Tomaševićevo “nikad više” traje točno dok ne prođe buka – pa opet ispočetka

Tri dana. Toliko je trebalo gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da, kako bi stara ekipa rekla, sabere misli, pripremi teren i vrati se u političku orbitu. Jer nije šala – pola milijuna ljudi na koncertu Marka Perkovića Thompsona u njegovom Zagrebu, a on tri dana – muk. Ništa. Nula. Tišina.

I onda – bumm! Konferencija za medije, štoperica u ruci, svaka rečenica kao da je prošla kroz filter javnobilježničke obrade. Logistika – prošla. Medicinske intervencije – minimalne. Koordinacija – savršena. Infrastruktura – stabilna. No – ipak nikad više! Dok je on gradonačelnik, Hipodrom neće vidjeti toliki broj ljudi koji pjevaju “Čavoglave”.

Da nije stvarno, rekli biste da je skeč Monty Pythona

Na stranu sad politički folklor i očekivani napadi na Vladu, policiju, HDZ, Plenkovića i predsjednika Sabora – ono što bode oči jest savršeno tempiran Tomaševićev spin. Pet dana je šutio jer je znao da mu koncert u očima dijela njegovih birača izgleda kao kapitulacija. Sad kad su svi otišli doma i kad je Thompson već u drugoj županiji – pojavio se da objasni kako je on zapravo bio protiv, ali eto, nije mogao ništa. Bio je u Savskoj, u centrali, brinuo se.

Naravno, ne treba biti genij da se shvati – nešto se za uzvrat sigurno tražilo. Recimo, novi GUP, možda kakva financijska injekcija od Vlade, ili barem tapšanje po ramenu. Tomašević igra tu igru već neko vrijeme – s premijerom surađuje bolje nego što će to ikad priznati, a kompromisne gutljaje servira svojim biračima uz čašu moralnog zgražanja.

Zabavno je i to što je najveći Thompsonov koncert u povijesti, u režiji pola države i pola grada, prošao pod pokroviteljstvom – zamislite – jednog od najliberalnijih HDZ-ovih premijera i najprogresivnijeg gradonačelnika Zagreba. Da nije stvarno, rekli biste da je skeč Monty Pythona.

Ali ne, ovo je Hrvatska. Ovdje je politika često kao loše režirana predstava – znaš da glume, znaš da je sve unaprijed dogovoreno, ali publika i dalje aplaudira.

Cijena: Vjerodostojnost

A Tomašević? On će vam reći da je domoljub jer se vratio iz Cambridgea, da se bori protiv nepravde, ali istovremeno – pusti da se dogodi ono što se, po njegovim riječima, nikad nije smjelo dogoditi. I onda – pet dana kasnije – drži lekciju.

Za kraj, jedna pouka: kad vam političar kaže „dok sam ja na vlasti, ovo se više neće dogoditi“, to obično znači da se već dogodilo – i da ga je to itekako koštalo. U Tomaševićevom slučaju – vjerodostojnosti. I to u vlastitom dvorištu.

P.S. Posljednji put kad je rekao da se nešto „nikad“ neće dogoditi u Zagrebu, bila je 2021. godina – tada je obećao da nikad više Petar Pripuz neće dobivati novac za obradu zagrebačkog smeća. Danas Pripuz nikad bolje ne posluje – milijuni iz gradske blagajne kapaju kao da „nikad“ nije ni rekao.