NA DANAŠNJI DAN: Voltaire, Aachenski kongres, radij, Marie i Pierre Curie, Franjo Josip I, Vladimir Anić, Pere Ljubić, Ivo Serdar, prosvjed za Radio 101, Euro 2008, Svjetski dan televizije

Voltaire, filozof – 1694.

Voltaire (pravo ime François Marie Arouet), francuski pisac i filozof (Pariz, 21. XI. 1694 – Pariz, 30. V. 1778). Iz građanske obitelji, polazio isusovački kolegij, bio tajnik poslanstva u Hagu (1713), potom postao istaknutom figurom mondenih pariških salona, omiljen kao duhovit kozer.

Zbog epigrama protiv regenta Filipa Orleanskoga jedanaest mjeseci bio zatvoren u Bastillei (1717–18), gdje je napisao tragediju Edip, kojom je postigao velik uspjeh. Zbog sukoba s vitezom de Rohanom 1726. sklonio se u Englesku, gdje je 1728. objavio ep Henrijada, u kojem je slavio vjerski tolerantnoga kralja Henrika IV. U Francusku se vratio potkraj 1728.

Voltaire

Rezultat njegova upoznavanja s engleskim društvom i kulturom znamenita su Filozofska pisma, poznata i pod naslovom Engleska pisma (Lettres anglaises), zbirka duhovitih eseja u kojima je razvidna njegova anglofilija, odn. oduševljenje empirizmom i pragmatizmom, vjerskom tolerancijom, liberalnim idejama, popraćena napadima na sve francusko, od kartezijanstva do aristokratskih privilegija. Djelo je izazvalo skandal te je bilo zabranjeno pa se Voltaire sklonio na imanje gospođe du Châtelet u Cireyu u pokrajini Champagnei. Pošto je 1743. boravio u Berlinu u misiji kod Fridrika II. Velikoga, bio je izabran 1745. za člana Francuske akademije te imenovan dvorskim historiografom Luja XV., što je ostao do 1750. kada je na poziv Fridrika II. otišao u Potsdam i ondje do 1753. bio kraljev mentor retorike. Razišavši se s Fridrikom, živio je u Ženevi te od 1758. u Ferneyu, uz švicarsko-francusku granicu. Tri mjeseca prije smrti trijumfalno se vratio u Pariz te svjedočio uspjehu svoje posljednje tragedije Irène. Već za života stekao je ugled najvišega duhovnog autoriteta prosvjetiteljske Europe.

Kao filozof ponajprije je bio popularizator i kritičar vjerskoga fanatizma, a ne izvorni mislilac. Značajniji je njegov prinos filozofiji povijesti: osim što je iskovao taj termin, Voltaire je razradio utjecajnu koncepciju povijesti kao procesa svestrana i neumitna napretka, koji se temelji na prirodnoj zakonitosti, započinje s napretkom znanosti i tehnike, što prvo utječe na razvoj trgovine i rast općega bogatstva te, konačno, na pravno i političko poboljšanje ustanova i moralno usavršavanje čovjeka.

Filozofske ideje alegorijski je i figurativno uobličavao u novelama i romanima koji su paradigmatski primjeri njegova elegantna i klasicistički suzdržana stila prožeta ironijom,.

Završio Aachenski kongres između država Svete Alijanse – 1818.

Aachenski kongres održan je u Aachenu od 30. rujna do 21. studenog 1818. godine između država Svete Alijanse (Rusija, Austrija, Pruska i Engleska). Sve kongresne države naglasile su da će zajednički podržavati mir u Europi i u tu svrhu održavati posebne sastanke, réunions particulières, na koje će pozivati i druge države. Kongres se pozabavio i nekim pitanjima iz međunarodnog prava, kao što su promjena naslova suverena i rangovi diplomatskih predstavnika. Kongres je nakon dugih vijećanja zaključio da se izmjene naslova suverena ili prinčeva ne mogu provesti bez prethodnoga pristanka četiriju velikih sila, zastupanih na kongresu. “Ministre rezidente” Kongres je priznao kao posebnu klasu diplomatskih predstavnika i odredio im rang između poslanika drugoga reda i “charges d’affaires”. Također, Kongres se pozabavio i pitanjima kao što su sporovi između pojedinih članova Njemačke konfederacije, sukob Španjolske s Portugalom, rat Španjolske s njezinim američkim kolonijama i suzbijanje trgovine crncima, no o tim pitanjima nisu donesene nikakve odluke.

