekta bribirskoga kraja. Od 1907. bio je profesor u Vukovaru, Zemunu, Senju i Rijeci, a od 1918. do smrti radio u Zagrebu, gdje je 1943. zamijenio F. Fanceva na mjestu profesora starije hrvatske književnosti na Filozofskome fakultetu; 1946. bio je umirovljen, a 1950. postao je redoviti profesor svjetske književnosti na Akademiji za kazališnu umjetnost. Između dvaju svjetskih ratova sustavno je pisao o novijoj hrvatskoj književnosti, sastavio dvije, i po izboru i po predgovoru, značajne antologije (Antologija novije hrvatske lirike, 1934; Hrvatski pripovjedači osamdesetih i devedesetih godina, 1935), hrestomatiju Primjeri iz stranih književnosti: epika (1935. ili 1936) te srednjoškolske udžbenike. Premda su pojedine Kombolove studije o novijoj hrvatskoj književnosti i danas relevantne, čelno mjesto i u njegovu znanstvenom opusu i u hrvatskoj književnoj historiografiji ima njegova Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda (1945). To je prva povijest u kojoj se na materijal starije književnosti primjenjuju moderna estetička mjerila te se naglašava jedinstvenost i kontinuitet te književnosti od srednjeg vijeka do preporoda. Premda su croceanska estetička mjerila koja je Kombol primjenjivao na stare pisce zastarjela, njegova je Povijest uvelike modernizirala proučavanje književnosti starijih razdoblja. Prevodio je s talijanskoga, njemačkoga, francuskog i ruskog, a iznimnim ostvarajem smatraju se njegovi prijevodi Goetheove Ifigenije na Tavridi i Danteove Božanstvene komedije.

Charles de Gaulle, francuski general i političar – 1970.

Charles de Gaulle

Dana 9. studenog 1970. u 79. godini umro je francuski general i državnik te 18. predsjednik Francuske, Charles André Joseph Marie de Gaulle.

Prije Drugog svjetskog rata, de Gaulle je bio poznat kao vojni taktičar za oklopno ratovanje, te se zalagao za koncentrirano korištenje oklopnih i zračnih snaga. Tijekom rata dosegao je čin brigadnog generala te je bio predsjednik vlade Slobodne Francuske koja je bila u egzilu. Između 1944. i 1946., nakon oslobođenja Francuske od Osovinske okupacije, bio je predsjednik Provizionalne vlade.

1959. stupio je na dužnost 1. predsjednika, 18. ukupno, Pete Republike. Njegova politička ideologija je znana kao golizam (francuski Gaullisme), a izvršila je velik utjecaj na modernu francusku politiku. Iako su većina golista bili ljevičari, ideologija se smatra socijalkonzervativnom. Charles de Gaulle je sa mjesta predsjednika odstupio 28. travnja 1969., nakon poraza njegovog referenduma o pretvaranju Senata u savjetničko tijelo, a davanja većih ovlasti regionalnim vijećima. Povukao se u mjesto Colombey-les-Deux-Églises, gdje je iznenadno umro 1970., dva tjedna prije svog 80. rođendana, dok je pisao svoje memoare.

Probijen Berlinski zid – 1989.

Berlinski zid

Nakon proslave 750. obljetnice grada Berlina i zbog vala demokratizacije u istočnoj Europi, pala je istočnonjemačka komunistička vlada. Napokon, za većinu posve neočekivano, pao je i zid. Tisuće ljudi našle su se s obje strane zida i još iste noći prešle na suprotnu stranu grada. Obitelji koje se nisu vidjele trideset godina ponovno su se našle, a i potpuni stranci grlili su se radosni. Na raznim mjestima duž zida ljudi su s različitim alatima od čekića do pijuka razbijali prolaze. Malo tko nije ponio i komadić zida za uspomenu.

Rušenje Starog mosta u Mostaru – 1993.

Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve, izgrađen 1566. za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, dio je UNESCO-ve kulturne baštine. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, 9. studenog 1993. godine, most je srušen. Granatiranje i rušenje mosta snimljeno je kamerama Nedžada Kasumovića i Eldina Palate te je ubrzo obišlo cijeli svijet. Većina svjetskih medija je odmah za rušenje optužila postrojbe HVO-a, no do danas nitko nije preuzeo odgovornost za rušenje mosta. Most je nakon rata obnovljen i ponovno otvoren za javnost 23. srpnja 2004. godine.

Promjena Ustava Republike Hrvatske iz polupredsjedničkog sustava u parlamentarni

Ustavnim promjenama usvojenim 9. studenog 2000. godine, sukladno izbornim obećanjima koalicije šest stranaka koje su na izborima preuzele vlast u Republici Hrvatskoj izvršena je revizije hrvatskog Ustava. Promjene Ustava Zastupnički dom je prihvatio sa 106 glasova za, 35 protiv i jednim suzdržanim. Ovom ustavnom promjenom uveden je novi sustav ustrojstva vlasti, odnosno zamijenjen je polupredsjednički sustav tzv. čistim parlamentarnim sustavom.

Međunarodni dan izumitelja

Međunarodni dan izumitelja je dan koji se obilježava u Europi 9. studenog na dan rođenja američke filmske glumice i izumiteljice Hedy Lamarr. Neki od ciljeva koje organizatori ovog blagdana prate su podsjećanje na već davno zaboravljene izumitelje,podsjećanje na velike izumitelje koji su poboljšali naš svakodnevni ljudski život i poziv na zajednički inovativni rad za našu zajedničku ljudsku budućnost. Dan izumitelja je jedna inicijativa od Gerhard Muthenthaler, jednog Berlinskog ekonoma.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr