Ova gljiva pretvara domaćine u zombije i orkestrira smrt svojih žrtava

Entomophthora muscae ima unutarnji biološki sat koji kontrolira točan trenutak smrti muha.

Jeziva zagonetka

Desetljećima se oko jedne gljive ubojice koja napada muhe vrtjela jeziva zagonetka: bez obzira kada dođe do infekcije, muha uvijek ugiba u isto doba dana – u sumrak.

Kada molekularna biologinja Carolyn Elya spomene taj fenomen, ljudi joj „pogledima jasno pokažu potpuni nevjericu“, kaže. No Entomophthora muscae doista je ubojica iz sumraka, a Elyin tim s Harvarda sada je otkrio zašto. Prema rezultatima koje su 18. lipnja objavili kao preprint na portalu bioRxiv.org, gljiva posjeduje vlastiti „ugrađeni sat za ubojstvo“, prenosi N1.

Naziv Entomophthora dolazi od grčkih riječi za „insekt“ i „uništenje“. I to je, kaže Elya, iznimno prikladno jer gljiva „doslovno uništava svoje insektne domaćine“. E. muscae je poznata po tome što pretvara muhe u zombije. Kada se spora gljive zakači za muhu, probija se u njezino tijelo i smjesti se među crijevima. Gljivične stanice se potom množe i šire prema mozgu. I tu stvari postaju čudne. Poput grotesknog lutkara, gljiva prisili muhu da se popne na visoko mjesto i ondje zalijepi svoje usne.

Muha podiže krila – i umire

Na posljednji dan svojeg života, dok sunce zalazi, muha podiže krila – i umire. U tom trenutku, kaže Elya, „insekt je u biti samo vrećica gljive“. Iz leđa muhe izbijaju strukture nalik topovima koje ispaljuju spore gljive u okolinu.

Godinama se nije znalo kontrolira li ovaj točan raspored smrti gljiva, muha – ili oboje. Elyin tim isključio je muhu kao uzrok tako što su u laboratoriju koristili genetski modificirane insekte – neke s oštećenim unutarnjim biološkim satovima, a druge bez sposobnosti da vide određene valne duljine svjetlosti koje signaliziraju doba dana. Da muha kontrolira trenutak smrti, ti bi defekti poremetili raspored. No, bez obzira na to koju mutiranu muhu su testirali – sve su umirale u sumrak.

Elyin tim otkrio je i skupinu gljivičnih gena čija se aktivnost tijekom dana ritmički povećavala i smanjivala. Taj je ciklus trajao čak i u potpunom mraku, što upućuje na to da E. muscae koristi vlastiti unutarnji biološki sat. Znanstvenici su takve vremenske mehanizme već uočili kod drugih vrsta gljiva, kaže Elya, ali ne i kod E. muscae.

– Obično odsutnost dokaza o satu znači da nitko nije ni tražio, dodaje.

Zašto gljiva tempira lansiranje spora upravo uvečer, Elya zasad ne može reći sa sigurnošću – ali ima teoriju. Takvo vrijeme može pomoći da spore ostanu hladne i vlažne, izbjegavajući dnevnu vrućinu. Kada spore pronađu muhu, mogu se zavući u njezino tijelo i početi svoj smrtonosni proces – sve prije nego što svane.