NA DANAŠNJI DAN: Trifun Bokanić, Oliver Cromwell, Francuski ustav, Ferdinand Porsche, Oktroirani ustav, Ivo Pilar, Zvonimir Milčec, Edvard Beneš, Zdravko Malić

Trifun Bokanić, hrvatski klesar i graditelj – 1609.

Na današnji dan 3. rujna 1609. u Trogiru je umro Trifun Bokanić, klesar i graditelj, koji je za svoga kratkog života (1575. – 1609.) ostavio bogat opus, a najpoznatiji je po dovršetku zvonika trogirske katedrale. Bokanić je svoju nadogradnju vješto uskladio s prethodnicima, izmirivši gotiku i renesansu, zbog čega mu se djelo ubraja u najljepše gradnje dalmatinskog graditeljstva 16. stoljeća. Zvonici i gradske lože Trogira i Hvara, oltari Hvara i Zadra, obnove njihovih katedrala i trgova, djela su koja ovog majstora svrstavaju među najveće graditelje svog vremena.

Oliver Cromwell, engleski državnik – 1642.

Oliver Cromwell

Oliver Cromwell poznati je engleski državnik. Kada je 1642. godine dugotrajni sukob između kralja i sabora (parlamenta) prerastao u građanski rat došle su do izražaja njegove sposobnosti organizatora i vojskovođe. Njegovi konjanici odigrali su odlučnu ulogu u velikoj pobjedi saborske vojske nad kraljevim pristašama (rojalistima) kod Marston Moora 1644. godine. Postao je zamjenik vrhovnog zapovjednika vojske Parlamenta. Kad je postalo razvidno da se dugotrajna politička kriza ne će razriješiti dogovorom kralja i sabora, zatočeni kralj Karlo I. osuđen je na smrt i smaknut u siječnju 1649. Kraljevstvo je dokinuto, a Engleska je postala republika pod nazivom Commonwealth ili Free State. Cromwell je pokorio Irsku i Škotsku, postigao uspjehe ratujući s Nizozemskom i Španjolskom te je proglašen doživotnim lordom-protektorom Engleske. Iznimno uspješan vojskovođa ali i iznimno omražen političar, Cromwell nije uspio ustaliti republikanski poredak dovoljno da bi sustav nadživio njegovu smrt 3. rujna 1658. Sin i imenovani nasljednik Richard svrgnut je nakon samo devet mjeseci vladanja, a kraljevstvo je u Engleskoj obnovljeno godinu i pol nakon Oliverove smrti, povratkom na prognanog kraljevića (sina umorenog kralja) kao novog vladara Karla II.

Prvi pisani francuski ustav – 1791.

Ustavotvorna skupština u Francuskoj izglasala prvi pisani francuski ustav, nakon čega je ukinuta i pretvorena u Zakonodavnu skupštinu.

Ustav je donesen u jeku propasti apsolutne monarhije u sklopu Ancien Regimea te je otvorio prijelazni period između monarhije i Prve Republike. Donesen dvije godine nakon Deklaracije o pravima čovjeka i građanina i Članaka ustava i to kao prvi dokument u Francuskoj historiji koji je suverenitet s Kralja prenio na Narod.

Ustav iz 1791. godine bio je temeljen na načelima narodnog suvereniteta i trodiobe vlasti

Ferdinand Porsche, njemački inženjer automobila – 1875.

Ferdinand Porsche

Ferdinand Porsche bio je austrijski automobilski inženjer. Rođen je 3. rujna 1875. u njemačkoj obitelji u Vratislavicama (Češka) u bivšoj Austro-Ugarskoj.

Najpoznatiji je po stvaranju popularne Volkswagen Bube, Mercedes-Benz SSK i prvog od mnogih Porsche automobila. Bio je jedan od glavnih inženjera Trećeg Reicha.

Adolf Hitler mu je zbog doprinosa dodijelio Njemačku nacionalnu nagradu za umjetnost i znanost – jednu od najrjeđih nagrada za vrijeme Reicha. Preminuo je nakon srčanog udara u Wolfsburgu 1951.

Ivan Sergejevič Turgenjev, ruski pisac – 1883.

Ivan Sergejevič Turgenjev

Ivan Sergejevič Turgenjev bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike, čak i u Hrvatskoj (Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar). Poznatija njegova djela su zbirka novela Lovčevi Zapisi, romani Rudin, Plemićko Gnijezdo, Očevi i djeca zatim zbirke crtica Pjesme u prozi i Senilia. Zajedno sa mlađim kolegama Dostojevskim i Tolstojem je bio od ključnih pisaca koji je u velikoj mjeri doprinio da ruska književnost dobije svjetski status. Njegovo djelo Očevi i djeca smatra se jednim od najvažnijih romana 19. stoljeća. Turgenjev je bio impresioniran modernim društvom u Zapadnoj Europi, pa se u domovinu vratio kao ‘zapadnjak’, što je bila sušta suprotnost tadašnjem ‘slavenizmu’, i vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo. Umro je u Bougivalu 3. rujna 1883.

