NA DANAŠNJI DAN: Sveti Nikola, Matija Mesić, opći napad JNA na Dubrovnik i Osijek, Roy Orbison, Zagrebfest

Sveti Nikola, zaštitnik djece i pomoraca

Sveti Nikola (Patara, 15. ožujka 270. – Mira, 6. prosinca 343.), biskup, svetac, zaštitnik djece i pomoraca. Sveti Nikola zaštitnik je i djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 343. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Juraj Ćulinović Schiavone, slikar – 1878.

Juraj Ćulinović ili Giorgio Schiavone (Skradin, između 1433 i 1436. – Šibenik, 6. prosinca 1504.), hrvatski renesansni slikar. Slikarstvo je učio u radionici splitskog slikara Dujma Vuškovića i u Padovi kod Francesca Squarcionea.

Talijani su umjetnike rođene na hrvatskoj obali Jadrana zvali “Schiavon” pa je njego talijansko ime Giorgio Schiavone. 1463 je u Šibeniku oženio Jelenu kćerku Jurja Dalmatinca.

Poznata dijela su mu: poliptih iz crkve sv. Franje u Padovi, sad u Londonu National Gallery, središnji dio poliptiha iz crkve sv. Nikole u Padovi sada u muzeju Staatliche Museen u Berlinu, dok su krila u katedrali u Padovi. Jedan prikaz Blažene Djevice Marije čuva se u Pinacoteca Sabauda u Torinu, drugi u Walters Gallery u Baltimoru. Njegovih djela ima i u Musée Jacquemart-André u Parizu i u Rijksmuseumu u Amsterdamu i Museo Correr u Veneciji. U Hrvatskoj mu se atribuira slika Blažene Djevice Marije s Djetetom u samostanu sv. Lovre u Šibeniku.

Matija Mesić, povjesničar – 1878.

Mesić, Matija, hrvatski povjesničar (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 19. II. 1826 – Zagreb, 5. XII. 1878). Školovao se u Požegi i Zagrebu, gdje je 1842. stupio u biskupsko sjemenište.

Od 1844. do 1848. studirao bogosloviju u Beču. God. 1849. se zaredio, a 1851. postao namjesni učitelj (suplent) za povijest i zemljopis u gimnaziji u Zagrebu. Od 1851. do 1853. studirao povijest i zemljopis u Beču i Pragu. Do 1854. bio gimnazijski profesor, a potom profesor i ravnatelj (1871–74) Pravoslovne akademije u Zagrebu. Sudjelovao u radu Hrvatskoga sabora (1861., 1875–78) te bio predsjednik Matice ilirske (1872–74).

Od 1867. redoviti član JAZU. God. 1874. izabran za redovitoga profesora hrvatske povijesti na Mudroslovnome fakultetu. Pošto je te godine osnovano i moderno sveučilište, bio je izabran za prvoga rektora. Znanstveno istraživao poglavito razdoblje hrvatske povijesti 1490–1526., koje je prvi kritički i sustavno obradio. Izdavao izvornu građu te je s I. Kukuljevićem Sakcinskim sudjelovao u izdavanju zbirke dokumenata Acta Croatica – Listine hrvatske (I, 1863).

Radove objavljivao u stručnim časopisima (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Književnik, Rad JAZU) te u novinama (Pozor, Novi pozor, Dragoljub, Narodne novine, Vienac, Obzor). Djela: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka (1866), Hrvati na izmaku srednjega vijeka (1996).

Ernst Werner von Siemens – 1892.

Ernst Werner von Siemens (Lenthe, 13. prosinca 1816. – Charlottenburg, 6. prosinca 1892.), njemački elektrotehničar i izumitelj.

Jedan je od pionira elektrotehnike, a bavio se pretežno telegrafskom i mjernom tehnikom. Usavršio je telegraf s kazaljkom, pronašao bešavno oblaganje vodiča gutaperom, podigao prvu dužu telegrafsku liniju u Europi, izumio samouzbudni generator istosmjerne struje (dinamo-stroj). Osnovao je 1847. s J.C. Halskeom poduzeće Siemens-Halske, koje se vremenom razvilo u veliku elektrotehničku tvrtku svjetskih razmjera Siemens AG. Po njemu je jedinica električne vodljivosti nazvana siemens.

