U sastavu Europskog sveučilišta postindustrijskih gradova sada je i zagrebačko. Profesor Koprić voditelj projektnog tima

Početkom listopada ove godine započela je provedba projekta oblikovanja suradnje osam europskih sveučilišta, koje stvara stalni okvir suradnje i mobilnosti kroz Europsko sveučilište postindustrijskih gradova. U ovom uglednom društvu je i Sveučilište u Zagrebu.
Tako je ono uvršteno u skupinu od 41 saveza sveučilišta, koji postaju ključni akteri Europskog visokoobrazovnog prostora. Riječ je o jednom od trenutačno najvažnijih procesa u sveučilišnom životu u Europskoj uniji. Internetska stranica projekta je na www.unic.eu. Projekt je prijavljen u veljači, a Europska komisija ga je odobrila u srpnju ove godine.
Za voditelja projektnog tima na razini Sveučilišta u Zagrebu imenovan je Vrbovčanin prof. dr. sc. Ivan Koprić, vodeći hrvatski stručnjak za javnu upravu s Pravnog fakulteta u Zagrebu, s kojim smo razgovarali u njegovu domu u Banovu.

Iza Vas je više od godinu dana intenzivnog rada na pripremi, onda i prijavi ovog projekta. Tko su, uz Vas, još ljudi koji su sudjelovali u ovome?

Iza nas su dva mjeseca intenzivnog rada u ovom, oficijelnom dijelu provedbe projekta, uz još nekoliko mjeseci priprema projekta i priprema za njegovu provedbu. Pripreme smo započeli još u rujnu 2019. Student Karlo Kožina s Pravnog fakulteta, gđa. Vesna Kotarski iz Rektorata i ja sudjelovali smo u višemjesečnim pripremama projektne prijave.
Koordinator projekta izgradnje Europskog sveučilišta postindustrijskih gradova je Erazmus Sveučilište iz Rotterdama, s kojeg mi je stigao poziv za uključenjem našeg Sveučilišta još u lipnju 2019. Riječ je o jednom od izvrsnih sveučilišta koje je iznimno visoko rangirano na relevantnim listama europskih i svjetskih sveučilišta. S naše strane uz Rektorat važnu ulogu u realizaciji imaju Srce (Sveučilišni računski centar) i Pravni fakultet, uz sudjelovanje svih drugih sastavnica – fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu.

Tko čini novo sveučilište i kako je ono zamišljeno?

U mreži koju nazivamo Europskim sveučilištem postindustrijskih gradova sudjeluje osam sveučilišta iz Nizozemske (Rotterdam), Njemačke (Bochum), Irske (Cork), Belgije (Liege), Finske (Oulu), Španjolske (Deusto iz Bilbaa), Turske (Koç iz Istanbula) i Hrvatske (Zagreb). Sve skupa naše novo sveučilište ima oko 230.000 studenata i gotovo 30.000 profesora i drugih nastavnika. Mi ga zovemo savezom, mrežom odnosno konzorcijem, ali važno je znati i to da ni jedno od uključenih sveučilišta ne gubi ništa od svojeg dosadašnjeg identiteta i specifičnosti koje ima nego se samo čvrsto povezujemo u nadamo se trajnu mrežu intenzivne suradnje i razmjene.

Koji je smisao tih novih saveza koji se nazivaju Europska sveučilišta?

Na inicijativu francuskog predsjednika Macrona se od 2017. počinje govoriti o Europskom visokoobrazovnom prostoru, a nova Europska sveučilišta su glavne institucije tog prostora, odnosno začetak, kako je to najavljeno, neke vrste europske Ivy League, skupine elitnih sveučilišta kojima bi Europa nastojala parirati američkom sustavu visokog obrazovanja, ali promovirajući europske vrijednosti, poput uključivosti, geografske uravnoteženosti, višejezičnosti, društvene pravednosti i solidarnosti te promoviranja kulturne, društvene i svake druge raznovrsnosti. Uz to, specifične akademske vrijednosti, poput promoviranja interesa mladih, akademske i istraživačke izvrsnosti, inovativnosti te društvenog učinka na zajednice, ponajprije gradove i okolne regije, ali i čitave zemlje pa onda u konačnici i na čitavu Europu u kojima sveučilišta djeluju.

A zašto se zove postindustrijskih gradova?