Oktroirani ustav Jugoslavije – 1931.

Ustav je proglasio na današnji dan proglasio tarašnji kralj Kraljevine Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, diktator i despot.

Ustav Kraljevine Jugoslavije od 1. rujna 1931. donesen je jednostranim kraljevim aktom, bez suradnje Narodne skupštine, zbog čega se to smatra oglednim primjerom za kategoriju tzv. oktroiranih ustava. Ustavno uređenje iz 1931., u kojemu je sve bilo uređeno na taj način da je kralj (i dalje) mogao imati svu vlast u svojim rukama, bilo samo pokriće za osobnu diktaturu Aleksandra Karađorđevića.

Kralj Aleksandar, 3. rujna 1931. donosi Oktroirani ustav kojim je ponovo vraćen parlamentarizam, a iste su godine raspisani izbori.

Prorežimske stranke ujedinjene su u jedinstvenu Jugoslavensku nacionalnu stranku (JNS) koji je vodio general Petar Živković, predsjednik vlade u vrijeme diktature i zapovjednik Kraljevske garde. Iako su izbori raspisani, oni su bili javni i za pristupanje izborima bio je potreban dovoljan broj potpisa iz određenih kotara, zbog čega su mnoge stranke, uključujući i SDK, bojkotirale ove izbore, što je, jasno, rezultiralo pobjedom JNS-a.

Kada je postalo izvjesno da ni kraljevska diktatura ne dovodi do poboljšanja, oporbeni političari iz Hrvatske (HSS, HSP, HFSS), koje predvode Vladko Maček (HSS), Mile Budak (HSP) i Ante Trumbić (HFSS), okupljaju se u Zagrebu i donose zajednički protestni dokument znan kao Zagrebačke punktacije (1932.). Pozivajući se, ponovo, na Krfsku i Ženevsku deklaraciju, zahtijevaju federalno uređenje i daljnje dogovore.

Ivo Pilar, prvi hrvatski geopolitičar – 1933.

Pilar, Ivo, hrvatski političar, odvjetnik i publicist (Zagreb, 19. VI. 1874 – Zagreb, 3. IX. 1933). Nakon doktorata prava u Beču (1899) živio je u Sarajevu, gdje je isprva radio u bankarstvu, a zatim u pravosuđu. Godine 1905–20. vodio je odvjetnički ured u Tuzli, a zatim i u Zagrebu. Bio je jedan od pokretača hrvatske moderne (1898. objavio je studiju o modernoj umjetnosti Secesija) te se zauzimao za kulturnu i društvenu modernizaciju Hrvatske.

Ivo Pilar

Kao pravnik istaknuo se prilagodbom austrijskog Općega građanskog zakonika bosanskohercegovačkim prilikama (1911). Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne zajednice za BiH (1907), a njegov politički rad do 1918. velikim je dijelom bio vezan uz djelovanje nadbiskupa vrhbosanskoga J. Stadlera. Godine 1910. objavio je svoju prvu značajniju političku brošuru Nadbiskup Stadler i Hrv. Nar. Zajednica. Bosnu i Hercegovinu smatrao je hrvatskim zemljama, a rješenje hrvatskog pitanja vidio je u sklopu federalistički uređene Habsburške Monarhije u kojoj bi bile okupljene sve hrvatske zemlje (Svjetski rat i Hrvati, 1915; Južnoslavensko pitanje i svjetski rat, 1918; Južnoslavenski problem u Habsburškom Carstvu , 1918).

Nakon I. svjetskog rata nije se više javno bavio politikom, ali je nastavio suradnju s vodećim hrvatskim političarima, osobito članovima Hrvatske seljačke stranke. Do kraja života dosljedno se protivio ujedinjenju južnoslavenskih zemalja unutar Jugoslavije, o čem svjedoči i njegovo djelo Uvijek iznova Srbija (Immer wieder Serbien, 1933). Niz radova posvetio je gospodarstvu, osobito bankarstvu.

Prvi je hrvatski autor koji se bavio geopolitikom (Politički zemljopis hrvatskih zemalja, 1918). Bio je jedan od osnivača zagrebačkoga Sociološkoga društva. Posebno je proučavao sociologiju religije (Bogumilstvo kao religiozno-povijesni te kao socijalni i politički problem, 1927), a svojim se radovima dotaknuo i psihologije i filozofije (Borba za vrijednost svoga »Ja«, 1922). Često je objavljivao pod pseudonimima (D. Juričić, L. von Südland, Florian Lichtträger). Njegovim je imenom nazvan Institut društvenih znanosti u Zagrebu.

