Prijatelji životinja: “Vlasnički” psi jedini su uzrok problema napuštanja

„U skloništu se trenutačno skrbe o 107 štenaca, karantena je puna, a dojave o novopronađenim psima stižu svakih nekoliko sati.” (Zagreb, gradsko sklonište u Dumovcu)

„U posljednja tri dana primili smo 21 štene… I ne, ne zato što imamo fetiš na slatke male štence, nego zato što ljudi koji žive oko nas očito imaju fetiš na bezobrazluk, samodopadnost i glupost.” (Osijek)

„Ja samo mogu reći da je stanje alarmantno. Ovoliko izbačenih pasa je jednostavno nemoguće zbrinuti. U posljednja tri dana kod nas u Zadru je 26 štenaca pronađeno, azil je odavno prepun i nikoga nije briga.” (Zadar)

Ovi i brojni slični upozoravajući i očajnički apeli udruga za zaštitu životinja, koje obavljaju krvav posao koji je u nadležnosti gradova i općina, upozoravaju da je dosta netočnih informacija u javnosti i da je krajnji trenutak da gradovi i općine počnu rješavati uzrok problema, a to su „vlasnički”, odnosno skrbnički psi. 43 udruge koje čine Mrežu za zaštitu životinja ujedinjene su u pozivu lokalnim zajednicama i medijima da za mišljenje o problemu napuštenih pasa i mačaka ne pitaju uzgajivače pasa, već udruge koje svakodnevno na svojim leđima nose teret zbrinjavanja odbačenih štenaca i mačića – neprekidnog niza bolesnih, izgladnjelih, izmrcvarenih, živih zakopanih životinja koje nalaze na ulicama, po kanalima, u šumama ili su ozlijeđene ili mrtve nakon što ih netko baci preko ograda azila.

-Iscrpljene udruge site su slušanja dezinformacija koje u medijima plasiraju pojedini uzgajivači, koji ne plaćaju porez i protive se zakonskoj mogućnosti da općine i gradovi propišu obaveznu trajnu sterilizaciju, uz evidentiranje onih koji ne žele sterilizirati svoje životinje. U Hrvatskoj ne postoje psi i mačke lutalice. Napuštene životinje ne padaju s neba, ne donosi ih roda, ne rastu na drveću i ne izniču iz zemlje, već su donedavno bile nečiji kućni ljubimci. Svi koji se protive propisivanju obavezne trajne sterilizacije pljuju po hrvatskom zakonodavstvu, rade štetu životinjama i udrugama koje im žele pomoći te rade protiv boljitka i napretka Hrvatske- ističe Stela Cota, voditeljica Mreže za zaštitu životinja. 

Ivana Crnoja iz osječke Udruge Pobjede kaže da su 43 udruge Mreže jedini autoritet koji može i treba progovarati o načinima rješavanja problema pasa u Hrvatskoj jer upravo članovi tih udruga „svakodnevno spašavaju, dadiljaju, liječe, tješe tisuće životinja koje se na Njuškalu pojavljuju pod naslovima ‘Udomi’. I što nekome nije jasno kada kažemo ‘Udomi, ne kupuj!’ Što nekome nije jasno kada kažemo da kastracija spašava živote!”

-Vama koji gledate i slušate i kužite ponavljamo: kastracija je trenutačno najbolje rješenje. Mi, unatoč dugogodišnjim promišljanjima, ništa bolje nismo smislili, nisu ni drugi. Naravno, bitna je edukacija, ali dok mi propovijedamo, drugi umiru. Ne, nemamo toliko vremena da ovisimo isključivo o čekanju da se drugi opamete- zaključuje Crnoja. 

Autori stranice „Psi laju, a karavane prolaze” oštro i argumentirano kritiziraju javne istupe pojedinih uzgajivača navodeći da nastoje svojim nazadnim i nestručnim komentarima i prijedlozima Hrvatsku vratiti na razinu rješavanja problema napuštenih životinja kako to čine Turska ili Rumunjska, a znamo da se radi o masovnim ubijanjima. Podsjećaju na stručno mišljenje Odjela veterinara male prakse Hrvatske veterinarske komore koji se poziva na smjernice EU-a prema kojima je kastracija još uvijek jedina djelotvorna mjera za smanjenje broja napuštenih pasa.

Udruge članice Mreže za zaštitu životinju poručuju da su izmučene skupljanjem ucrvanih, pretučenih, ugušenih, utopljenih, bolesnih, ranjenih i krvavih pasa i mačaka koje su napustili njihovi donedavni skrbnici. Traže da sve lokalne zajednice slijede primjer njih 70-ak koje su već donijele odluku o obaveznoj trajnoj sterilizaciji, čime postižu smanjenje broja napuštenih životinja i financijske uštede. Također, traže pomoć medija u promicanju udomljavanja napuštenih životinja umjesto njihove kupnje.