Marie i Pierre Curie otkrili radij – 1898.

Marie i Pierre Curie

Marie Currie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine. Marie Curie je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu. Osam godina kasnije, 1911. godine, dobila je Nobelovu nagradu za kemiju.

Dana 21. studenog 1898. bračni par Marie i Pierre Curie otkrio je sjajni srebrni, mekani radioaktivni metal, kojem su dali ime radij, prema latinskoj riječi radiare, što znači zračiti ili sjajiti. Kemičarka i fizičarka Marie Curie iz velike mase uranova smolinca kemijskim je putem izolirala vrlo malu količinu novog, vrlo radioaktivnog, metala radija. Njezin suprug, fizičar Pierre Curie, otkrio je zakon radioaktivnog raspadanja te da radij neprestano stvara toplinu. Oboje su dobili Nobelovu nagradu za fiziku, a Marie Curie je sama dobila i Nobelovu nagradu za kemiju.

Umro Franjo Josip I., austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj – 1916.

Na današnji dan 21. studenog 1916. u Beču je umro austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Franjo Josip I.

Franjo Josip Prvi

Vladao je 68 godina, što je najdulje u povijesti Habsburgovaca.

Prvi je u povijesti Austriji i državama u njenom sastavu dao Ustav, koji će 1920. godine gotovo nepromijenjen postati Ustavom Republike Austrije. Zbog njegova preustroja države u dvojnu monarhiju došlo je do nacionalnih i socijalnih nemira, što je, zajedno s političkom situacijom u čitavoj Europi, odvelo Monarhiju u propast.

Njegov prijestolonasljednik, Franjo Ferdinand, ubijen je u atentatu u Sarajevu 1914. godine. Dvije godine kasnije, u bečkom dvorcu Schoenbrunnu, umire i osamdesetšestogodišnji car.

Vladimir Anić, jezikoslovac – 1930.

Vladimir Anić (Užice, 21. studenoga 1930. – Zagreb, 30. studenoga 2000.), jezikoslovac. Rođen je 1930. godine u Užicu (Srbija), gdje mu je otac Dragutin, po zanimanju geolog, bio u službi. U Zagrebu je završio gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu (jugoslavenske jezike i književ

Vladimir Anić

nost te ruski jezik s književnošću), gdje je i diplomirao (1956. godine), a kasnije i doktorirao (1963.) na temi “Jezik Ante Kovačića”. Sveučilišnu karijeru započeo je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je od 1960. do 1974. godine radio kao asistent, docent i izvanredni profesor. Na Filozofski fakultet u Zagrebu prešao je 1974. godine, i tu je (na Odsjeku za kroatistiku) 1976. postao redoviti profesor te voditelj Katedre za hrvatski standardni jezik. Bio je, između ostalog, i tajnik Međunarodnog slavističkog komiteta (1974. – 1979.) te predsjednik Komisije za jezik sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu (od 1976.). Sudjelovao je na slavističkim kongresima te brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, a predavao je i na stranim sveučilištima. Objavio je veći broj studija, rasprava, ogleda i prikaza, posebice s područja sintakse, fonologije, akcentuacije i morfologije, zatim leksikologije, leksikografije, terminologije (npr. pisao je o glazbenom nazivlju) te stilistike hrvatskog standardnog jezika. Bavio se i proučavanjem razvoja hrvatskoga jezika i jezikoslovlja u Dalmaciji, a posebno jezikom u djelima Šime Starčevića i Mihovila Pavlinovića.

Pere Ljubić, hrvatski književnik – 1952.

