NA DANAŠNJI DAN: Tomaš Mikloušić, Ivan Dežman, Crni Četvrtak, Milivoj Slaviček, Petar Stipetić, Ujedinjeni narodi, Franz Lehár, Ino Perišić, Pelješki most
Tomaš Mikloušić, prosvjetitelj – 1767.
Tomaš (Toma, Tomo) Mikloušić (Miklouschich) (Jastrebarsko, 24. listopada 1767. – Jastrebarsko, 7. siječnja, 1833.) hrvatski je pisac, kulturni djelatnik, dramatik, prevoditelj i prosvjetitelj, važna osobnost književnosti na kajkavskom narječju hrvatskog jezika.
Tomaš Mikloušić
Rođen je od oca Josipa Mikloušića i majke Katarine Antonije Bohema. Studirao je u Gornjem Gradu na gimnaziji, filozofiju na zagrebačkoj akademiji, te teologiju u Pešti. Nakon mlade mise 1790. bio je vjeroučiteljem u Jastrebarskom. Od 12. siječnja 1791. obavljao je u zavičaju pod Okićem i na Plešivici, a potom u Stenjevcu, službu kapelana, zatim službovao je kao profesor gramatike i poetike na zagrebačkoj arhigimnaziji. Od 1805. do 1831. bio je župnik u Stenjevcu, lipnja 1831. premješten je, možda i na vlastitu želju, u svojstvu župnika i vicearhiđakona u Jastrebarsko, gdje je umro.
Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup izabrao je Mikloušića, da prevede Bibliju na hrvatski (kajkavski) jezik. Bilo je to koncem Vrhovčeva života. Mikloušić je tada tražio da ga biskup imenuje kanonikom, ali Vrhovac je ubrzo umro. Nije poznato koje je knjige Svetoga Pisma Mikloušić osobno prevodio na hrvatski, jer su u isto vrijeme na poslu prevođenja sudjelovali i svećenici Ivan Krstitelj Birling, Stjepan Korolija, Ivan Nepomuk Labaš i Ivan Rupert Gusić, ali je kao njegovo djelo poznat evanđelistar Chtejenya y evangeliumii iz 1831. godine. Rad na prevođenju kajkavske Biblije pokušao je kasnije nastaviti Mikloušićev rođak Ignac Kristijanović, jedan od posljednjih zagovornika kajkavskoga narječja kao temelja hrvatskog književnoga jezika.
Danas se po njemu zove dramska družina (Gradsko kazalište Jastrebarsko).
Ivan Dežman, pisac i liječnik – 1873.
Ivan Dežman,
Ivan Dežman, rođen u Zagrebu 24. listopada 1873., hrvatski je književnik i liječnik. Završio je medicinu u Beču, te živio u Zagrebu kao privatni liječnik, saborski zastupnik i književnik.
Pisao je pjesme, pripovijesti i libreta, a od 1871. do 1872. uređivao je Vienac. Bavio se hrvatskom medicinskom terminologijom, te pisao rasprave iz higijene i praktične upute za liječnike. Zalagao se za osnivanje medicinskoga fakulteta u Zagrebu.
Napisao je libreto za Zajčevu operu ‘Ban Leget’.
“Crni Četvrtak”, pad tržišta dionica u New York-u – 1929.
Jedna od najvećih globalnih ekonomskih kriza bila su kriza 1929. godine. Dan se zove “Crni četvrtak” ili petak. Ponovno je došlo do propasti na tržištu. Kriza je utjecala na cijeli svijet, no Sjedinjene Države započele su Veliku depresiju. Zbog toga su usvojeni zakoni koji reguliraju djelatnost banaka. Zabranjeno je provoditi rizične operacije. Njujorška burza izgubila je povjerenje, a tek za dva desetljeća kasnije uspjeli je povratiti na izgubljene pozicije.
Bio je to teškog sloma cijelih nacionalnih ekonomija u svim važnijim industrijskim državama koja je počela 1929. a očitovala se, između ostalog, slomom cijelog niza privrednih subjekata, masivnom nezaposlenošću i deflacijom.
