Nakon smrti postala zmijska kraljica: Je li blago Crne kraljice još uvijek zakopano?
Povijest srednjovjekovne Europe obiluje fascinantnim likovima, no malo je onih koji su poput Barbare Celjske ostavili tako snažan i dvojak dojam – kao povijesna kraljica i mitska figura. Njezina sudbina, isprepletena s moći, ljubavlju, magijom, alkemijom i tragedijom, i danas živi u legendama sjeverozapadne Hrvatske. Bila je istovremeno žena svoga vremena i ispred njega – inteligentna, odvažna, svojeglava i nespremna da se uklopi u uloge koje su joj bile namijenjene. Umrla je na današnji dan, 11. srpnja 1451. godine.
Rođena oko 1392. godine kao najmlađa kći Hermana II. Celjskog, Barbaru su od malih nogu pripremali za političku udaju. Kada je u studenom 1405. u starom gradu Krapini postala suprugom hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, bila je još dijete. Razuzdani kralj uzeo ju je u sobi dvora iz koje su, kako su zabilježile kronike, odjekivali njezini krikovi. On je tada imao 38 godina, a Barbara tek trinaest.
Foto: Screenshot/YouTube
Nosila je crno, a na ruci je uvijek sjedio gavran Tugomir
Odrasla u grofovskoj obitelji s nasilnim pedigreom, među čijim su se članovima nalazili neki od najrazvratnijih ljudi svojega doba, i sama je s vremenom stekla reputaciju žene slobodnih pogleda i ponašanja. Nisu joj bili strani brojni ljubavnici, a legenda kaže da bi muškarce, kad bi ih se zasitila, hladno bacala s najviših kula svojih utvrda – što, prema pričama, nije bilo rijetko.
Umrla je 11. srpnja 1451. godine, pokošena kugom, a uz njezino se ime najčešće veže naziv Crna kraljica. Taj nadimak nije dobila samo zbog tamne odjeće i dugokose pojave. Naime, stalno je nosila crno, s crnim rukavicama, a na rukama joj je često sjedio pripitomljeni crni gavran. Navodno je ptica, koju je zvala Tugomir, na njezinu zapovijed kopala oči i ranjavala one koji bi joj se zamjerili. Legenda kaže i da nije bila obična ptica, već muškarac kojeg je kraljičina kletva pretvorila u gavrana – njezina nesretna ljubav.
Stanovnici sjeverozapadne Hrvatske stoljećima su prenosili priče o Barbari Celjskoj, pune fantastike i tame. Prenosi se kako je, da bi spasila svoje blago od turskih napada, prodala dušu vragu, zajedno sa zagrebačkom utvrdom Medvedgrad, kojom je upravljao njezin brat Fridrik. Zbog toga, kako legenda kaže, ni u smrti nije pronašla mir. Pretvorila se u zmijsku kraljicu koja još uvijek čuva skriveno blago u tunelima između Medvedgrada i crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu.
Jurica Galoić/PIXSELL
Alkemičarka i vještica
Zbog brojnih zagonetnih priča koje su je okruživale, povezivali su je i s crnom magijom, vampirizmom, pa čak i s transilvanskim grofom Vladom Drakulom. Neki tvrde da je poslužila kao inspiracija Josephu Sheridanu Le Fanu za roman “Carmilla” – jedno od prvih djela vampirske književnosti.
Optuživali su je da je vještica, a postoje i svjedočanstva da se bavila alkemijom. Pokuse je, navodno, izvodila u podrumima dvorca iznad Samobora, gdje je imala vlastiti laboratorij.
Češki alkemičar Johann von Laaz bilježi kako je znala od bakra s arsenom napraviti srebro, a potom i zlato – što su, navodno, brojni ljudi skupo platili. Alkemijom se počela baviti, vjeruju povjesničari, zbog osjećaja zatočenosti u premladom braku s mužem koji je rijetko bio prisutan, zauzet širenjem kraljevstva.
Barbara Celjska
Muž ju protjerao zbog nevjere
Unatoč brojnim nevjerama, Barbara je supruga politički podupirala i zamjenjivala ga kao regent za njegova izbivanja. Ipak, zbog prevelike slobode ponašanja na dvoru, 1419. godine Žigmund ju je protjerao iz zemlje zajedno s njihovom jedinom kćeri Elizabetom. Pomirili su se na nagovor poljskog kralja Vladislava II. i kancelara Georga von Hohenlohea, a prema kronikama, kći Elizabeta ga je tada uvjerila da oprosti svojoj ženi.
Nakon pomirenja kraljevski je par ponovno djelovao usklađeno, iako se stari način života nije bitno promijenio. Barbara više nije toliko otvoreno pokazivala svoje ljubavnike. Udovica je postala u 46. godini života i time jedna od najbogatijih kraljica kasnog srednjeg vijeka. Neki povjesničari smatraju da je upravo odijevanje u crninu u trenutku Žigmundove smrti razlog za njezin nadimak – Crna kraljica.
Barbara je bila druga Žigmundova supruga. Prva, kraljica Marija, preminula je dok je bila trudna, nakon pada s konja. Barbara, njezina rođakinja, bila je prikladan izbor jer je Žigmund želio zadržati vlast nad kraljevinama koje je stekao brakom s Marijom. Time je najmlađa kći Hermana II. Celjskog postala sredstvo političkog uspona svoje obitelji – zahvaljujući tom braku, Celjski su grofovi postali nasljedni banovi hrvatskih zemalja.
Foto: Screenshot/YouTube
Umrla sama
Obiteljska povijest bila je jednako dramatična kao i njezin život – njezin brat Fridrik ubio je suprugu zbog ljubavi prema Veroniki Desinićkoj, što ga je koštalo tamnice u koju ga je bacio vlastiti otac Herman.
I Barbaru je dočekala slična sudbina: umrla je sama, u češkom gradiću Melniku. Pokopana je u Pragu, u katedrali svetog Vida, ali joj grob nije sačuvan. Tek 2013. godine slovensko je veleposlanstvo u Češkoj simbolički obilježilo mjesto na podu katedrale gdje je nekoć bilo njezino posljednje počivalište.
Barbara Celjska bila je žena iz sjene i svjetla, obavijena tamom i zagonetnošću, a priče o njezinu životu svjedoče o fascinaciji koju je izazivala tada – i još uvijek izaziva.
