NA DANAŠNJI DAN: Vjekoslav Bastl, Alfred Hitchcock, Fidel Castro, Vladko Maček i Berlinski zid

Vladko Maček rodio se u Jastrebarskom 1879. godine. Otac Ivan bio je Slovenac iz okolice Celja, a majka Ida bila je kći Hrvata i Poljakinje. Pučku školu pohađao je u Jastrebarskom i Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju 1897. godine i studij prava

Vjekoslav Bastl, arhitekt – 1872.

Hrvatski arhitekt Vjekoslav Bastl rođen je 13. kolovoza 1872. godine u češkom gradu Přibramu. Svojim djelovanjem on zauzima značajno mjesto u formiranju hrvatske moderne arhitekture.

Završio je Graditeljsku školu u Zagrebu, a zatim Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Ondje djeluje u secesijskoj sredini te kao đak Otta Wagnera ostvaruje važne i velike projekte u Parizu, Pragu, Beču, Zagrebu i Ljubljani, koje danas vidimo kao vezu između moderne i secesije.

Nakon povratka u Zagreb, Bastl radi za tvrtku Honigsberg i Deutsch. To je i najvažnije razdoblje Bastlova stvaralaštva u kojem je svojom arhitektonskom imaginacijom otvorio mogući put protufunkcionalističkoj arhitekturi novoga doba.

Od 1902. godine projektira Trgovačko-obrtni, danas Etnografski muzej, stambeno-poslovnu zgradu Rado na Jelačićevu trgu 5, stambenu zgradu Feller na Tomislavovu trgu 4, trgovačku i stambenu zgradu Kallina na uglu Gundulićeve i Masarykove, poslovno-stambenu zgradu na uglu Jelačićeva trga i Jurišićeve ulice, zgrade banke u Ilici i dr.

Od 1906. Bastl radi samostalno kao ovlašteni arhitekt javne i stambene zgrade te vile. Među ostalim, vilu na Ksaveru, zgradu kemijskog laboratorija i fizikalnog instituta na Marulićevu trgu 20, Središnji ured Hrvatskog radiše u Sarajevu, Gradsku tržnicu na Dolcu, zgradu uprave tržnice, zgradu Hrvatskog radiše u ulici kneza Mislava, Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zvonimirovoj. Radio je i na preoblikovanju pročelja i tornja crkve svetog Petra u Vlaškoj ulici te župnu kuću uz crkvu.

Bastl je sudjelovao na mnogo izložbi, među ostalim, na velikoj izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. U Bastlovim djelima je jasno vidljivo izrastanje iz secesijske sredine. On naznačuje želju za novim, čvršćim kubističkim oblicima, iako se poslije nije razvio do potpuno modernih shvaćanja u arhitekturi.

Bastlova arhitektura stvaralački je domet srednjoeuropske graditeljske umjetnosti njemačke i češke škole drugog i trećeg desetljeća našeg stoljeća, s naznačenim tendencijama funkcionalnosti arhitektonskih rješenja.

Arhitekt Bastl je umro 3. rujna 1947. u Zagrebu.

Alfred Hitchcock, engleski filmski redatelj – 1899.

Engleski filmski redatelj čije ime vežemo uz filmove strave, straha, jeze, horora, Sir Alfred Joseph Hitchcock, rođen je u Londonu, 13. kolovoza 1899. godine. Rođen i školovan u Londonu, nakon uspješne karijere u britanskoj kinematografiji Hitchcock se 1939. preselio u Hollywood i postao američki državljanin 1955. godine.

Tijekom karijere duge više od pola stoljeća, u kojoj je režirao više od 50 filmova, Alfred Hitchcock razvio je poseban i prepoznatljiv redateljski stil. Preciznost kadriranja u njegovim djelima dovedena je do savršenstva. Karakteristike su njegovih filmova sklonost montaži ili pokretima kamere, crni humor, ironija i cinizam, napetost i šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata, te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.

Filmovi Nepoznati iz Nord Ekspresa, Nazovi M radi umorstva, te Prozor u dvorište potvrđuju majstorstvo dijaboličnog rasta jeze i blizine smrti. Napetost je nešto olabavljena ili okrenuta u smjeru crnog humora u filmu Nevolje s Harryjem. Filmovi Vrtoglavica i Psiho vrhunac su njegova stvaralaštva. Vrtoglavica je vrhunski film jeze, pravi triler u najboljem smislu riječi, s likovima koji se kreću linijom potpuno neočekivanih i opasnih događaja. Jedini njegov horor su Ptice. Hitchcock je umro 29. travnja 1980. godine u Hollywoodu.

Fidel Castro, kubanski političar – 1926.

Fidel Alejandro Castro Ruz rođen je u Mayarí na Kubi, 13. kolovoza 1926. godine. Castro je kubanski revolucionar koji je bio prvi sekretar Komunističke partije Kube, predsjednik državnog vijeća i vijeća ministara Republike Kube te vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga.

Na dužnosti ga je 2011. godine naslijedio brat Raúl Castro. Politički je Castro marksističko-lenjinistički orijentiran. Pod njegovim je vodstvom Kuba postala jednostranačka socijalistička država, industrija je nacionalizirana, a socijalne reforme implementirane su u svim područjima društva.

