Nuklearne prijetnje sve glasnije, stručnjaci upozoravaju na jednu stvar: Tri zemlje nikada nisu potpisale Sporazum
Iako je taj dokument, potpisan na današnji dan, 1. srpnja 1968. godine uspješno ograničio širenje nuklearnog oružja – spriječivši predviđeni scenarij od 25 do 30 nuklearno naoružanih država – današnja globalna sigurnosna situacija pokazuje da je opasnost još daleko od izumiranja.
Naime, Sporazumom o neširenju nuklearnog oružja države potpisnice obvezale su se da neće proizvoditi i/ili nabavljati nuklearno oružje ako ga još nemaju. S druge strane, države koje su u tom trenutku već imale nuklearno oružje obvezale su se da ga neće davati državama koje ga još nemaju. I doista, od potpisivanja sporazuma do danas razmjerno je malen broj novih država nabavio nuklearno oružje.
Danas se kao službene nuklearne sile priznaje pet država: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska – sve redom potpisnice NPT-a i članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Foto: Unsplash/Ilustracija
Sumnje i napadi
Međutim, postoje i druge države koje, iako nisu formalno priznate kao nuklearne sile prema NPT-u, posjeduju nuklearni arsenal. To su Indija, Pakistan i Izrael, koji nikada nisu pristupili Sporazumu, dok se Sjeverna Koreja iz njega povukla 2003. godine i od tada intenzivno razvija svoj nuklearni program, izazivajući globalne napetosti.
Jedna od zemalja koje se najčešće spominju u kontekstu mogućeg širenja nuklearnog oružja jest Iran. Iako je potpisnik NPT-a i službeno tvrdi da njegov nuklearni program služi isključivo civilnim svrhama, brojne zapadne zemlje, a najviše Sjedinjene Države i Izrael, godinama upozoravaju na mogućnost da Teheran pokušava razviti nuklearno oružje pod krinkom mirnodopske tehnologije. Unatoč međunarodnim inspekcijama i višegodišnjim pokušajima diplomatskog rješenja, sumnje nisu prestale.
Zbog toga je Izrael nedavno odlučio izvesti napad bespilotnim letjelicama i raketama na ciljeve unutar Irana, tvrdeći da su to bile lokacije povezane s iranskim nuklearnim programom i vojnom infrastrukturom. Izrael je svoj napad na Iran opisao odlučnošću da se Teheranu ne dopusti razvoj oružja koje bi moglo ozbiljno narušiti stratešku ravnotežu na Bliskom istoku. Izraelska strategija tzv. “preventivne obrane” temelji se na ideji da je bolja rana akcija nego riskirati nuklearno naoružanog neprijatelja.
Foto: Screenshot/YouTube
Poziv stručnjaka na nadogradnju Sporazuma
U kontekstu sve veće geopolitičke nestabilnosti – od rata u Ukrajini i napetosti na Tajvanu, do sukoba u Gazi i Siriji – nuklearno oružje ponovno dobiva mjesto u strateškim razmatranjima velikih sila. Rusija sve češće koristi prijetnje nuklearnim oružjem kao sredstvo zastrašivanja, dok SAD i Kina ulažu u modernizaciju svojih arsenala.
Unatoč izazovima, Sporazum o neširenju ostaje temelj međunarodnih nastojanja za nuklearnu kontrolu. No, sve više stručnjaka i diplomata upozorava i poziva na njegovu nadogradnju – kroz strožu inspekciju, novu regulaciju moderne tehnologije te redefiniranje obveza nuklearnih sila u pogledu razoružanja. Jer dok god postoji i jedna nuklearna bojeva glava, prijetnja ne prestaje.
U svijetu koji se suočava s klimatskom krizom, ratovima i novim oblicima terorizma, održavanje i jačanje režima neširenja nuklearnog oružja ostaje ključno pitanje za globalnu sigurnost i opstanak.