Godine 1879. izrađuje prvu električnu lokomotivu koja je bila izložena na tehničkoj izložbi u Berlinu. Imala je serijski istosmjerni motor, a pri brzini od 12 km/h mogla je vući 3 prikolice s ukupno 18 putnika.

Roy Orbison – 1936.

Roy Kelton Orbison (Vernon, Teksas, 23. travnja 1936. – Hendersonville, Tennessee, 6. prosinca 1988.) bio je neobično popularni i utjecajni američki, pjevač, skladatelj i gitarist .

On je jedan od pionira rock and rolla koji je u svojoj dugoj karijeri ( četiri decenije) presudno utjecao na razvoj tog muzičkog žanra.

Orbison će trajno ostati upamćen po svojim velikim uspješnicama; ˝Only the Lonely˝, ˝In Dreams˝, ˝Oh, Pretty Woman˝, ˝Crying˝, ˝Running Scared˝ i ˝You Got It˝, koje je pjevao sa svojim finim baritonom.

Imao je veliki raspon glasa od dvije i pol oktave.

Vizualno će se ga pamtiti po sunčanim naočalima, bez kojih se nije pojavljivao.

Za zasluge na polju glazbe, dobio je brojne nagrade i priznanja, od nagrade Grammy do uvrštenja u Rock and Roll kuću slavnih 1989. godine (Rock and Roll Hall of Fame).

Zagrebfest – 1953.

Održan je prvi zagrebački festival zabavne glazbe pod nazivom Izaberite najbolje plesne melodije 1953. Od 108. pristiglih na natječaj izvedeno je 12 skladbi.

Plesnim orkestrom Radio Zagreba ravnao je Zlatko Černjul, a kao vokalni solisti nastupali su Ivo Robić i Rajka Vali. Na temelju glasova publike u dvorani Istra za pobjedničku melodiju izabrana je Ta tvoja ruka mala skladatelja Ljube Kuntarića na tekst Branke Chudobe dok je pjesmu otpjevao Ivo Robić. Uz Festival u Sanremu koji je utemeljen dvije godine prije, Zagrebfest je najstarija europska priredba zabavne glazbe.

Sredinom 60-ih Zagrebačka škola Šansone prepoznata je kao poseban glazbeni izraz. Zagrebfest postavio je standarde bavljenja zabavnom glazbom, umanjio je utjecaj stranih autora i omogućio stvaranje domaćeg glazbenog izraza stalno prisutnog u redovitim sadržajima radija i televizije. Svojim odlikama Zagrebfest zauzeo je nezamjenjivo mjestu u ukupnom glazbenom životu Hrvatske.

Opći napad JNA na Dubrovnik i Osijek – 1991.

Tzv. Crni petak za dva hrvatska grada bio je 6. prosinca 1991. godine: Dubrovnik (biser hrvatske povijesne baštine) te Osijek. Toga su dana srbo-četničke snage koje predvodi tzv. JNA topovima, tenkovima te minobacačima napali Osijek i Dubrovnik.

Agresor koristi i eksplozivne naprave zabranjene međunarodnim konvencijama. U gradu sv. Vlaha napad traje duže od 10 sati. Projektili razaraju staru gradsku jezgru. Oštećene su palače Sponza, crkva sv. Vlaha, gradske zidine, luka te hoteli. Na više mjesta rakete i granate izazvale su požar, a branitelji i mještani pod neprekinutom kanonadom gase vatru. Toga dana poginulo je 19 osoba.

Istodobno su Osječani po tko zna koji put u skloništima. Agresor uglavnom gađa civilne ciljeve: središte grada, staru Tvrđu te stambene objekte. Napad je počeo iznenadnim granatiranjem, zbog čega je stradao veći broj ljudi na ulicama i u trgovinama. Europa, po običaju, nije jedinstvena u tumačenju agresije na Hrvatsku. Toga je dana u oba grada poginulo 29 ljudi, dok ih je oko stotinu lakše ili teže ozlijeđeno.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;