Zato što je riječ o gradovima koji su nekad imali važnu ulogu u industrijskoj proizvodnji ili neku drugu s njom povezanu ulogu, poput uloge velikih teretnih luka. Polazi se od realne činjenice da studijske programe, potrebe za profesionalnim visoko obrazovanim stručnjacima, socijalnu i drugu strukturu studenata, tip znanstvenih istraživanja i opći okvir akademskog života u značajnoj mjeri određuje tip gospodarske aktivnosti u gradu, regiji odnosno zemlji u kojoj pojedino sveučilište djeluje. Mi smo pošli od pretpostavke da promjena strukture studenata i stanovništva naših osam gradova otvara i nove probleme i nalaže nam obavezu da još i posebno radimo na pravednijem uključivanju svih koji imaju potencijala u studij i njihovo usmjeravanje prema onom uspjehu koji bi mogli postići da nisu u nekoj rizičnoj situaciji, situaciji koja njima i njihovim obiteljima otežava studiranje. U nekim od gradova značajni je udio migranata ili studenata koji su djeca migranata, doseljenika, bez obzira koje su osnove te migracije te odakle su stigli. Kod nas je u pitanju kretanje stanovništva uslijed ratnih zbivanja te socijalna migracija, ali drugdje je u pitanju i nešto šira i drugačija raznovrsnost stanovništva pa onda i studenata. Inače, svaki je savez bio potpuno slobodan opredijeliti se za ključnu temu koja će mu biti i u nazivu, tako da sad imamo i vrlo zgodne, inovativne nazive tih četrdesetak saveza.

Koji su prvi koraci u provedbi projekta?

Sada smo, na početku provedbe projekta, povezujemo razne elemente naših osam sveučilišta u dobro funkcionirajuću mrežu, od stalne koordinacije, sustav akademske mobilnosti, informacijsko-komunikacijski sustav, što je jako izazovno, posebno ako uzmete u obzir da treba povezati sveučilišne službe koje rade po različitim nacionalnim zakonskim okvirima, zatim tehničke i tehnološke elemente informacijsko-komunikacijskih sustava, utvrditi sve studijske programe, sve predmete i sve druge sadržaje koji imaju potencijal da ih ponudimo studentima, ispitati pretpostavke i započeti s pripremom desetak novih združenih studijskih programa, itd. Puno posla koji je prema zajednici i prema studentima zasad nevidljiv, ali treba omogućiti značajne učinke upravo na njih, jednom kad počne funkcionirati u punoj mjeri.

A u okviru Sveučilišta u Zagrebu?

Tu smo formirali Upravljački odbor na čelu s rektorom prof. dr. sc. Damirom Borasom, nekoliko prorektora i drugih ključnih osoba, među kojima smo dekan Pravnog fakulteta prof. dr. sc. Igor Gliha i ja, predstavnici studenata i Grada Zagreba. Za provedbu smo formirali Izvršni odbor i ključnu radnu skupinu te još nekoliko dodatnih specijaliziranih manjih radnih skupina za pojedina pitanja poput gradskih laboratorija, akademije izrazite raznovrsnosti, mobilnost i združene studije, i druge. Zatim, formirali smo mrežu UNIC povjerenika Sveučilišta u Zagrebu, sastavljenu od 34 predstavnika fakulteta, na razini prodekana. Zasad je u rad tog proširenog projektnog tima uključeno stotinjak ljudi s našeg Sveučilišta i iz Srca. Uz to uspostavljamo i mrežu od četrdesetak studentskih predstavnika koji će koordinirati Karlo Kožina koji je uz studenticu Ivanu Josipović naš prvi predstavnik u središnjem studentskom tijelu novog Europskog sveučilišta. Studenti imaju važnu ulogu u koprodukciji i stvaranju te nove institucije, a važnu su ulogu imali i u pripremama projekta. Zbog studenata se i provodi ovaj projekt.

Ciljevi UNIC projekta su vrlo ambiciozni. Koji su glavni?

Ključni je cilj modernizacija sveučilišne nastave u interkulturalnom europskom kontekstu, dakle stvaranje institucionalnog okvira i poticanje studenata s osam uključenih sveučilišta na mobilnost. Obećali smo da će 50% studenata biti mobilno, pri čemu se ponajprije misli na online i mješovitu mobilnost. Postojat će i mobilnost nastavnika i drugog osoblja. Tome cilju se pridodaje olakšavanje studija i uključivanje u studij svih koji su u određenim rizičnim situacijama, dakle neka vrsta uključivanja, solidarnosti i pravednosti. Na kraju, ali iznimno važno, i društveni učinak studiranja, odnosno studiranje na primjerima iz prakse, odnosno praktično učenje u okviru gradskih laboratorija. Moram napomenuti da je i naš savez pozvan, od Europske komisije, podnijeti prijedlog istraživačko-inovacijske komponente UNIC projekta, što smo i učinili te se nadamo odluci, vjerujem pozitivnoj, u siječnju ili veljači 2021.