Castro je kontroverzna i razdorna svjetska figura koju pobornici doživljavaju prvakom socijalizma, antiimperijalistom i humanitarcem, dok ga kritičari vide kao diktatora koji zloupotrebljava ljudska prava, odgovoran je za odlazak više od milijun Kubanaca iz zemlje, kao i za osiromašenje ekonomije.

Fidel Castro podvrgnut je 2006. teškoj operaciji i tada je prvi put nakon stupanja na vlast privremeno predao ovlasti nekome drugom, u ovom slučaju svome bratu Raulu. Posljedni se put pojavio u javnosti u srpnju 2006. godine, a njegovo je zdravlje od tada državna tajna.

Vladko Maček izabran za novog predsjednika Hrvatske seljačke stranke – 1928.

Vladko Maček rodio se u Jastrebarskom 1879. godine. Otac Ivan bio je Slovenac iz okolice Celja, a majka Ida bila je kći Hrvata i Poljakinje. Pučku školu pohađao je u Jastrebarskom i Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju 1897. godine i studij prava.

Član je Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS) od osnutka, a od 1906. godine član je glavnoga stranačkog odbora. Kao časnik sudjelovao je u Prvome svjetskom ratu, a nakon rata preselio se u Zagreb, gdje je bio blizak suradnik predsjednika HSS-a Stjepana Radića.

Nakon ubojstva Radića u beogradskoj Skupštini, na današnji dan 1928. Maček je izabran za novog predsjednika Hrvatske seljačke stranke.

Nakon uvođenja apsolutističkog režima postao je jedan od njegovih najvećih kritičara kada je rad ove stranke službeno bio zabranjen. Međutim zahvaljujući Mačeku počelo je jačanje stranačke organizacije te povezivanje HSS-a s ostalim građanskim strankama u Kraljevini Jugoslaviji.

U početku je prihvatio uvođenje diktature od kralja Aleksandra I. Karađorđevića, misleći kako ona može voditi rješenju hrvatskoga pitanja, no ubrzo je postao njezin kritičar.

U studenome 1932. godine dao je konačan oblik tzv. Zagrebačkim punktacijama, kojima je oštro osuđen kraljev apsolutizam i hegemonija te zatraženo preuređenje države na načelima složene državne Zajednice bez prevlasti jednog ili više njezinih dijelova nad ostalima. Zbog toga je bio uhićen 31. siječnja 1933. godine i interniran u Čajniču do 11. ožujka iste godine, kada je odveden u zatvor u Beograd te 29. travnja osuđen je po Sudu za zaštitu države na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

Na izborima 1935. i 1938. godine bio je nositelj zemaljske oporbene liste Bloka narodnoga sporazuma. Jedno od njegovih temeljnih političkih stajališta bilo je da se postojeća višenacionalna država, izložena srbijanskoj prevlasti, mora preustrojiti, ako želi opstati.

Kako bi riješio hrvatsko pitanje u Kraljevini Jugoslaviji, ušao je u pregovore s Predsjednikom vlade Dragišom Cvetkovićem te s njime 26. kolovoza 1939. godine sklopio sporazum kojim je osnovana Banovina Hrvatska. Poznata je kao “mačekovsko rješenje hrvatskoga pitanja”. Pritom su predstavnici HSS-a ušli u vladu, a sam Maček bio je dopredsjednik.

Napad Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. travnja 1941. godine, zatječe ga u Beogradu. Nakon toga napušta vladu a na svoje mjesto u vladi, koja se spremala na odlazak u izbjeglištvo, delegirao je Jurja Krnjevića, glavnog tajnika HSS-a i vratio se u Zagreb. Odbio je mogućnost proglašenja hrvatske samostalnosti pod njemačkom zaštitom.

Kako bi ga spriječili u političkom djelovanju, vlasti NDH zatvorile su ga u listopadu 1941. godine u Sabirni logor Jasenovac a od ožujka 1942. bio je u kućnome pritvoru na njegovu imanju u Kupincu, od ožujka do rujna 1943. zatočen u stanu Vjekoslava Luburića te ponovno u Kupincu a od prosinca 1943. godine do 5. svibnja 1945. godine u izolaciji u Zagrebu. Nakon sloma NDH u svibnju 1945. otišao je u emigraciju, isprva u Francusku, a 1947. godine u SAD.

Počela gradnja Berlinskog zida – 1961.

Berlinski zid je bila dugačka barijera koja je odvajala Zapadni od Istočnog Berlina i okružni teritorij Njemačke Demokratske Republike. Sagradila ga je istočnonjemačka vlast i dobio je propagandistički naziv ‘Antifašistički zaštitni zid’. Svrha zida je bila onemogućiti bijeg stanovnika iz realsocijalističke Istočne u Zapadnu Njemačku.

Počeo se graditi 13. kolovoza 1961. godine i više je puta nadograđivan. Otvoren je za neometan promet 9. studenog 1989., a potom je srušen. Bio je oličenje Hladnog rata.