SINIŠA KRAJAČ, glavni tajnik HOO-a: Lokalni sport nam treba biti baza, jer tu se stvaraju budući reprezentativci

Siniša Krajač novi je glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora u narednom četverogodišnjem mandatu do 2025. godine. Na dužnost prvog operativca nacionalne olimpijske udruge, temeljem travanjskog javnog natječaja, Krajača je potvrdilo Vijeće HOO-a na 13. sjednici, održanoj u Zagrebu redovnim načinom. Ovaj diplomirani kineziolog iz Zagreba kadar je koji odlično poznaje ustroj olimpijske udruge jer je u prošla dva desetljeća upravo u HOO-u obnašao niz važnih dužnosti: v.d. direktora Ureda nacionalnih sportskih saveza (2004. – 2007.), voditelj Ureda za razvojne programe u dva mandata (2001. – 2004. i 2007. – 2010.), a na sadašnju poziciju dolazi s mjesta pomoćnika glavnog tajnika za programe lokalnog sporta

Velika čast i obaveza ukazana Vam je izborom za tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora. Između ostaloga, pred Vama su sada i nove obaveze, koje Vam zasigurno ne padaju teško, jer do sada ste bili pomoćnik glavnog tajnika za programe lokalnog sporta?

Dvadeset godina sam u Hrvatskom olimpijskom odboru, tako da to za mene nije ništa novoga, samo malo više obaveza i nastavak suradnje s lokalnim sportskim zajednicama, na čemu ću i dalje inzistirati. To je baza hrvatskog sporta, jer tu se rađaju mlade nade koje kasnije postaju vrhunski sportaši. To je bitno zadržati, tu razvijenost lokalnih sportskih zajednica. Što se tiče programa Olimpijskog odbora kroz nacionalne saveze tu ćemo pokušati biti još efikasniji i korigirati ono što trenutno malo „zapinje“. Trebamo detektirati probleme i nastaviti biti u službi sporta i sportaša.

Uskoro nas očekuju i Olimpijske igre. Posljednje pripreme su u tijeku, s kakvim očekivanjima Igre u Tokiju dočekuje Hrvatski olimpijski odbor?

Igre su specifične zbog situacije koja nas je zadesila, zbog toga će igre biti posebne. Trenutno brojimo sedamdesetak sportaša koji su se kvalificirali, no još uvijek čekamo neke sportaše da se kvalificiraju. Trebamo biti realni što se tiče rezultata, jer teško da ćemo ponoviti rezultat iz Rio de Janeira. Nadamo se većem broju medalja, no ne bih želio izdvajati nikoga, jer uvijek vas netko iznenadi svojim rezultatom. Svatko tko dođe na Olimpijske igre ima šansu za medalju, jer to je sport. Vrijeme za pripreme nije bilo normalno, kao ni vrijeme za sparing treninge i utakmice. Upravo zbog toga trebamo biti na oprezu u procjenama rezultata. Organizacija Igara, kao i sama provedba natjecanja diktirat će uspjeh sportaša.

Kada bi ste ocijenili odnos države prema sportu u Hrvatskoj, možemo konstatirati kako je on daleko bolji, nego li u neka prijašnja vremena, jer pomaci su vidljivi na svakom koraku?

Apsolutno se slažem s Vama. Ova Vlada definitivno ima sluha za sport. Nikada bolju suradnju s Vladom nismo imali. Ne mogu reći kako su nas prijašnje Vlade „kočile“, jer one su bile uz sport, no ova je Vlada s premijerom Andrejom Plenkovićem izdvojila sredstva i vrijeme kako pomoći sportu. Imali smo Središnji ured za sport, koji je sada pripojen Ministarstvu turizma i sporta, koji s nama imaju fantastičan odnos. Na svakodnevnoj smo komunikaciji vezanoj uz sport, a tema o kojima razgovaramo ima na pretek. Suradnja nam je na zavidnoj razini i daj Bože da ostane takva. Ne vidim razloga da tome tako i ne bude, jer suradnja je iz dana u dan sve bolja.

Što država može napraviti da poboljša sport, a što lokalne zajednice. Na primjeru Velike Gorice vidimo da je ta suradnja Zajednice sportskih udruga i Grada na jednoj zavidnoj razini, jer stvaranjem uvjeta od strane Grada stigli su i sjajni rezultati.

Mislim da su svi shvatili da je ulaganje u sport višestruko isplati. Nemjerljivo je koliko sport donosi dobrog s jednim relativno prosječnim ulaganjem. Međutim, mi moramo malo više poraditi da što više ljudi uključimo u sport. Nama je jedan od većih problema pretilost kod djece, moramo paziti i na prevenciju devijantnih ponašanja kod djece. Sport ima benefit što je Vlada prepoznala, a sportske Zajednice svjesne su toga da u sport treba ulagati. One imaju svoj put ulaganja, no mi smo ti koji im trebamo diktirati tempo i način ulaganja, kako bi im pokazali kako riješiti te probleme. Drugim riječima, trebamo sport uključiti u svakodnevni život građana. Tu ne pričamo samo o vrhunskom sportu, jer HOO je specifičan u svijetu po svom obimu rada, jer mi smo zaduženi i za sport dječjih vrtića, lokalni sport, kao i za vrhunski sport. Na ovaj način mi možemo riješiti više toga nego u nekim drugim zemljama, gdje to nije tako uređeno. Gledajte, mi imamo šest razvojnih programa, kao i program za trenere i lokalni sport, gdje možemo biti korektiv i djelovati u svakom trenutku. S Ministarstvom turizma i sporta sjajno se nadopunjujemo i nama sada fali samo jedan mali koračić nadogradnje čime ćemo biti još bolji i jači u realizaciji mnogobrojnih projekata.

Zajednica športskih udruga grada Velike Gorice s Vama je imala dobru suradnju i dok ste bili zaduženi za lokalni sport. Svi vjeruje kako će tome tako biti i dalje, a Vaš dolazak u posjetu najbolja je potvrda toga.

Ne mislim se micati od lokalnog dijela sporta, jer to je baza. Naravno, sada imam više potreba od strane nacionalnih saveza. No, lokalni sport ne mislim napuštati, štoviše planiram po tom pitanju dodati još malo više gasa, jer to je baza našeg sporta. Upravo zbog toga, treba ulagati u lokalne zajednice kako bi u budućnosti imali nove reprezentativce koji će nas uveseljavati svojim rezultatima.

Sport za Vas nije „strani“ pojam, jer od rane mladosti ste u sportu; diplomirani ste kineziolog. Između ostaloga, u mladosti ste imali čast učiti i raditi s iskusnim Ilijom Lončarevićem u Lokomotivi.

Uz Iliju sam i odrastao, a moj sportski početak vezan je upravo uz Veliku Goricu i Radnik u Kolarevoj ulici. Tamo na tribini je tata Iliji rekao „daj ga uzmi malo kod sebe da vidimo kakav je“. U 12 godina prošao sam cijelu Školu nogometa te seniorsku momčad. Mogu samo reći kako su to bili prekrasni dani, a na nagovor ljudi iz Lokomotive upisao sam i Kineziološki fakultet tako da sam tamo odradio i taj trenerski put sa svim kategorijama. Trenerskim poslom sam se bavio dvadesetak godina, prije nego li sam ušao u ovu sportsku administraciju.

Nedostaje li Vam taj rad u klubu, pogotovo s djecom?

Naravno, da mi to nedostaje, jer nema već gušta nego kad vidite tu djecu kako se vesele pobjedi, dobrom potezu pa u konačnici i samoj igri. Gledajte, jednom u životu morate to presjeći i krenuti dalje. Nažalost, u ovom dijelu sportske administracije nedostaje nam kvalitetnih kadrova. I upravo zbog toga na tom polju trebamo još jače raditi, kako bi uključili što više ljudi u rad u sportu. U sportu vam se radi 24 sata dnevno i teško je pronaći nekoga tko će žrtvovati svoju obitelj i slobodno vrijeme da bi se dao sportu. No, tu treba shvatiti da se takva osoba ne daje samo sportu, već i društvu i njegovom općem dobru. Najveća nagrada u tome je ako vi nekoga uspijete usmjeriti prema sportu.

Što Vas tjera dalje u sportu?

U sportu nikada nije dan isti. Svaki puta vas očekuje nešto novoga i neki novi izazov. Radeći posljednjih desetak godina u lokalnim zajednicama, moram priznati kako su mi to bili najljepši dani u tom administrativnom dijelu sporta i mog života. Ta druženja i iskustva tih ljudi su neprocjenjiva, jer tu smo stvorili divnu cjelinu lokalnih zajednica. Rijetko gdje se može naći takvo zajedništvo kao u sportu, jer oni HOO doživljavaju kao svoju kuću. To mi je drago i vjerujem kako će tome tako biti i dalje.