VELIMIR ŠANDOR, srebrni gorički paraolimpijac: Ovo je medalja za moju majku, ona me gurnula u sport i uvijek bodrila

Atletičar velikogoričkog Uspona prije pet godina u Rio de Janeiru je osvojio jbroncu, no sada je otišao i korak dalje ostvarivši najveći uspjeh u karijeri

Velimir Šandor osvojio je srebrnu medalju u bacanju diska u kategoriji F52, osvojivši tako prvo odličje za Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama u Tokiju. Atletičar velikogoričkog Uspona prije pet godina u Rio de Janeiru je osvojio jbroncu, no sada je otišao i korak dalje ostvarivši najveći uspjeh u karijeri.

Nakon iscrpljujućeg i dugotrajnog natjecanja, Šandor je do srebra stigao s rezultatom 19.98 metara, dok je zlato osvojio Poljak Piotr Kosewicz s četiri centimetara boljim rezultatom. Broncu je osvojio Indijac Vinod Kumar bacivši disk 19.91m, a legendarni Latvijac Aigars Apinis, vlasnik osam paraolimpijskih medalja u disku i kugli je na kraju bio četvrti (19.54).

-Ovo je čudo, ne znam što se opće dogodilo. Znam da sam u Tokiju, ali ne znam gdje se nalazim jer su duša i tijelo negdje drugdje- kazao je Šandor koji je 2006. doživio prometnu nesreću i završio u kolicima.

Priznao je kako mu je buđenje u bolnici nakon prometne nesreće bilo jedno od najtežih iskustava u životu, a ova medalja najemotivniji trenutak. Sa suzama u očima posvetio je medalju majci koja je preminula prošle godine.

-Ovo je definitivno najemotivniji trenutak i ovu medalju posvećujem majci koja me napustila prošle godine. Ona me gurnula u sport, motivirala me i bodrila. Ovo je posveta njoj i mama velika ti hvala. Znam da si ovo ti režirala- dodao je atletičar rodom iz Opatije u Pokupskom.

Zanimljivo, Šandor je i u Riju osvojio prvu hrvatsku medalju, baš kao i u Tokiju.

-Sloup i ja smo se šalili kako paraolimpijske igre počinju s nama. Znači u Parizu me moraju staviti prvi ili drugi dan kako bi otvorio hrvatsku seriju.

Priznao je kako se nadao bronci, no osvojio je srebro, s četiri centimetara slabijim rezultatom od zlata.

-Kako je rekao veslač Damir Martin, kojeg iznimno cijenim, ovo nije srebro, nije niti platina, ovo je meteorit koji je pao.

Bacači diska su na stadion stigli već u pet, natjecanje je počelo u 19.30 po lokalnom vremenu, a završilo oko 22.00 sata. Šandor je bacao sedmi od osam finalista.

-Izgubio sam snagu čekajući, okopnio sam, Da sam bio drugi ili treći sigurno bi bacio preko 20 metara. Previše smo čekali, to se u budućnosti treba ubrzati.

Dodao je kako mu je godina odgode POI dobro došla kako bi posložio sve kockice na putu do novog odličja.

-Pet godina je prošlo od medalje u Riju što nije malo. Ova godina odgode je dobro došla da se stvari poslože, da se pripremim i fizički i psihički- dodao je.

Jedino žali što neće moći i turistički razgledati Tokio.

-Razočaravajuće što ne možemo vidjeti niti jedan kutak ovog grada. Impresioniran sam kako su sve ovo izgradili i kako žive u ovom mravinjaku. Žao mi je što to ne mogu doživjeti barem 15 minuta.

Otkrio je kako se nakon Rija puno toga promijenilo u njegovom životu. Počeo je još jače trenirati, a prije dvije godine je dao otkaz kako bi se mogao pripremiti za POI.

-U Riju sam bacio 18.23, danas 19.98. To je skoro dva metra više, što nije malo u sportu. Prije sam mnogo energije trošio na posao i treninge.

Za kraj je imao i poruku onima koji ove Igre i ovaj sport smatraju “cirkusom”.

-Tko misli da je ovo “dođeš, baciš i osvojiš medalju”, samo neka izvoli probati. Iza svega ovoga stoji enorman rad i trud i želim se zahvaliti trenerima Ivanu Čengiću i Mihovilu Renduliću jer bez njih ne bi bilo ove medalja.