Otkriven monstruozan plan: Prvo su ga ubili, pa nakon dvije godine premještali ostatke. Pali zbog bizarne greške

Odnosno, tužitelji su uvjereni da su bivši supružnici prije tri godine i pet mjeseci, točnije 21. veljače 2022. s tri udarca po glavi tupo-tvrdim predmetom usmrtili bogatog Dubrovčanina čije su tijelo potom zakopali u šipražju blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle su potom, s odmakom od dvije godine, u veljači 2024. odlučili njegove kosti premjestiti u iskopanu, 60 centimetara duboku rupu uz jezero Orešje.

Taj grobarski potez odradio je, tvrde tužitelji nakon uvida u policijske snimke dronom, Trautmann nakon što je 21. veljače prošle godine kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu. A cijelo to zakapanje, iskapanje, premještanje pa novo zakapanje je odrađeno s ciljem da prikriju nezakonitu prodaju Gerardove nekretnine u Dubrovniku za 400 tisuća eura koje su si stavili u džep, piše Jutarnji.

Mislili da je sve zameteno

Od dana nestanka Tonyja Gerarda do početka prošle godine, Šnajder i Trautmann su živjeli lagodno i bez puno briga. Mislili su da je sve dobro zameteno, no krajem 2023. godine počeli su imati prve sumnje da bi morali biti oprezni prilikom samih susreta kao i međusobnih razgovora telefonom.

Zagrebački kriminalisti su pred sobom imali veliki izazov, a njihova upornost ih je dovela do rješavanja slučaja. Naime, imali su određene sumnje o čudnom nestanku muškarca i potencijalnim počiniteljima nekretninske prevare, ali trebalo je prikupiti i dokaze pa su od kraja rujna 2023. provođenjem posebnih dokaznih radnji uz blagoslov suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici, među ostalim, prikupili i djeliće zanimljivih telefonskih razgovora koje su vodili Trautmann i Šnajder.

Bivši supružnici su u većini slučajeva imali posrednika, točnije njihovu zajedničku kći koja tijekom ovog sudskog postupka koristi blagodat nesvjedočenja, a koja je u razgovorima s ocem i majkom prenosila međusobni sadržaj komunikacije. I nije bilo dugo potrebno da kriminalisti zaključe da sve troje, zapravo, imaju zajednički problem – nestanak Tonyja Gerarda i prodaju njegove dubrovačke nekretnine.

Grgo Jelavic/PIXSELL

Dodatni nemir

Pa se tako 31. listopada 2023. moglo čuti kako Šnajder govori kćerki o njezinu ocu kako joj “to ide na ku*ac jer je spala na 10 ili 20 eura, i da to tako ne funkcionira i da ode kod njega da uzme svoju lovu, da bez veze jede go*na i da je glupa jer je trebala sve sebi ostaviti a njemu ništa ne dati:

Zatim njih dvije 19. listopada iste godine u razgovoru zaključuju, obzirom da ih Trautmann ne doživljava, da je “sigurno dobio lovu čim se ne javlja i da ga boli k… ali da je znao uzeti…”. Obzirom da se protiv Šnajder na dubrovačkom sudu zbog prevare s nekretninom vodi sudski postupak, ona je upitala kćer je li joj plaćen odvjetnik te dodaje da “nije, jer da on platiti neće ali i da je znao uzeti novac”, na što ju kćer tješi da je oca “strah da ga uhapse i stave u zatvor”.

Dodatni nemir u život Šnajderove unio je telefonski poziv vlasnice stana u Hoto Vilama iz koje je nestao madrac. Upitana tog 4. listopada 2023. je l‘ ona bacila madrac koji je bio u stanu, Šnajder bivšoj stanodavki odgovara: – Čujte, ja nisam.. to je gospon koji je bio tamo, to je on… ja ne znam..mene poslije nije bilo uopće u Samoboru, bila sam u Dubrovniku tako da ne znam što se izdogađalo.

Dodatne komplikacije i totalna panika

Bio je to okidač da nakon tog razgovora Šnajder opet okrene kćerkin broj telefona te joj napominje da bi se trebale naći. Kćer ju na to pita “kaj je bilo” pa joj dalje odgovara da “ne može pričati preko telefona, da je imala jedan poziv, da se trebaju naći bez puno filozofiranja”.

Stvari se kod Šnajderove i Trautmanna dodatno kompliciraju i nervoza raste kad su doznali od susjede da je njihovu kćer 16. siječnja 2024. tražila policija. Dalje kroz telefonski razgovor kćer traži osumnjičenog da preko svojih veza u Heinzelovoj provjeri o čemu se radi na što joj Trautmann odgovara da “mora ići popiti kavu, ako ga razumije, i da ga netko mora vratiti”.