Dana 21.11.1952. umro je Pere Ljubić, hrvatski književnik. Kao dio stvaratelja hrvatskih pjesama na čakavštini, bio je dijelom prvog vala tuzemne generacije suvremenih pjesnika koji su stvarali na tom narječju (Vladimir Nazor, Drago Gervais, Mate Dvorničić, Ante Dukić, Mate Balota, Marin Franičević, Ivan Bostjančić, Zvane Črnja), kasneći nekoliko godina za hrvatskim pjesnicima iz inozemstva (Mate Meršić Miloradić, File Sedenik, Tome Bedenik. Štoviše, smatra ga se inicijatorom tog čakavskog vala. Službovao je kao gimnazijski profesor u Šibeniku, Zemunu, Rumi, Sisku, Križevcima i Zagrebu. Pjesme je prvi put objavio u dubrovačkom listu Vrelu 1918. godine. Tematski je pisao o uspomenama iz djetinjstva te slikama iz otočkog života

Ivo Serdar, hrvatski glumac – 1985.

Ivo Serdar

Dana 21. studenog 1985. godine umro je hrvatski glumac Ivo Serdar.

Serdar je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Isprva je bio član kazališta u Varaždinu i zagrebačke Komedije, a od 1966. igra u zagrebačkom HNK-u, potom je slobodni umjetnik (član Teatra u gostima). Često je glumio na televiziji, osobito dojmljivo komične uloge, a nastupao je i na filmu (“Crne ptice”, “Slučajni život”, “Mačak pod šljemom”, “Snađi se druže”).

Demonstracije za opstanak Radija 101 – 1996.

Dana 21. studenog 1996. na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se više od 120 000 ljudi kako bi dalo podršku Radiju 101, koji je trebao izgubiti koncesiju.

Radio 101, prvotno Omladinski radio, od početka je bio poznat po emitiranju emisija s kontroverznim temama te je mnogo puta bio na udaru vlasti. Na pokušaj Vijeća telekomunikacija da 20. studenog 1996. ugasi Radio 101, građani su odgovorili prosvjednim skupom u znak podrške radiju. Pritiskom Europske komisije i prijetnjom sankcijama, ali i strahom od vala građanskog neposluha koji je tih dana zahvatio gotovo cijeli glavni grad, koncesija je vraćena. “Stojedinica” je tako postala simbol slobode govora i demokracije u poratnoj Hrvatskoj.

Hrvatska izbacila Englesku – 2007.

Hrvatska nogometna reprezentacija na Wembleyu pobijedila Englesku s 3:2 i tako ih izbacila s EURA 2008., što je predstavljalo najveće iznenađenje kvalifikacija. Umjesto Engleske, na EURO se uz Hrvatsku, plasirala Rusija.

Englezi su se zamrznuli nakon svega 14 minuta igre. Prvo je Niko Kranjčar iz daljine iskoristio grešku vratara Scotta Carsona da bi u 14. minuti Ivica Olić lakoćom poentirao za 0:2. Engleske nije bilo u uvodu susreta, a pjesma hrvatskih navijača orila se novim Wembleyjem.

U drugom dijelu Frank Lampard iz jedanaesterca te Peter Crouch svojim dugonogim vještinama, uspjeli su donijeti Gordi Albionu željeni remi, ali to nije dozvolio Mladen Petrić. U 77. minuti pogodio je iz okreta, a slika srušenog ručnika iz kuta mreže još uvijek ostaje u sjećanju hrvatskim navijačima. Englezi su doživjeli težak poraz, izračunali su da su izgubili desetine, pa čak i stotine milijuna time što se nisu kvalificirali.

Svjetski dan televizije

Generalna skupština UN-a proglasila je 21. studeni kao Svjetski dan televizije u namjeri da potakne svjetske nacije da programe fokusiraju na mir i sigurnost. Danas se obilježava Svjetski dan televizije, telekomunikacijskog sustava, koji je po mnogima obilježio drugu polovicu 20. vijeka. Za 70 godina postojanja, televizija je postala najutjecajniji medij. Čak 98 posto domaćinstava u svijetu svakodnevno gleda programe na takozvanom malom ekranu, koji s napretkom tehnike postaje sve veći. Do 18. godine, prosječno dijete na našim prostorima od gledanja u ekran provede više vremena samo spavajući.

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;