NA DANAŠNJI DAN: Tridentski sabor, Heine, Siemens, Borojević, August Šenoa, Sadam Husein, Sadam Husein

Tridentski sabor – 1545.

Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katoličke Crkve. Održan je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu (današnji Trento u Italiji), kao odgovor na teološke i ekleziološke izazove što ih je postavila Reformacija. Na ovom je saboru potvrđen nauk Katoličke Crkve o spasenju, sakramentima, biblijskom kanonu, a nakon njega ujednačen je način slavljenja mise u cijeloj Crkvi.

Sabor je sazvan za 13. prosinca 1545., kada je svečano i otvoren u tridentskoj katedrali sv. Vigilija. U ožujku 1547., zbog straha od kuge, premješten je u Bolognu, a 17. rujna 1549. odgođen na neodređeno vrijeme. Ponovno ga je 1. svibnja 1551. u Trentu otvorio papa Julije III., no ubrzo je prekinut zbog pobjede Mauricija, saskoga vojvode, nad carom Karlom V. Na kraju je sabor 18. siječnja 1562. ponovno sazvao papa Pio IV., a konačno su zasjedanja završena 4. prosinca 1563.

Povijest sabora može se podijeliti u tri glavna razdoblja: od 1545. do 1549., od 1551. do 1552., i od 1562. do 1563. Najznačajnije je ovo posljednje razdoblje zbog donošenja dogmatskih dekreta. Broj sudionika rastao je prema završnim sjednicama sabora, a dekrete je potpisalo 255 sudionika, uključujući i četvoricu papinih izaslanika, dvojicu kardinala, trojicu patrijarha, 25 nadbiskupa i 168 biskupa. Od toga, dvije trećine bili su Talijani.

Indeks zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum) objavljen je 1564., a s papinom su dozvolom izašli Ispovijest tridentinske vjere i Tridentinski katekizma (1566.), Brevijar (1568.), Misal (1570.), te novo izdanje Vulgate (1590. i 1592.).

Saborski su dekreti objavljeni u Italiji, Portugalu, Poljskoj, te u katoličkim zemljama u Njemačkoj na Augsburškom saboru 1566. U Španjolskoj, Nizozemskoj i na Siciliji prihvatio ih je španjolski kralj Filip II., ukoliko ne utječu na njegove kraljevske ovlasti. U Francuskoj kralj je službeno prihvatio samo doktrinalne odluke sabora, a disciplinske su prihvaćene na mjesnic crkvenim sinodima. U Engleskoj nije bilo pokušaja objave odluka sabora, a Pio IV. poslao je pismo s dekretima škotkoj kraljici, no ona se nije usudila objaviti ih zbog opasnosti koja joj je prijetila od Johna Knoxa i reformatora.

Heinrich Heine, njemački književnik – 1790.

Dana 13. prosinca 1797. godine rođen je Heinrich Heine, njemački književnik, koje se smatra jednim od najvećih liričara njemačkog romantizma.

Pisao je pjesme, pripovijesti i eseje. Bio je pjesnik široke popularnosti s mnoštvom učenika i imitatora posvuda u Europi.

Njegova najpoznatija ostvarenja su: poetska zbirka ‘Knjiga pjesama’, ‘Florentinske noći’, ‘Njemačka – jedna zimska priča’.

Werner von Siemens, njemački elektrotehničar i izumitelj – 1816.

Dana 13. prosinca 1816. godine rođen je Werner von Siemens, njemački elektrotehničar i izumitelj. Jedan je od pionira elektrotehnike, a bavio se pretežno telegrafskom i mjernom tehnikom. Usavršio je telegraf s kazaljkom, pronašao bešavno oblaganje vodiča gutaperom, podigao prvu dužu telegrafsku liniju u Europi, izumio samouzbudni generator istosmjerne struje (dinamo-stroj). Osnovao je 1847. s J.C. Halskeom poduzeće Siemens-Halske, koje se vremenom razvilo u veliku elektrotehničku tvrtku svjetskih razmjera Siemens AG. Po njemu je nazvana jedinica električne vodljivosti siemens.

Svetozar Borojević, jedini Slaven s činom feldmaršala u Austro-Ugarskoj – 1856.

Svetozar Borojević von Bojna, rođen u Umetiću kod Kostajnice 13. prosinca 1856., bio je austrougarski feldmaršal. Svetozar Borojević von Bojna se za vrijeme Prvog svjetskog rata istaknuo nizom uspjeha u obrambenom ratovanju.

Zbog toga je dobio čin feldmaršala, čime je postao prvi i jedini nositelj tog čina u Austro-Ugarskoj koji nije bio njemačkog podrijetla.

August Šenoa, hrvatski književnik – 1881.

Dana 13. prosinca 1881. godine od posljedice upale pluća u Zagrebu je umro hrvatski književnik August Šenoa. Šenoa je najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća te istinski tvorac moderne hrvatske književnosti – on je prvi pravi hrvatski romanopisac, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda.

Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba. Šenoa je najveći umjetnički domet ostvario kao romanopisac. Središnje mjesto u njegovu opusu zauzimaju povijesni romani.

Napisao ih je pet: Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, i Kletva, nedovršeno djelo. Velik je uspjeh postigao i svojim povjesticama – pripovjednim djelima u stihu s motivima iz povijesti (Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović) ili iz narodne predaje (Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica). Najviše piše o konkretnim društvenim, političkim i etičkim problemima svoga vremena.

Sadam Husein, diktator – 2003.

U ožujku 2003. godine Sjedinjene Države i Velika Britanija pokrenule su jednostranu vojnu akciju (bez dopuštenja Ujedinjenih naroda) protiv Iraka. Glavni cilj vojne akcije – svrgavanje Saddama Husseina s vlasti – postignut je nakon tri tjedna ratovanja.

Dana 13. prosinca 2003. godine američke snage uhitile su Saddama Husseina blizu grada Tikrita. U srpnju 2004. godine počinje prvo sudsko saslušanje, a u listopadu 2005. godine započelo je suđenje za zločine koje je Saddam Hussein počinio nad Kurdima i Šijitima tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Dana 5. studenog 2006. godine Saddam Hussein osuđen je na smrt vješanjem. Irački prizivni sud potvrdio je dana 26. prosinca 2006. godine odluku prvostupanjskog suda kojom je Saddam Hussein osuđen na smrtnu kaznu. Iračke vlasti su dana 28. prosinca 2006. godine uputile američkoj vojsci, koja ga drži u svojem zarobljeništvu, zahtjev za njegovom predajom, što se smatra prvim korakom ka izvršenju smrtne kazne. Dana 30. prosinca 2006. godine u 6:00 sati po mjesnom vremenu nad Saddamom Husseinom je izvršena smrtna kazna vješanjem.

Dan Svete Lucije

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.) također znana kao i Sveta Lucija je kršćanska mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Njen dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na njen dan također se sije pšenica, simbola života kod kršćana. Na taj datum sve Lucije, Luce, Lucijane, Luciane i ostali slave svoj imendan. Kripta splitske katedrale posvećena je ovoj svetici.