Istog dana se sve troje nalazi u novozagrebačkoj Utrini, a nešto kasnije Šnajder zove Trautmanna koji ju savjetuje da ne smije ostati kod kuće dok ne doznaju što je. Ubrzo je uslijedio i poziv odvjetniku kako bi se posavjetovali i Šnajder dobiva odgovor da ako dobije pouku o pravima da mu se javi.

Da bi 17. siječnja u obitelji osumnjičenih nastala totalna panika. Njihova kći je nazvala policiju te su joj rekli da joj se trebao uručiti poziv da ode u Heinzelovu, da tamo ima više odjela…- Ne ideš ti nigdje sama, samo s odvjetnikom – upozorio je kći Trautmann. Ona mu dalje pojašnjava da joj je policajac na centrali rekao “da je to uznemiravanje građana, da se to ne smije i pritom joj spomenuo ljude koji se vide na televiziji kad ih se hapsi…”

Nakon oca, okrenula je i broj majke Marine kojoj govori: “Znaš za kaj me zovu? … za nestanak”. Šnajder joj odgovara s ‘dobro‘ pa ju kćer uzrujano propitkuje dalje je l‘ zna o čemu priča i dobiva odgovor “da, da”.

Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što?

Tog dana su sve troje, bivši supružnici i kći, u konačnici snimljeni kako se sastaju na parkiralištu Super Konzuma u Velikoj Gorici te odlaze u kafić Frida. Razgovore koje vode preko telefona pokušavaju zakamuflirati. Očito je da ih interesira rad policije, no u dijalozima se međusobno propitkuju je l‘ se “zvala bolnica, odjel, doktor… a spominju se i ginekolozi, ciste, vađenje krvi, ponovni testovi, lijekovi, viroze, epidemije…”

Dan pun neizvjesnosti bio im je i 24. siječnja 2024. kada je Šnajder u 10 sati ujutro odvezla kćer u policijsku zgradu u Heinzelovu nakon čega ju je ostala čekati u autu. Dok čeka kćer, zove Trautmanna te ga pita za susret i je l‘ može u kinu.

– Ne, ne kino, jel ti znaš nešto što ja ne znam? Jel ti misliš da mene traže? – zanimalo je Trautmanna, na što mu Šnajder odgovara: – Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što. Ne znam ništa ni za sebe. I ti znaš jer imaš informacije. Ništa ne mislim i ponašam se kao da je svaki dan nešto. I živim normalno i nisam budala. I čekam kćer – odrješita je bila Šnajder koja s odmakom od sat i pol potom zove i odvjetnički ured te im objašnjava:

– Kćer mi je poslala poruku da je za 15 minuta šalju na poligraf i da je u panici. Zatim Šnajder zove odvjetnika ponovno i predlaže susret s njom i kćeri navodeći mu direktno da je stvar “kompleksna da bi govorila preko telefona ali da je kćer pozvana kao svjedok radi nje i bivšeg supruga ali i radi čovjeka koji je nestao.

Ne znam gdi da iskopam

Da policija ne odustaje od rješavanja slučaja, Šnajder je dodatno oblio znoj kad je policija nazvala njihovu kćer vezano za unajmljeni stan u Hoto Vilama.-Je l‘ ti poznat stan u Platani? – upitala je 20. veljače u 18.45 sati kćer majku Marinu Šnajder, pa dobiva odgovor da ju malo podsjeti s detaljima.

Kćer joj zatim dodaje da je stan u Strmcu i da ju je zvao radi toga “kriminalist koji je već radio ono nešto kad su došli po nju na ispitivanje te da misli da mu ona može pomoći.” Pa je nastavno na niz okolnosti kćer ljutito rekla da joj je “pun k da se samo nju zove…”.- Kaži da mene nije bilo, da si ti plaćala taj stan za staroga. To što taj zove tebe… ja s tim nemam apsolutno nikakve veze. Sigurno je ona žena rekla da si plaćala stan, a tako je i mene zvala za madrac. A kako da ja znam gdje je madrac i te gluposti. Eto – savjetovala je uzrujanu kćer Šnajder.

Dodatni dokaz za kriminaliste da Trautmann nešto “kuha” bilo je i ono što je čuo, nakon razmijenjenih poruka, Š.Ž., muškarac kojeg je ranije upoznao u glinskoj kaznionici. Dogovorili su susret 15. veljače, a dok mu se približavao s leđa čuo je kako Trautmann na telefon govori sugovorniku: – Ne znam gdi da iskopam… da bi sutradan Trautmann krenuo u obilazak jezera Orešje i s odmakom od nekoliko dana pronašao pravu lokaciju za položiti kosti ubijenog muškarca.