Zašto Hrvati jedu tuđi kruh? Proizvodimo dovoljno pšenice, ali uvozimo tuđe pekarske proizvode

Na pragu smo žetve pšenice koje se godišnje u Hrvatskoj proizvede gotovo milijun tona, dok je za domaće potrebe dovoljna tek trećina od toga. Dvije trećine domaće pšenice ide u izvoz, dok istodobno uvozimo gotove proizvode od nje poput tjestenine, kruha i pekarskih proizvoda. Apsurd domaće proizvodnje pšenice upravo je u tome što proizvodimo velike količine za koje nema dostatnih skladišnih niti prerađivačkih kapaciteta, piše N1.

Izvozimo pšenicu, uvozimo kruh

Zašto nam proizvodnja premašuje potrebe, pitali smo Matu Brlošića, člana Upravnog odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

– S jedne strane premašuje s druge ne, ovisno o tome kako se gleda. Mi smo prošle godine uvezli kruha, peciva i tjestenine za 350 milijuna eura, koji se proizvode od te sirovine. Pa zato naši mlinovi ne melju 600 tisuća tona godišnje, nego samo 300 tisuća tona? Trebalo bi ulagati u prerađivačke kapacitete, kaže.

Osim toga, otkupna cijena pšenice je niska, oko 155 eura po toni, što je čini neisplativom za mnoge proizvođače. A ne treba smetnuti s uma ni nedavno objavljen podatak američkog Ministarstva poljoprivrede da se ove sezone očekuje rekordna proizvodnja pšenice u svijetu – čak 808 milijuna tona, pri čemu prednjači Europa sa 136,5 milijuna tona.

Zajednička politika otežava život

S obzirom na sve te okolnosti, postavlja se i pitanje kako to da mnogi domaći ratari i dalje proizvode pšenicu, umjesto da prelaze na druge, isplativije kulture.

– Prelaze i na druge kulture, ali budući da pšenica zauzima značajne površine, između 140 i 160 tisuća hektara, teško je preko noći izvesti taj prelazak. Postoje određeni plodoredi i pravila igre. Više se ne smije sijati kulturu po kulturu jer bi onda izgubili potpore. Život nam otežava zajednička europska poljoprivredna politika i zelene prakse. Ograničeni smo jer ne smijemo zasijati više od 60 posto površina jednom kulturom, objašnjava Brlošić.

Najbolje cvate uvozna trgovina

Prijašnjih godina problem proizvođačima bio je i uvoz pšenice iz Ukrajine na koju je Europska komisija 2022. godine, zbog tamošnjeg rata, privremeno ukinula carine i uvozne kvote. No prije desetak dana ponovno ih je vratila, a Brlošić očekuje da će to donekle olakšati situaciju domaćim proizvođačima.

– Ako netko mora platiti carinu, onda će mu daleko jeftinija biti domaća pšenica. S tim da ta pšenica iz Ukrajine uopće ne bi ni smjela doći na naše tržište jer se ondje koriste sva ona zaštitna sredstva (pesticidi) koja mi ne smijemo koristiti, kazao je Brlošić.

– Problem naše poljoprivrede je prekomjerni uvoz svega i svačega, a bez strožih kontrola. Da imamo kapacitete za preradu svih milijun tona pšenice, čija je vrijednost oko 150 milijuna eura, zaradili bi milijardu eura. Kad bi uspjeli preraditi svu pšenicu, od toga bi 60 posto pojeli Hrvati, a 40 posto bismo izvezli. Nije pšenica problem, samo moramo promijeniti način na koji se odnosimo prema njoj. U jednom trenutku njena proizvodnja pala je na niske grane, ali ne zbog onih koji je proizvode i prerađuju, nego zahvaljujući trgovinama. Kod nas svake godine najbolje cvate uvozna trgovina, dodao je.

Okretanje bobu, lanu, soji, povrću…

Polako se ipak povećavaju površine zasijane nekim drugim poljoprivrednim kulturama, primjerice šećernom repom, kukuruzom, sojom, lanom, a posebno bobom koji je relativno nova kultura na domaćim poljima.

– Uzgoj boba popeo se već na 15 tisuća hektara, a prije pet godina bio je zasijan na svega nekoliko hektara. Posebno je važno da postoji domaća tvornica za preradu boba (NutriS u Novom Senkovcu kod Slatine, nap.a.) što je dobar primjer da su stvoreni prerađivački kapaciteti istodobno s rastom primarne proizvodnje. Bob je sada veliki hit. Proizvodi se radi proteina za ljudsku prehranu, a u Europi je nestašica proteina. Raste i proizvodnja povrća, no čak i da ga proizvodimo u dostatnim količinama za naše potrebe, to će zahvatiti tek male površine. Polako raste i proizvodnja lana koje na našem području nije bilo skoro pola stoljeća, a sada je i to kultura koju tržište sve više traži, kazao nam je Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore.