ŽELJKO VRŠČAK, predsjednik Konjogojske udruge Vrbovec: Konji su ljubav i gušt koja nema cijenu

Željka smo posjetili na njegovom imanju u Livadarskoj ulici u Vrbovcu, gdje nam je pokazao svu raskoš svoga blaga, ali nas i upoznao s radom konjogojske udruge u sklopu koje djeluje i Ženska konjička garda, jedinstvena u ovom dijelu Europe
DSC_7491

Početkom listopada u Vrbovcu je održana veličanstvena konjogojska manifestacija – 4. Vrbovečko projahivanje. Stotinjak jahača i kićenih zaprega provezlo se kroz Lovrečku Varoš i Cerje, te ulicama grada, a program se potom nastavio na vrbovečkom Sajmištu. Svi sudionici, ali i posjetitelji s oduševljenjem su govorili o manifestaciji za čiju je organizaciju i provedbu najzaslužniji bio predsjednik Vrbovečke konjogojske udruge Željko Vrščak.

Nije nam preostalo ništa drugo nego da posjetimo Željka na njegovom imanju u Livadarskoj ulici u Vrbovcu, gdje nam je pokazao svu raskoš svoga blaga, ali nas i upoznao s radom konjogojske udruge u sklopu koje djeluje i Ženska konjička garda, jedinstvena u ovom dijelu Europe.

-Volim za sebe reći da sam “munjara” za životinjama. Ta ljubav traje još od malih nogu, jer sam rastao uz njih. Samim time nastavio sam tu tradiciju sela u skoro samom centru grada- započeo je priču Željko, koji osim imanja u Livadarskoj ulici slična imanja ima i u Cerju te u Grabercu na području Općine Dubrava.

-Držim konje, među kojima su najzastupljeniji hrvatski hladnokrvnjak, koji je zaštićena autohtona pasmina konja. Ima tu mula, magaraca, krava buša, ovaca, koza, slavonskih svinja, banijskih šarih svinja, posavskih kukmastih kokošiju, purana, gusaka, raca. Nema čega nema- uz smiješak će naš sugovornik, kojem briga za životinje ne predstavlja preveliko opterećenje uz svakodnevni posao.

-Jako dobro pitanje je kako sve to stignem. Ni sam ne znam kako sve to stignem. Naučio sam se da sve što čovjek voli i hoće to i može. Čovjek mora nešto jako željeti i tada će to ostvariti- otkrio nam je gospodin Vrščak, tajnu svoga uspjeha.

Mladi sve više pokazuju interes za konjogojstvom

Osim ovih obaveza, Željko puno energije ulaže i u rad Konjogojske udruge Vrbovec, među čijim je osnivačima bio i Željkov otac.

-Ma nije mi žao toga, jer nakon dobrog rada dolaze i rezultati. Najponosniji sam na naše članstvo od 39 članova, među kojima su većinom mladi. Kada okupite kao što mi najveći broj konjara hobista i amaterista na jednom mjestu kao što smo mi, morate biti zadovoljni i sretni- priča nam Željko.

-Ponos se ne smanjuje, jer vidjeti toliko mladih ljudi na jednom mjestu velika je stvar- nadodaje.

Ženska konjička garda na ponos svima

Osim što Udruga danas okuplja veliki broj mladih, tu je i sve poznatije Ženska konjička garda, kojom se svi s pravom ponose.

-Uspjeli smo i u tome, na čemu se zahvaljujem našoj Turističkoj zajednici na svesrdnoj podršci. Te djevojke putuju po cijeloj Hrvatskoj i prezentiraju naš grad i našu udrugu- priča nam Željko te otkriva, kako će uz sadašnjih pet djevojaka još njih pet uskoro dobiti svoje odore, koje su u završnoj fazi izrade.

Imati konja je luksuz

No, Udruga ne planira stati samo na ovome te već sada se planira o Prigorskom pokladnom jahanju, koje se i na vrbovečkom kraju pokazalo jako lijepim.

-Ne smijem nikako zaboraviti niti našu godišnju izložbu koja se održava za Dan Grada. To je izložba konja hrvatskog hladnokrvnjaka i jedina revija ostalih toplokrvnih pasmina konja. Na to isto možemo biti ponosni- o aktivnostima Udruge će Željko, kojeg naročito raduje što sve više mladih pokazuje ljubav prema konjima.

-Ako vam kažem da jedan konj dnevno pojede jednu balu sjena i pet litara zobi, što je pedesetak kuna. Kada podvučete crtu konj je i dalje luksuz, iako su poticaji lijepi za zaštićene i autohtone pasmine- otkriva nam naš sugovornik, koji uživa u svojem životinjskom blagu.

-To je ljubav i gušt koja nema cijenu. Želim svojim primjerom podržati i ove mlade da nastave s time, jer selo je selo i ono treba takvim ostati- zaključio je Željko za kraj.

Grad
Hrvatska
Intervju
Vrbovec
Zagrebačka županija