Zagrepčani podijeljeni oko uspornika: sigurnost ili smetnja?
Neki Zagrepčani žele ih više, drugi ih žele manje — no jedno je sigurno: uspornici prometa izazivaju podijeljena mišljenja među građanima, ali i među prometnim stručnjacima.
Dok jedni apeliraju na Grad da postavi nove uspornike u blizini škola, vrtića i naselja gdje se vozi prebrzo, drugi upozoravaju na previsoke”ležeće policajce” koji oštećuju automobile i stvaraju buku u stambenim zonama. Dio stanovnika Zagreba smatra ih nužnim zlom, dok ih drugi vide kao znak lošeg prometnog planiranja.
– Na nekim lokacijama znaju biti previsoki, s obzirom na to da imamo veći i niži automobil, jako treba paziti kojom brzinom idemo da se ne zagrebe – požalila se jedna gospođa.
– Valjda strukture koje to postavljaju znaju zašto služe i ja mislim da je to u redu – kaže jedan gospodin s razumijevanjem za sigurnosni aspekt uspornika.
Postavljanje se temelji na dva modela
Uspornici ipak imaju svoju funkciju. Prema podacima Grada, upravo zahvaljujući mjerama smirivanja prometa, broj poginulih u prometu u Zagrebu znatno je niži nego u ostatku Hrvatske. Pročelnik Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Andro Pavuna ističe kako se odluke o njihovom postavljanju donose na temelju dvaju modela, piše Radio Sljeme.
– Jedan je model tehničke regulacije, kada se uspornici postavljaju na već izgrađene prometnice, a drugi je da se još u fazi projektiranja novih ili rekonstruiranih cesta u plan ugradi mjera smirivanja prometa – objašnjava Pavuna.
Međutim, u Gradu su svjesni i negativnih strana: uzrokovanje štete na vozilima, buka, vibracije u kućama, povećanje zagađenja i otežano kretanje vozila hitne pomoći i javnog prijevoza. Zbog toga sve češće potiču projektante da koriste tzv. pasivne metode – suženja kolnika, izmjene trasa i parkirališne “šikane” koje vozače usporavaju prirodnim preprekama, bez umjetnih izbočina.
– To smo, recimo, izveli na Jarunu vrlo uspješno, a sad i u Žajinoj ulici – ističe Pavuna, dodajući kako nove ulice sve više dobivaju takve oblike regulacije.
Građani koji smatraju da je neki uspornik potreban – ili da bi ga trebalo ukloniti – mogu se obratiti svom mjesnom odboru, gradskoj četvrti ili izravno Gradskom uredu za promet. Na pojedinim lokacijama prethodno se provode i konkretna mjerenja brzine, kako bi se odluka temeljila na stvarnim podacima, a ne dojmu.
U konačnici, odgovor na pitanje – ima li ih previše ili premalo – možda leži u nijansama. Jer dok netko traži sigurnost ispred kućnog praga, drugome je to svakodnevna prepreka.
