(Zašto) želim da Tomašević osvoji još jedan mandat?

Tomislav Tomašević posljednjih mjeseci kao iz rukava izbacuje velike, za Zagreb i Zagrepčane vrlo važne građevinske projekte, a jedan četverogodišnji mandat na čelu bilo koje jedinice lokalne samouprave, pogotovo Zagreba, nije dovoljan da bi se takvi projekti realizirali. Zato su potrebna (najmanje) dva mandata.

Pretvaranje grada u mega-gradilište

Kada bi se moja želja ostvarila, a Tomašević ponovno preuzeo kormilo Zagreba, kako na Trgu Stjepana Radića, tako i u Ćirilometodskoj, to bi značilo pretvaranje našeg grada u veliko mega-gradilište.

Jer, do 2026. godine imat ćemo novi, lijepi i moderan stadion u Kranjčevićevoj ulici, kao i bazen u Španskom, čija gradnja je i započela prije nekoliko mjeseci; iste godine počinje gradnja Šarengradske ulice, koja će ići paralelno sa Savskom cestom, samo s druge strane željezničke pruge te će na jugu biti spojena s Jadranskim mostom – a on će do tada, naravno, biti obnovljen i u potpunosti otvoren za promet, čak i tramvajski. Već iduće godine naš će grad, na dvije stotine lokacija dobiti više od šest stotina polupodzemnih spremnika za otpad koji će velikim dijelom zamijeniti ružne zelene otoke.

Tijekom nje Zagreb će dobiti Centar za gospodarenje otpadom u Resniku, u sklopu kojega će se nalaziti sortirnica otpada, kompostana, centar za ponovnu uporabu, a nešto kasnije i spalionica, odnosno energana koja ne samo da će nas rješavati otpada kojega se ne može reciklirati, već ćemo se pomoću nje i grijati. I ne samo to, kako je pojasnio prvi, odnosno drugi čovjek Tomaševićevog zagrebačkog koalicijskog partnera, SDP-ov skupštinski predsjednik Joško Klisović, ta će energana biti opremljena najsuvremenijom opremom pa neće biti nikakve opasnosti za zdravlje građana.

Iste godine svečano će biti otvoren i zapadni jarunski most. I to ne bilo kakav most – imat će tri trake u svakom smjeru, dvije pješačko-biciklističke staze te tramvajsku prugu.

A onda nam dolazi sudbonosna 2028. godina

Da, bit će to treći zagrebački most preko kojega će prometovati tramvaji. 2028. godina sudbonosna je i za sve ljubitelje sporta, točnije nogometa; za sve navijače Dinama, jer tada ćemo konačno dobiti (pre)dugo najavljivani i obećavani maksimirski stadion.

U međuvremenu će završiti izgradnja drugog mosta, takozvanog istočnog jarunskog mosta, koji će, poput Savskog mosta, biti isključivo pješačko-biciklističi. Završena će biti i Sarajevska cesta, novi ulaz u naš grad – a njome će voziti i ZET-ovi tramvaji. Osim toga, ZET-ova tračna prometala do tada će prometovati i Heinzelovom ulicom, na kojoj će se napraviti tramvajska pruga. Svim tim prugama prometovat će novi i novo-stari tramvaji, oni tvrtke Končar, kao i oni iz Augsburga, dok će obližnjim prometnicama prometovati novi i novo-stari ZET-ovi autobusi. Krenut će i obnova vodovodnih cijevi, a dovršen će biti podvožnjak Medpotoki koji će biti dio pravca koji izbija na zapadni jarunski most.

Možemo stoga očekivati da u nadolazećim godinama Zagreb postane jedno golemo mega-gradilište prepuno prašine, blata, kranova, bagera i kamiona. Jer, svi spomenuti radovi odvijat će se istovremeno. Neće svi početi istoga datuma, ali sigurno će se preklapati s obzirom da se radi o velikim kapitalnim i zahtjevnim projektima čiji se završetak planira 2028. ili godinu ranije. Teško će biti živjeti u takvom Zagrebu, teško prometovati pa i disati. Ali, isplatit će se trpjeti malo nelagodnosti.