Zvonimir Milčec, književnik – 1938.

Zvonimir Milčec

Zvonimir Milčec (03.09.1938., Zagreb – 17.04.2014., Zagreb) hrvatski književnik, najpoznatiji po svojim djelima posvećenim gradu Zagrebu, te pisac za djecu. Zvonimir Milčec, književnik i novinar, rođen (3.rujna 1938.) u Zagrebu, gdje se i školovao (srednja grafička škola, studirao na VPŠ-u; u Beogradu je završio novinarsku školu. Cijeli radni vijek bio profesionalni novinar, radio kao reporter, kolumnist, urednik izdanja i pomoćnik glavnog urednika u Večernjem listu, te glavni urednik dvotjednika Zagrebački trg. Desetak godina bio je stalni kolumnist Jutarnjeg lista, pa ponovo kolumnist Večernjeg lista. Od dječje literature napisao romane Zvižduk s Bukovca, Posljednji zvižduk, Priča o novinama i Tajna krvavog nosa. Kao tematske cjeline objavio je u knjigama i cijelu biblioteku feljtona, podlistaka i kolumni o Zagrebu.

Edvard Beneš, češki političar – 1948.

Edvard Beneš

Beneš Edvard, češki političar (Kožlany na Rakovnicku, 28. V. 1884 – Sezimovo-Ústí, 3. IX. 1948). Studirao u Pragu, Parizu i Dijonu. Bio profesor sociologije na Karlovu sveučilištu u Pragu. Nakon izbijanja I. svjetskog rata jedan od osnivača tajne organizacije Maffia, koja se borila za ostvarenje češke i slovačke neovisnosti. U rujnu 1915. emigrirao je u Pariz. Od 1916. glavni tajnik Češkoslovačkoga narodnog vijeća. Nakon rata bio je prvi čehoslovački ministar vanjskih poslova (do 1935), a između 1921–22. vodio je vladu. Bio je jedan od glavnih organizatora Male antante. Nakon Masarykova povlačenja izabran 1935. za predsjednika Čehoslovačke Republike (ČSR). U doba münchenske krize 1938. poslušao britanske i francuske saveznike i nije pružio otpor njemačkim presezanjima prema dijelovima čehoslovačkoga teritorija. Odmah nakon njemačke okupacije Sudetske oblasti povukao se s položaja predsjednika (5. X. 1938) i emigrirao u SAD. Nakon izbijanja II. svjetskog rata prešao u London i 1940. postao šef Narodnoga vijeća koje je priznato kao zakonita vlada ČSR. U svibnju 1945. vratio se u Prag i ponovno postao predsjednik države. U veljači 1948. komunisti su prevratom preuzeli vlast, a Beneš je pokazao otvoreno nezadovoljstvo prema novomu režimu. U lipnju 1948. dao je ostavku. Autor je trosveščane knjige Svjetski rat i naša revolucija (Světová válka a naše revoluce, 1927), potom Sjećanja (Paměti, 1947) i dr.

Zdravko Malić, književnik – 1997.

Zdravko Malić

Malić, Zdravko, hrvatski književni povjesničar, prevoditelj i pjesnik (Ljubija, BiH, 10. X. 1933 – Cavtat, 3. IX. 1997). Studij jugoslavistike i rusistike završio 1958. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, usavršavao se na sveučilištima u Strasbourgu, Varšavi i Krakovu, a temom o W. Gombrowiczu doktorirao 1965. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1961. pokrenuo studij poljskog jezika i književnosti te bio redoviti profesor poljske književnosti.

Godine1969. osnovao je časopis za svjetsku književnost Književna smotra (glavni urednik do 1988). Objavio je knjigu eseja i rasprava o poljskim piscima Polonica (1973) te prvu hrvatsku sintezu povijesti poljske književnosti (Povijest svjetske književnosti, knjiga 7, 1975). Kao kroatist osobito se bavio djelom M. Krleže. Prevodio je s poljskoga (W. Gombrowicz, S. Dygat, J. Andrzejewski i dr.) i ruskoga, a objavio je i pjesničku zbirku U drugom nekom gradu (1977). Iz njegove ostavštine objavljene su knjige Mickiewicz itd.: rasprave, članci i eseji o poljskoj književnosti (2002), Iz povijesti poljske književnosti (2004), Gombrowicziana (2004) i Gost u kući: prijevodi i prepjevi iz poljskoga pjesništva (2006).

…

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org