Milivoj Slaviček, književnik – 1929.
Milivoj Slaviček
Slaviček, Milivoj, hrvatski pjesnik (Čakovec, 24. X. 1929 – Zagreb, 6. XI. 2012). Diplomirao jugoslavistiku 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; poslijediplomska predavanja pohađao u Varšavi i Krakovu. Radio kao knjižničar, akviziter, srednjoškolski profesor i slobodni umjetnik. Bio je tajnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika te hrvatski veleposlanik u Poljskoj (1992–93). Pripadnik naraštaja oko časopisa Krugovi, prvu je pjesničku zbirku objavio 1954 (Zaustavljena pregršt). U nizu daljnjih zbirki dosljedno je varirao poetiku temeljenu na pjesničkom uobličivanju svakodnevnog urbanog iskustva kolokvijalnim izričajem bogata leksika i razrađena ritma. Antimetafizički i antimetaforički usmjereno, sklono anegdotalnosti i asocijativnosti, Slavičekovo se pjesništvo ironijski odnosi prema naglašenomu poetskomu govoru. Pritom Slaviček tu ironiju kontrapunktira sa sklonošću svojega lirskoga subjekta prema intimnosti pa i sentimentalnosti, a u tematizaciji svakidašnje egzistencije upozorava i na nemogućnost cjelovitosti i ljudskoga životnog iskustva i pjesničkog opisa. Ostale značajnije zbirke: Daleka pokrajina (1957), Modro veče (1959), Noćni autobus ili naredni dio cjeline (1964), Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme (1967), Purpurna pepeljara, naime to i to (1969), Naslov što ga nikad neću zaboraviti (1974), Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja (1978), Pjesme neke buduće knjige (1979), Trinaesti pejzaž (1981), Sjaj ne/svakodnevice (1987), Nastanjen uvijek (1990). Prevodio je sa slovenskoga, slovačkog i poljskoga (Cz. Miłosz, K. Wojtyła).
Petar Stipetić, hrvatski general – 1937.
Petar Stipetić (Ogulin, 24. listopada 1937. – 14. ožujka 2018. ), hrvatski general, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Stožerni general Petar Stipetić je rođen 24. listopada 1937. godine u Ogulinu u radničko-seljačkoj obitelji. Poslije završene gimnazije, 1956. godine prijavio se sa skupinom ogulinskih maturanata na natječaj za Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA.
Petar Stipetić
Na prijavu ga je privukao natječaj koji je bio vizualno vrlo privlačan i u kojemu su nuđene određene pogodnosti te – što je bilo najvažnije – besplatno školovanje. Mladi Petar Stipetić odlučio se za vojnu karijeru budući da su mu pokušaji da se upiše na fakultet građevinarstva u Zagrebu propali jer nije uspio osigurati stipendiju, a roditelji nisu imali novaca da mu financiraju studij.
Stipetić je pod broj jedan na upitniku odabrao pohađanje Vojno-pomorske akademije Jugoslavenske ratne mornarice, a pod broj dva Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA.
Iako nije očekivao da će biti primljen, 1956. upisan je na Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA u Beogradu, koju je 1959. uspješno završio s činom potporučnika.
U bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji obnašao je sve dužnosti, od zapovjednika voda do zapovjednika obrane grada Zagreba.
Na poziv Predsjednika Republike Hrvatske u rujnu 1991., s dužnosti operativca V. vojne oblasti dolazi u Hrvatsku vojsku, gdje je raspoređen na dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske.
U srpnju 1992. odlazi na dužnost zapovjednika Zbornog područja Osijek i slavonskog bojišta, a u prosincu iste godine postavljen je za zapovjednika ZP Zagreb.
U rujnu 1994. vraća se u Glavni stožer Hrvatske vojske na dužnost pomoćnika načelnika GS HV za borbeni sektor, a u siječnju 1999. je imenovan za pomoćnika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH za kopnenu vojsku. Iz čina general majora preveden u čin general bojnika 1991., a general pukovnik postao je 19. svibnja 1995. Nositelj je brojnih odlikovanja – Spomenice Domovinskog rata, Spomenice domovinske zahvalnosti, Reda Nikole Šubića Zrinskoga, Reda hrvatskog pletera, Reda hrvatskog trolista i Reda bana Jelačića.