Rijeku Savu prelazit ćemo preko dva nova mosta

Jer, do konca 2028. godine rijeku Savu prelazit ćemo preko dva nova mosta, a to znači i veliko prometno rasterećenje zapadnog dijela Zagreba. Dobit ćemo veliko, suvremeno postrojenje za otpad, što će otvoriti i mogućnost konačnog zatvaranja smrdljivog Jakuševca; dio rupičastih zagrebačkih vodovodnih cijevi bit će obnovljen pa će i (pre)česta pucanja cijevi biti malo rijeđa, a gubici vode manji; imat ćemo stadione kojih se nećemo sramiti kada Dinamo ili Vatreni igraju neku važnu međunarodnu utakmicu, a tko zna, vjerojatno će do tada biti izgrađena i pokoja nova crkva, sukladno Sporazumu Tomašević-Plenković-Kutleša, moguće baš ona u naselju Savica. Plastiku, metal, staklo i papir više nećemo odlagati na zelenim otocima, već u praktične, funkcionalne i estetski puno prihvatljivije polupodzemne spremnike.

Tramvajem ćemo moći preko Sarajevske, Heinzelove, možda i preko novozagrebačkog Laništa pa zapadnog jarunskog mosta prema Prečkom. Gradom ćemo se voziti i takozvanim robotaksijima poduzetnika Mate Rimca. Ma bit će to pravi mali raj podno Medvednice, istinska progresivna i zelena metropola u kojoj će rasti i tisuće novih stabala koja vrijedni radnici Zrinjevca već mjesecima sade po svim gradskim parkovima.

Da je Bandić tako ubacio u petu brzinu gdje bi nam bio kraj

Zamislite samo da je nesposobni lopov Milan Bandić, umjesto da je metiljao Zagrebom puna dva desetljeća gradeći samo fontane i spomenike, vladao dva mandata (osam godina), ali da se u ta dva mandata, poput svog nasljednika Tomislava Tomaševića, okružio sposobnim, a ne podobnim ljudima, da nije krao, kao što Tomašević ne krade te da je ubacio u petu brzinu – gdje bi nam danas bio kraj?!

Da je Bandić, recimo, u isto vrijeme gradio Arenu na Laništu, sljemensku žičaru u Gračanima, Domovinski most na Žitnjaku, proširivao Ljubljansku te uređivao Bundek, tek to bi bilo ravno svemu što nas uskoro očekuje u Tomaševićevom Zagrebu – tek to bi bilo ravno ovoj renesansi velikih kapitalnih mega-projekata. Zato se nadam i žarko priželjkujem da upravo Tomašević ponovno dobije povjerenje Zagrepčana, kako na izborima za gradonačelnika, tako i na izborima za Gradsku skupštinu, kako bi neometano mogao realizirati sve što je najavio.

Svi rokovi koje je obećao Tomašević biti će pregaženi

Nadam se zato još nečemu – da će se do tada riješiti i problem manjka radnika. Jer, gradonačelnik je nedavno, na novinarsko pitanje zašto radovi na gradskim prometnicama traju toliko dugo te zašto na brojnim gradilištima uopće nema radnika, izjavio kako tvrtke koje za Holding obavljaju te poslove imaju problema s radnom snagom, odnosno manjkom radnika. Bilo bi porazno da se takva situacija nastavi pa da se ovi svi veliki i prijeko potrebni Tomaševićevi projekti moraju graditi jedan po jedan.

Napravi se most preko Save pa se radnike preseli u Resnik da grade Centar za gospodarenje otpadom. Onda ih se preseli u Šarengradsku, i tako redom. To će onda potrajati pa će svi rokovi koje je obećao Tomašević biti pregaženi, a podli zagrebački oporbenjaci, Bandićevi spavači u Gradskoj upravi, HDZ-ovi uhljebi, kao i novinari koji vrijednog gradonačelnika često rešetaju vrlo neugodnim pitanjima tada će likovati i zlokobno se smiuljiti u svojim uredima i redakcijama, piše Tomislav Radnić za Z1 televiziju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije.