Šafarek: Promocija prirode u Hrvatskoj? To će morati netko drugi. Vjerojatno ću se okrenuti turizmu

Šafarek je diplomirao je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, gdje je radio kao znanstveni novak-asistent. Sudjelovao je u znanstvenim istraživanjima fitoplanktona Jadranskog mora te u istraživanjima tropskih krajeva. Autor je brojnih popularnih članaka u časopisima poput Meridijana i National Geographica te je napisao više knjiga o prirodi, uključujući “Iz dnevnika istraživača”.

Spojio posao i zadovoljstvo i otkrio nam naš svijet

Šafarek je donekle uspio ono o čemu mnogi sanjaju. Spojio je posao i zadovoljstvo i proputovao cijeli svijet. Primjerice, na jednom od svojih putovanja na Šri Lanku otkrio je i novu vrstu žaba. Također, snimio je nekoliko dokumentarnih filmova koji su prikazani na televizijama u Hrvatskoj i Europi te je surađivao s BBC-jem i Nat Geo Wildom.

Njegova ljubav prema prirodi i biologiji počela je još u djetinjstvu u šumama i dolinama oko Koprivnice, a u kratkom intervjuu za 01 Portal govori o svojoj dugogodišnjoj ljubavi prema prirodi, istraživačkim iskustvima u Hrvatskoj i svijetu te izazovima zaštite okoliša. Otkriva najveće prijetnje hrvatskim rijekama i ekosustavima, govori o spoju znanosti i umjetnosti kroz dokumentarne filmove te dijeli razloge svog razočaranja i povlačenja iz aktivnog bavljenja prirodom.

Našim rijekama su najveće prijetnje regulacije, izgradnja brana, zagađenje

Kako je počela vaša ljubav prema prirodi i biologiji?

Počelo je još od djetinjstva, uvijek sam volio lutati po šumama i dolinama oko Koprivnice. Volio sam gledati i dokumentarce o prirodi, a i u školi su me zanimale prirodoslovni predmeti. Potom sam upisao biologiju na PMF i tada je krenulo ozbiljno.

Radili ste na istraživanjima i snimanjima u Hrvatskoj i tropskim krajevima – koje vas je iskustvo najviše obilježilo?

Imao sam sreće da sam preko fakulteta i kasnije brojnih projekata prošao skoro cijelu Hrvatsku, ali i neke od najljepših dijelova svijeta. Bilo je tu mnogo lijepih momenata, poput ronjenja na Plitvičkim jezerima, života sa životinjama u Kopačkom ritu, do otkrića nepoznatih vrsta na Madagaskaru i drugdje.

Naše rijeke i more opjevamo u himni, raznim lokalnim pjesmama, hvalimo se njima, no izgleda da se ne brinemo previše o njima. Bar ne u onoj mjeri kojoj bi to trebalo. Koje su najveće prijetnje hrvatskim rijekama, moru i ekosustavima? Što se može učiniti da ih zaštitimo?

Voda je općenito vrlo ugrožena, posebice slatkovodni ekosustavi poput rijeka. Njima su najveće prijetnje regulacije, izgradnja brana, zagađenje, ali i invazivne vrste koje dolaze iz drugih krajeva. Relativno su mala vodena tijela i lakše je raditi intervencije na njima nego recimo na moru. Rijekama jednostavno treba dati prostora da “dišu”, da plave prirodna poplavna područja i tako rasterećuju naselja i infrastrukturu.

Rano sam počeo pisati popularne članke u časopisima poput Meridijana, National Geographica

Je li teško spojiti znanost i umjetnost tijekom snimanja dokumentaraca? Kako vi to uspijevate?

Meni je ta kombinacija uvijek dobro došla, jer sam uspijevao interpretirati znanost i struku u razumljiv “jezik” dokumentaraca (kao i knjiga, časopisa itd.). Još od početaka mojeg djelovanja promocije prirode sam vidio da mogu mnogo lakše od mojih kolega to raditi, pa sam rano počeo pisati popularne članke u časopisima poput Meridijana, National Geographica i mnogih drugih.

S obzirom na količinu snimljenog materijala za dokumentarce, sigurno vam je teško izabrati, no koji vam je najdraži trenutak koji ste uhvatili kamerom tijekom svojih ekspedicija?

Tih momenata ima zaista mnogo i teško je nešto posebno izdvojiti, bilo da se radi o snimanju rijeku jelena u Kopačkom ritu, predivnih koraljnih grebena na Sipadanu, Borneo. Više bih rekao da su knjiga Rijeke Hrvatske i film Zeleni krvotok Hrvatske koji je obišao pola Europe, a i dio svijeta, od Amerike do Azije.

Veliki napredak je postignut od starog shvaćanja prirode kao resursa

Kako ocjenjujete odnos hrvatskog društva prema zaštiti prirode? Ima li pomaka na bolje?

Odnos društva, a posebice države prema zaštiti u načelu se svodi na komercijalno iskorištavanje prirode, dovoljno je vidjeti popularne nacionalne parkove poput Krke ili Plitvičkih jezera. Ipak, veliki je napredak postignut od onog starog socijalističkog razmišljanja da je priroda tu samo da služi čovjeku, što vidimo ipak i po brizi za šume, rijeke, močvare…

Koje konkretne korake možemo poduzeti kao pojedinci da bismo pomogli očuvanju okoliša?

Ono što možemo sami napraviti je često ono i najteže – a to je promijeniti neke životne navike, pogotovo vezano za korištenje, odnosno čuvanje energije, transport i slično. Mnogo će reći da je to tek kap u moru, ali koliko milijardi nas ima (čovječanstvo), utjecaj svakog pojedinca je sigurno važan.

Izjavili da ste “digli ruke” od Drave i prirode – što vas je navelo na taj stav?

Istina, digao sam ruke ne samo od Drave, već i od cijele prirode. Godinama sam takoreći volonterski i samostalno radio na promociji prirode, no na žalost, malo ljudi to zanima. S vremenom sam se specijalizirao za snimanje, uložio puno i novaca i vremena, no uzalud. Iako sam radio od BBC-a, Nat Geo i drugih svjetskih produkcija, recimo HTV uopće nije zainteresiran. Jednostavno, nije se desila ta neka kritična masa. Posebno me pogodila skoro potpuna nezainteresiranost samih prirodnjaka, kolega i prijatelja. Sve je na kraju puklo zbog WWF Adria gdje su i moji kolege, prijatelji i bavimo se skoro s istim stvarima. Tada sam shvatio da sam budala, jer kad god je trebalo pro bono davati besplatno materijale za prirodu, bio sam dobar. Kad su imali projekte, onda su angažirali druge koji skoro pa nemaju veze s prirodom. Počelo me je sve to stajati i zdravlja i jednostavno sam digao sidro.

Vidjeti ćemo kamo će me odvesti put

Koji su vaši budući planovi – pripremate li možda novu knjigu ili dokumentarni film?

Potpuno sam se prebacio na turizam, prije svega na moru. U hladnijem dijelu godine putovat ću svijetom. Moguće je da uradim još koju knjigu, ali ne vezano uz prirodu, a spremam i putopisne dokumentarce o našim turističkim otocima poput Raba, Paga, Hvara, Krka…

Postoji li neki slabo istraženi dio Hrvatske, možda neka regija u inozemstvu ili tema o kojoj želite snimiti dokumentarac ili napisati knjigu?

Hrvatska je prepuna motiva u prirodi, no to će morati netko drugi. Ostatak svijeta je golem i sigurno će biti materijala, no to ćemo vidjeti kamo će me odvesti put.