VREMEPLOV: Blagdan Velike Gospe, Osmanlije i Jadran, Bartol Kašić, Napoleon, Vojna Krajina, Panamski kanal i Ena Begović

Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine

Blagdan Velike Gospe

Blagdan Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj je dan i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.

Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo.

Turska invazija na hrvatske otoke – 1571.

Turci su pokušali zauzeti grad Korčulu, krenuvši na nju s dvadeset velikih brodova.

Iznenadni udar nevremena ali i uspješna korčulanska obrana, odagnala je Turke od napada, prisilivši ih na bijeg te su produžili prema Hvaru, koji napadaju i pustoše.

Gotovo cijelo vrijeme turske i mletačke nazočnosti na Balkanu, prostor Dalmacije bio je poprište neprekidnih presezanja jedne i druge strane prema njezinu teritoriju, u kojima je sudjelovalo i domaće stanovništvo dalmatinskih gradova

Bartol Kašić, hrvatski pisac i jezikoslovac – 1575

Bartol Kašić aka Cassius Cassio bio je hrvatski pisac i jezikoslovac i Isusovac.

Školovao se u Pagu, u Ilirskom kolegiju u Loretu te u isusovačkom Rimskom kolegiju. U isusovački je red stupio 1595., a zaređen je 1606. Bio je učitelj, propovjednik i ispovjednik u Rimu, Dubrovniku i Loretu te kao isusovački misionar u službi katoličke obnove proputovao balkanske zemlje pod osmanskom vlašću. – Kašićevo je djelo kamen međaš u povijesti hrvatskoga književnog jezika i religijske kulture.

Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u Osmanskom Carstvu i nastojali poučavati na mjesnome jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući i priručnik.

Taj je nedostatak otklonjen kad su 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige) – prva gramatika hrvatskoga jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podatci o hrvatskome (ilirskome) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i gramatikama hrvatskoga jezika.

Od gramatike do prijevoda Svetoga pisma oblikovao se Kašićev književni jezik od čakavsko-štokavske prema štokavskoj ikavsko-jekavskoj stilizaciji. Izborom štokavštine, za koju je znao, putujući po hrvatskim krajevima, da je najproširenija, uređenjem slovopisa te opisom jezičnoga ustrojstva odredio je smjer standardizacije hrvatskoga jezika i priskrbio si ime oca hrvatske gramatike. Kašićev se utjecaj na kasnije jezikoslovce vidi u sličnim stajalištima o književnom jeziku, pogotovo glede širine njegove dijalektne osnove i oslonjenosti na književnojezičnu tradiciju, u podudarnim normativnim odredbama i podudarnom opisu jezika koji su stoljećima izgrađivali kao opći hrvatski jezik.

Napoleon I. Bonaparte francuski vojskovođa, državnik i car – 1769.

Čuveni vojskovođa, državnik i car Napoleon Bonaparte rodio se 15. kolovoza 1769. godine u francuskom gradu Ajaccio, na otoku Korzika.

Kao djete siromašnog korzikanskog plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i francusku revoluciju dočekao s činom topničkog satnika. U francuskim je revolucionarnim ratovima brzo napredovao do čina generala i godine 1796. dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od Austrijanaca iz Italije.

Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske kolonije, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje mira u Campo Formiu 1797. Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne anarhije i nasilja.

Godinu dana nakon pohoda u Egipat, Napoleon je godine 1799. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. proglasio se francuskim carem. Ratovao je i osvojio gotovo cijelu Europu, te se dva puta vraćao na vlast nakon što su ga protjerivali na izolirane otoke. Zbog svoje kratke, ali burne vladavine Napoleon je i danas predmetom velikih kontroverzi.

Ukinuta Vojna Krajina – 1881.

Car Franjo Josip I. ukinuo Vojnu krajinu i vratio je pod vlast hrvatskog bana i Sabora.

Vojna krajina je bila militarizirana sigurnosna zona u sastavu Habsburške Monarhije, na granici prema Osmanskomu Carstvu.

U doba najvećega opsega protezala se na 1750 km dugačku prostoru između Jadrana i Karpata. Dijelila se na Hrvatsko-slavonsku, Banatsku i Sedmogradsku krajinu. Hrvatsko-slavonska vojna krajina bila je najzapadniji i najstariji dio cjelokupne Vojne krajine.

Nastala je i razvila se kao zasebna vojnoobrambena institucija u XVI. st. i kao takva održala se sve do konačnoga razvojačenja 1873. i ponovnoga sjedinjenja s civilnom Hrvatskom 1881. godine.

Za promet je otvoren Panamski kanal – 1914.

Panamski kanal je umjetni kanal u najužem dijelu Srednje Amerike, na Panamskoj prevlaci koji spaja Atlantski ocean (Karipsko more) i Tihi ocean (Panamski zaljev).

Ima veliko prometno-strateško značenje; uz Sueski kanal najvažniji je kanal na svijetu.

Ena Begović, hrvatska glumica – 1960.

Prvakinja hrvatske drame, glumica Jelena “Ena” Begović rođena je Splitu, 8. srpnja 1960., poginula u prometnoj nesreći 15. kolovoza 2000.

Zagrebačka kazališna i filmska glumica Ena, punim imenom Jelena Begović, karijeru je započela s 18 godina u filmu Lordana Zafranovića “Okupacija u 26 slika”. Uskoro debitira u TV filmu “Ivan Goran Kovačić”, a prvu zapaženiju ulogu ostvarila je ulogom u filmu “Pad Italije” 1981. godine.

Iako je vjerovala da će karijeru prije svega napraviti na filmu, kazališne su joj daske donijele i slavu i priznanja. Punih je 16 godina bila prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U tom je razdoblju odigrala više od 20 glavnih uloga među kojima se izdvajaju Desdemona, kontesa Nera, barunica Castelli, Teuta, Ana Karenjina i druge. Njezina prva kazališna glavna uloga bila je u “Ajaksai” Radovana Ivšića u režiji Vlade Habuneka.

Slijedio je čitav niz velikih ostvarenja u predstavama domaćih i inozemnih autora. Od grčkih tragedija, preko Shakespearea, Strindberga, Ibsena, do Zagorke i Krleže. Svojom je glumačkom snagom zauzela jedno od vodećih mjesta u Hrvatskom narodnom kazalištu, ali i gostujući na daskama drugih kuća.

U bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje uloge je dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je i više od deset filmova od kojih su najpoznatiji: Glembajevi, Treća žena, Pad Italije, Četverored i drugi.