Koliko dugo traje ovaj program?

Potpisali smo trogodišnji sporazum s Europskom komisijom, a predviđeno je da se u slučaju pozitivne evaluacije projekt može produljiti na još tri godine. Ista je perspektiva i za drugih 40 saveza, s tim da očekujemo oštru evaluaciju i ponudu novih trogodišnjih sporazuma za razdoblje 2023.-2026. za tek možda dvadesetak saveza. Čitavo vrijeme je riječ o žestokom natjecanju, ovaj 41 savez je Komisija odobrila od 116 prijavljenih konzorcija, dakle njih čak 75 s uključenih ukupno oko 520 sveučilišta koji su se u njih pokušali udružiti nije uspjelo dobiti ni početno financiranje. Valja možda još napomenuti da će oni savezi koji ostanu trajni nakon šest godina moći računati na puno izdašnije financiranje iz sredstava EU nego ostala sveučilišta koja ne budu uključena u takve saveze. To pokazuje da je za nas ovaj projekt od iznimne dugoročne, strateške važnosti. Ne samo za nas, nego i za čitavu našu zemlju. I tu da napomenem da su, od svih sveučilišta u Hrvatskoj, u ovakve saveze uključena još samo sveučilišta u Splitu, Zadru i Rijeci.

Što se u tom periodu može ili treba dogoditi, kakve benefite ova suradnja donosi studentima, fakultetima, Sveučilištima?

Studentima donosi mobilnost i mogućnost učenja u interkulturalnom kontekstu, još bolje, ali i nove studijske programe, modernizaciju nastave kroz veću zastupljenost praktičnog učenja, učenja na stvarnim slučajevima, mogućnost korištenja stranih jezika, ne samo engleskog te učenja jezika zemalja iz kojih je naših osam sveučilišta, kao i dodatne sadržaje poput sudjelovanja u ljetnim i zimskim školama i raznim drugim događajima koji će imati međunarodni karakter. Fakulteti imaju mogućnost razvoja međunarodne akademske i znanstveno-istraživačke suradnje, razvoj novih studija, razmjenu nastavnika i drugog osoblja i obogaćivanje svoje djelatnosti kroz druge projekte koje ćemo prijavljivati s našim partnerima iz ovog projekta. To onda i za uključena sveučilišta znači modernizaciju i unaprjeđenje, ali i ogromno povećanje međunarodne vidljivosti, prisutnosti i uvažavanja. Primjerice, naš je Rektor već sudjelovao i imao prilike iznijeti stajališta Sveučilišta u Zagrebu na nizu važnih sastanaka s kreatorima politike visokog obrazovanja i znanosti na razini Europske unije. I naravno, tu je vjerojatnost da će nas ovakva suradnja sve zajedno dodatno pomaknuti prema gore na relevantnim svjetskim listama uspješnih sveučilišta.

Koliko studenata i hrvatskih profesora može biti obuhvaćeno ovim projektom?

Kod nas u Zagrebu je riječ o preko 62.000 studenata i preko 5.000 nastavnika, uz još nekoliko tisuća ljudi zaposlenih u studentskim referadama, bibliotekama i laboratorijima koji će također biti uključeni.

I, kad se kreće?

Ne samo da smo krenuli s opsežnim institucionalnim i drugim pripremama za mobilnost nego se već provode prvi oblici zajedničkih predavanja te je u tijeku izrada mape studija, studijskih programa, predmeta i drugih sadržaja za mobilnost. Sada prvih sedam studenata našeg Sveučilišta sudjeluje u predavanjima o migracijama, politici azila i sličnim temama koja drže profesori iz uključenih sveučilišta, pa i našeg. Pravi robusni početak mobilnosti očekujem od naredne akademske godine, premda će već i u ljetnom semestru ove akademske godine biti dodatne ponude sadržaja za mobilnost studenata i profesora. Jedna od važnih aktivnosti se također već odvija, a to je skeniranje mogućnosti suradnje koje provode naši UNIC povjerenici u suradnji s našom ključnom radnom skupinom.