NA DANAŠNJI DAN: Vatikan priznao Hrvatsku, Elizabeta I., Luka Sorkočević, Rudolf Fizir, James Joyce

Okrunjena Elizabeta I., engleska kraljica- 1559.

Elizabeta I. (Palača Placentia, 7. rujna 1533. – Palača Richmond, 24. ožujka 1603.), engleska kraljica. Bila je šesta i posljednja vladarica iz dinastije Tudor, koja je vladala 44 godine, a čija je vladavina bila obilježena jačanjem engleske moći i utjecaja u svijetu, kao i religioznim previranjima u samoj Engleskoj.

Vrijeme njezine vladavine nazivaju Zlatnom Elizabetinom erom u kojoj je rasla ekonomska moć Engleske, te cvjetala znanost, filozofija i kultura.

Tijekom njezine “zlatne ere” započinje kolonizacija Sjeverne Amerike i osniva se “Istočnoindijska kompanija”.

Luka Sorkočević, kompozitor – 1734.

Luka Ignacije Antunov Sorkočević (tal. Luca Sorgo; Dubrovnik, 13. siječnja 1734. – Dubrovnik, 11. rujna 1789.), hrvatski skladatelj, iz dubrovačke patricijske obitelji Sorkočević.

Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču. Ujak Toma Basiljevića i brat erudita Miha Sorkočevića.

Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima.

Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.

Rudolf Fizir, hrvatski zrakoplovac – 1981.

Rudolf Fizir (Ludbreg, 13. siječnja 1891. – Zagreb, 11. studenog 1960.), hrvatski najpoznatiji i najdjelotvorniji konstruktor zrakoplova.

Svoj prvi zrakoplov konstruirao je još kao student 1913., no konstrukcija toga sportskog dvokrilca ostaje u nacrtima. Uskoro je počeo Prvi svjetski rat, a Fizir, kao daroviti apsolvent, u rujnu 1914. radi u tvornici zrakoplova Fokker u Schwerinu. Godine 1915. polaže završni ispit i stječe diplomu aerotehničkog inženjera. Kada je Anthony Fokker krenuo u izgradnju podružnice svoje tvrtke u Mađarskoj, zadaću uhodavanja proizvodnje u budimpeštanskom MAG-u dobio je mladi Fizir. U Mađarskoj radi od travnja do rujna 1916. te se potom vraća u Njemačku i radi kao konstruktor u tvrtki Hansa und Brandenburg Flugzeugwerken u Brandenburgu kraj Berlina. U srpnju je konstruktor u tvrtki Hansa-Lloyd-Werk u istom gradu, a tu je dočekao i sam kraj rata.

Godine 1920. vraća se u domovinu i rodni Ludbreg. Uključen je u projekt izgradnje zagrebačke tvornice zrakoplova. Fizir traži posao u Novom Sadu, središtu zrakoplovstva nove države. Radi u Vazduhoplovnoj komandi (poslije 1. zrakoplovni puk), gdje je, od svibnja iste godine, na dužnosti šefa “Vazduhoplovnog odseka”. Fizir svoje zrakoplove gradi u dvorištu obiteljske kuće u Petrovaradinu, o svom trošku i uz pomoć novih vlasti.

Po izbijanju Drugog svjetskog rata 1941. godine, seli u Zagreb, gdje je primljen u djelatni sastav Vojnog zrakoplovstva NDH s činom potpukovnika. Dana 25. studenog 1941. postaje glavarom tehničkog ureda i šefom tehničke službe HRZ-a. Radi na tehničkom ustrajanju i opremanju zrakoplovstva, te pokretanju proizvodnje zrakoplova u Hrvatskoj. Njegovi zrakoplovi FP-2 građeni su u Rumi, a započeta serija završena je tek nakon pada NDH.

Zrakoplovi Fizir su zrakoplovi hrvatskog najpoznatijeg konstruktora Rudolfa Fizira. Dvokrilni zrakoplov s Maibach motorom od 260 KS, izvrsnih aerodinamičkih osobina, Fizir je konstruirao 1925. godine i s njim postiže bolje rezultate od letjelica s gotovo dvostruko jačim motorima. Zrakoplov 1927. godine pobjeđuje na natjecanju Male Antante. Zrakoplov se kasnije serijski proizvodio za potrebe vojnog zrakoplovstva kao školski zrakoplov. 1928. godine konstruirao je zrakoplov Fizir s Wrightovim motorom. Veliki uspjeh bio je zrakoplov Fizir FN s motorom Walter od 120 KS ili Mercedes od 120 KS koji je izrađen u seriji od više stotina primjeraka. Kao školski zrakoplov koristio se u vojnom zrakoplovstvu i u aeroklubovima za vuču jedrilica u aerozapruzi.

Tijekom 1930. isti zrakoplov preinačuje u hidroplan i 1931. dobivamo našu prvu amfibiju, zrakoplov namijenjen polijetanju i slijetanju na vodene površine i kopno. Njegovu amfibiju FA-1 godinama su upotrebljavali primorski aeroklubovi, a FA-2 konstruiran 1960. godine u Aerotehničkom zavodu Zrakoplovnog saveza Hrvatske u Zagrebu trebao je postati poslovni aerotaksi za četiri putnika.

James Joyce, književnik – 1941.

James Augustine Aloysius Joyce (Dublin, 2. veljače 1882. – Zürich, 13. siječnja 1941.), irski književnik. Jedan od utemeljitelja modernog romana.

Prve uspjehe postigao je zbirkom novela “Dablinci” iz 1914., u kojima Joyce prikazuje svakodnevicu i raznolika duševna stanja svojih junaka, kao i zanimljivim autobiografskim romanom “Portret umjetnika u mladosti” koji je čitalačkoj publici predstavljen 1916.

Moglo bi se reći da je njegovo najpoznatije djelo Uliks objavljen 1922, vrhunac njegova stvaralačkog genija svakako predstavlja Finnegan’s Wake iz 1939.

Vatikan priznao Hrvatsku – 1992.

Nakon što je Hrvatska 8. listopada 1991. raskinula sve državnopravne veze s dotadašnjom SFRJ, Vatikan je priznao Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu, 13. siječnja 1992. godine. Prije Vatikana, Hrvatsku su priznale Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija, Island i Estonija, no jedino je Island bio međunarodno priznata država.

Međunarodno priznanje Hrvatske je postupno uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. Istog dana razdruživanje je proglasila i Slovenija i sljedeći dan su se novosamostalne države uzajamno priznale.

Paralelno je tekao proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, gdje su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su priznale Hrvatsku tokom 1991, a od njih prva Litva. Te su države u to doba i same bile tek djelomično priznate.

Od općepriznatih zemalja Hrvatsku je prvi priznao Island,, 19. prosinca 1991. Island je također prvi priznao i baltičke republike: Litvu, Latviju, Estoniju.

Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Priznanje su najavile i Italija, Švedska i Vatikan.

Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja, a San Marino 14. siječnja.

Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske Unije, te još i Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Sljedećeg dana uslijedilo je priznanje još zemalja, a do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 države. Nadnevak 15. siječnja se obilježava kao spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

Rusija je Hrvatsku priznala u veljači, Japan u ožujku, SAD u travnju, a Indija u svibnju.

Na sjednici Glavne skupštine 22. svibnja 1992. koju je vodio saudijski veleposlanik Sinan Shihabi, Hrvatska je aklamacijom primljena u članstvo Ujedinjenih naroda.

.

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;