Posljednje mljekarice iz Farkaševca: Ivka i Đurđa svakodnevno donose mlijeko u “seosku” mljekaru kod koje više nema gužve kao nekada
Tik uz općinsku zgradu i prostor buduće tržnice na otvorenom u Farkaševcu nalazi se i posljednja mljekara u tome kraju. Prizori koji su u neka ne tako davna vremena bili na ponos svakog sela, danas su prava rijetkost.
U Farkaševcu kod mljekare susrećemo mljekaricu Ivanku Jukić koja svakodnevno sabire mlijeko ujutro i poslijepodne od svega troje mljekara. I dok nam u razgovoru gospođa Ivanka sa sjetom priča o tim ljepšim vremenima kada se poljoprivredom i stočarstvom bavilo svako domaćinstvo, sa svojom kantom do središta Farkaševca stigla je gospođa Đurđa.
-Šta nosim, svega deset litara u dva navrata. Sada imam dvije krave, a nekada je u štali bilo i 14 komada krava. Nažalost, danas se to više ne isplati, a i ostarjeli smo tako da više niti ne možemo toliko raditi. Godine čine svoje, ja sam prošla sedamdesetu i više to nije lako- govori nam Đurđa i ističe kako mladi za stočarstvom više niti ne pokazuju interes.
-Znate što, nema to ni perspektive, ali ni računice. Suprug i ja smo sami, pa još radimo koliko možemo. Žao ti je te zemlje, ne želiš ju prodati, pa ju obrađuješ- nastavila je gospođa Đurđa, dok nam mljekarica Ivanka otkriva računicu kako je za litru nafte danas potrebno dati i tri litre mlijeka.
-Cijena mlijeka vam je svega 0,42 eura s dodatnim državnim premijama- naglašava Ivanka, koja u Farkaševcu sabire mlijeko u posljednjih sedam godina.
-Kad sam krenula bilo nas je daleko više, jedno desetak, dok danas mlijeko donosi nas troje, nakon što je jedna obitelj prodala svoje krave. Dnevno sada sakupimo sedamdeset litara mlijeka, dok se prije desetak godina ovdje sakupilo i po 1100 litara. Tada smo se žurili tko će prije doći na mljekaru i predati mlijeko u laktofriz- sa sjetom će Ivanka, koja dnevno donosi 20 litara mlijeka, budući da su joj neke od krava steone.
Nakon što je troje farkaševačkih mljekara predalo svoje mlijeko, gospođa Ivanka zaključala je mljekaru, koja usprkos sve težim i izazovnijim vremenima opstaje i prkosi vremenu. Pitanje je samo do kada?