U Zagrebu ljudi počeli primijećivati čudnu promjenu: Sve kreće oko ponoći

Zagreb nikada nije bio poznat kao europski epicentar noćnih provoda, ali u posljednje vrijeme sve više nalikuje na grad koji nakon zalaska sunca utihne. Kafići i barovi u središtu grada zatvaraju vrata već oko ponoći. Trgovine prestaju s radom do 22 sata, a čak su i pekare i kiosci s brzom hranom – nekad nezaobilazni dio noćne ponude – već tada pogašeni.

Jedan od rijetkih trenutaka kada se osjetio dašak starog zagrebačkog noćnog tempa bila je večer uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu početkom srpnja, kada je grad nakratko živnuo. Ipak, sve više stanovnika primjećuje da su takve večeri danas prava rijetkost. Noćni život metropole sve više blijedi, postajući tek sjenka onoga što je nekad bio.

– Ovaj trend primjećujem još od pandemije i, čini se, ne posustaje. Birc u kojem si visio do ranih jutarnjih sati sada se zatvara u ponoć. ‘Tobacco’ gdje ste išli po cugu, cigarete i grickalice, i gdje su u 2–3 ujutro bili redovi od nekoliko desetaka ljudi, isto stavlja ključ u bravu otprilike u isto vrijeme. Pekare i fast foodovi u koje ste išli nešto pojesti rade do 22 sata. U redu, neka je to bila privremena mjera tijekom korone, ali ona je odavno prošla, a vidim da se ovaj trend i dalje nastavlja.

Tomislav Miletic/PIXSELL

Ja sam nekad izlazio s 50 kuna, a danas mi i 50 eura nije dovoljno

Redovito mi se događa da odem do nekog lokala u kojem smo još prije nekoliko tjedana ili mjeseci ostajali do ranog jutra — i poljubim vrata. Ili, recimo, netko nakon koncerta ili kina predloži da odemo na cugu, pa im moram javiti žalosnu vijest da se taj lokal već neko vrijeme zatvara u ponoć. Umišljam li si ja to, ili zagrebački noćni život stvarno odumire zadnjih godina? Kakvo je vaše mišljenje?, pitao je jedan korisnik Reddita.

Komentari koji su uslijedili potvrdili su njegov dojam. Mnogi smatraju da su cijene znatno pridonijele ovom trendu. – Ja sam nekad izlazio s 50 kuna, a danas mi i 50 € nije dovoljno. Mogu bez problema mjesečno potrošiti 500 eura na kave, pive i hamburgere, ako idem svaki put kad me netko zove. Otkud mi takav novac? Ljudi se sve više druže po stanovima, a bircevi se zatvaraju.

Jedan od komentatora koji je napustio Hrvatsku na početku pandemije, sada živi u Njemačkoj. Zagreb mu, kaže, nedostaje, no povratci ga sve više razočaravaju. – Tužno i žalosno. Ja sam otišao iz Zagreba taman na početku pandemije. Sad sam u Njemačkoj i stvarno mi fali taj naš dinamični život. Odeš na neku žurku, navečer si na koncertu, kavici, zabavi. I povremeno se vratim dolje, i kad vidim cijene kave, pizze, soka, hamburgera (ne smijem ni zamisliti koliko košta izlazak ako popiješ koje vino), pitam se — tko to sve može plaćati s prosječnom hrvatskom plaćom? Sve više mi se čini da Hrvatska poprima ‘dušu’ Europske unije, a iskreno — meni se ta ‘duša’ ni najmanje ne sviđa. Ajde da barem imamo i plaće kao vani, ali nemamo. Mislim da će kroz nekoliko godina život iz mojih studentskih dana i mladosti potpuno nestati. Ostat će samo sjećanja na dobra stara vremena, dok se sve ne svede na druženja kod kuće — dok i to jednog dana ne nestane s obzirom na sve što se događa.

Jedino što radi su benzinske

Dosta je i onih koji se čude kako se u velikom gradu više ne može pronaći otvoreni lokal ni u deset navečer. – Jedino što radi su benzinske, i to rijetko koja. I onda mi netko kaže: ‘Pa tko ti je kriv što se nisi ranije sjetio.’ Nije poanta u tome. Tu, na selu gdje sam sada, moram se prisjećati — koja je prednost grada ako usred centra moram planirati dva dana unaprijed da sve obavim? I trgovine su podložne istom trendu.

– Nevjerojatno mi je da u gradu poput Zagreba ne postoji nijedna trgovina koja radi nakon 22 sata, osim PPK-a do 23. Nakon toga – ništa. A na benzinskim postajama redovi i gužve. U Budimpešti i Rumunjskoj ima supermarketa koji rade 0–24. To je, između ostalog, i zbog zakona o neradnoj nedjelji. On uključuje i tjedno ograničenje radnog vremena trgovina. Čini mi se da je u Bjelovaru PPK doskočio tome i sada možda jedini u Hrvatskoj ima trgovinu koja radi samo noću.

Tomislav Miletic/PIXSELL

Promjene u navikama mladih

Osim propisa, sve se češće spominju i promjene u navikama mladih. – Spominju se i neka istraživanja koja pokazuju da kod mladih (18–21 godina) opada konzumacija alkohola i izlasci. Postalo je skupo (nekad si imao besplatan upad prije ponoći, sad plaćaš 8 € za loš klub), korona ih je zakinula, a druženja se sada odvijaju online ili u zatvorenim krugovima. Uz to, svake godine je sve manje mladih ljudi zbog pada broja stanovnika.

Na koncu, dio korisnika podsjetio je da se ovakav razvoj događaja ne događa samo u Hrvatskoj. – To je svjetski trend. Čitao sam članke da se 40% klubova u Londonu zatvorilo, slično i u Berlinu. Teško je izlaziti kad trebaš potrošiti 100 € u jednoj večeri, a jedva si možeš priuštiti stanarinu. Što se Londona tiče — pubovi i klubovi su ekstremno skupi jer su i njima stanarine otišle u nebo. Policija lobira protiv otvaranja novih jer im stvara više posla. Da ne spominjemo bogate ‘NIMBY’-je (not in my backyard) koji se naseljavaju u Soho i onda se žale na buku. Grad općenito postaje prilično dosadan.