Ujedinjeni narodi – 1945.
Dana 24. listopada obilježava se Dan Ujedinjenih naroda, međunarodne organizacije kojoj je temeljna zadaća održavanje svjetskog mira i sigurnosti. Tog je datuma 1945. godine stupila na snagu Povelja Ujedinjenih naroda, koju je 26. lipnja iste godine u San Franciscu potpisalo 50 zemalja.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata osnovno pitanje budućeg razvoja svijeta bilo je kako očuvati svjetski mir i sigurnost, poboljšati međunarodnu suradnju i prijateljske odnose među narodima. Ti su ciljevi zapisani u osnivačkoj Povelji Organizacije ujedinjenih naroda koja je potpisana 26. lipnja 1945. godine u San Franciscu, a stupila na snagu 24. listopada 1945. nakon što ju je prihvatila 51 država. UN je zamijenio neučinkovitu Ligu naroda, osnovanu 1919.
Franz Lehár, kompozitor – 1948.
Franz Lehár
Franz Lehár (30. travanj 1870 – 24. listopad 1948) bio je austrijski skladatelj. Uglavnom je poznat po svojim operetama od kojih je najuspješnija i najpoznatija “Vesela udovica” (Die lustige Witwe). On je najpoznatiji po svojim operetama – najuspješnija od njih je Vesela udovica (Die lustige Witwe) – također je pisao sonate, simfonijske pjesme, marševe i brojne valcere (najpopularnije su Zlato i Srebro, sastavljen za Princezu Pauline von Metternicha za “Zlato i srebro” Ball, siječanj 1902), od kojih su neke izvučeni iz njegove poznate operete. Pojedinačne pjesme nekih od opereta postali su standardima, osobito “Vilja ” iz Veselw udovicw i “You Are My Heart’s Delight” (“Dein ist mein Herz ganzes”) iz Zemlje smijeha (Das Land des Lächelns).
Ino Perišić, hrvatski dirigent i skladatelj – 1984.
Ino Perišić
Dana 24. listopada 1987. godine u Zagrebu je umro dirigent i skladatelj Ino Perišić. Ovaj rođeni Dubrovčanin dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a umjetničku karijeru započeo je kao korepetitor i dirigent Opere HNK u Osijeku.
Kao operni dirigent djelovao je u Zagrebu, Mariboru, Skopju i Rijeci. Od 1974. pa sve do umirovljenja bio je dirigent Opere HNK u Zagrebu. Iako je bio poznatiji kao dirigent, Perišić je ostao zapamćen i po svojih dvadesetak skladateljskih ostvarenja, uglavnom skladbama za veliki simfonijskih orkestar, no i djelima za komorne ansamble i sastave.
U njegovim simfonijskim i komornim djelima osjeća se snažan utjecaj hrvatske folklorne tradicije, ali i utjecaji glazbenoga folklora drugih naroda bivše Jugoslavije. Njegova prva i najpoznatija skladba, Simfonijski ples Linđo, glazbena je uspomena na rodni Dubrovnik.
Pelješki most – 2007.
Pelješki most premošćuje Malostonski zaljev između Komarne i Brijeste na Pelješcu, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i, što je najznačajnije, povezuje prekinuti kontinuitet hrvatskoga teritorija.
Izgradnja mosta počela je 2007., ali zbog svjetske krize je 17. svibnja 2012. prekinuta odlukom Vlade.
Dana 23. travnja 2018. potpisan je ugovor o gradnji Pelješkoga mosta s kineskom tvrtkom “China Road and Bridge Corporation”. Europska komisija odobrila je 357 milijuna eura bespovratnih sredstava ili 85 posto prihvatljivih troškova koji se procjenjuju na ukupno 420 milijuna eura.
Most je otvoren za promet 26. srpnja 2022.
Međunarodni dan školskih knjižnica
……….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr
