NA DANAŠNJI DAN: Stjepan Tomaš Kotromanić, Ante Tresić Pavičić, Nikola Tesla, Marcel Proust, Giorgio de Chirico, Višijevska Francuska, Telstar, Rockefeller III, Božidar Orešković, Omar Sharif

Stjepan Tomaš Kotromanić, bosanki kralj – 1461.

Stjepan Tomaš, bosanski kralj od 1443. do 1461 (? – ?, VII. 1461). Nezakoniti sin Stjepana Ostoje. Na početku vladavine sukobio se s neposlušnim velikašima.

Godine 1444. potisnuo je Osmanlije iz Srebrenice, a njihova vazala Stjepana Vukčića Kosaču iz zapadnog Huma. Papa Eugen IV. proglasio ga je 1445. zakonitim kraljem Bosne i oslobodio obveza iz izvanbračne zajednice s Vojačom, ženom niska podrijetla. Zatim se pomirio sa Stjepanom Vukčićem Kosačom te se u zalog novoga saveza oženio Vukčićevom kćeri Katarinom 1446. u Milodražu kraj Fojnice, po katoličkom obredu. Time je u Vukčiću Kosači stekao i novoga saveznika protiv Osmanlija.

Stjepan Tomaš Kotromanić

Pod stalnim osmanskim pritiskom čvrsto se vezao uz Ugarsku, primivši 1449. među ostalim i obvezu da će progoniti pripadnike Crkve bosanske. Zajedno sa svojom ženom, kraljicom Katarinom, bio je zaslužan za podizanje mnogobrojnih katoličkih vjerskih objekata u ondašnjoj Bosni, primjerice crkve Presvetoga Trojstva u Vrlima, crkve sv. Katarine u Jajcu, crkve sv. Tome u Vranduku, kao i najveće nedovršene crkve u gradu Bobovcu 1461.

Neuspio pokušaj povezivanja Bosne i Smederevske Despotovine (1459., ženidbom sina mu Stjepana Tomaševića s Marom, kćeri despota Lazara) bio je povod novim osmanskim neprijateljstvima prema Bosni. Usred tih zbivanja umro je početkom srpnja 1461., u nerazjašnjenim okolnostima, a naslijedio ga je Stjepan Tomašević, sin što ga je imao s Vojačom.

Ante Tresić Pavičić, književnik – 1867.

Hrvatski književnik Ante Tresić Pavičić rođen je 10. srpnja 1867. u Vrbanju na Hvaru

Ante Tresić Pavičić

Školovao se u raznim gradovima, a u Beču je završio povijest i filozofiju te doktorirao. Uz opsežan književni rad, bio je vrlo aktivan pravaš, nezaobilazan sudionik javnog i političkog života.

Kada je osnovana država Srba, Hrvata i Slovenaca, bio je diplomatski predstavnik u Washingtonu i Madridu. Tresić Pavičić bio je veoma plodan pisac. Okušao se u gotovo svim književnim oblicima. Njegovi romani Izgubljeni ljudi, Moć ljepote, Pobjeda kreposti, uglavnom su deklarativno-programatski tekstovi.

Među boljim su proznim radovima putopisi koje je pisao modernijim stilom, bez opterećenja društveno-narodne komponente. U poeziji je Tresić kultne forme, temeljene na narodnoj i klasicističkoj metrici, podredio emotivnosti i nadahnuću. Vrednija mu je zbirka Sutonski soneti. Okušao se i u drami, i to u dvama tematskim krugovima: iz nacionalne prošlosti (na primjer c) i iz rimskog života.

Nikola Tesla, znanstvenik i izumitelj – 1856.

Znanstvenik i inovator Nikola Tesla je američki i hrvatski izumitelj srpskoga podrijetla (Smiljan, 10. VII. 1856 – New York, 7. I. 1943).

Nikola Tesla

Rođen u Lici, ali je gotovo cijeli život radio u SAD-u, gdje je i ostvario sve izume.Radio je u području elektrotehnike i radiotehnike. Izumitelj je okretnog magnetskog polja, višefaznog sustava izmjeničnih struja i nebrojenih drugih stvari koje su dobrim dijelom odgovorne za tehnologiju koju danas svakodnevno koristimo. Bio je potkradan od ‘suradnika’ i nikada nije dobio Nobelovu nagradu.

Stotine izuma, većinom iz elektrotehnike, prijavio je u 112 patenata u SAD-u i gotovo isto toliko u drugim zemljama, a mnogi su izumi ostali samo zabilježeni u njegovim dnevnicima ili stručnim časopisima. Pri pokusima s rasvjetnim cijevima ispunjenima plinom pod niskim tlakom ili potpuno evakuiranima, koje su se za rasvjetu počele široko upotrebljavati tek u drugoj polovici XX. stoljeća, bio je na pragu izuma elektronske cijevi, katodne cijevi, rendgenske cijevi, elektronskoga mikroskopa i dr. Bavio se i istraživanjima u strojarstvu, npr. 1913. patentirao je turbinu s mnoštvom tankih diskova a bez lopatica (Teslina turbina). Kako nije imao interesa i vremena baviti se razvojem i prilagodbom svojih izuma tržištu, mnogi koji su razvijali njegove izume i prisvajali su ih. Vrhovni sud SAD-a tek je 1943., nakon Tesline smrti, poništio američke patente radija G. Marconija, jer su Teslini raniji patenti već sadržavali sve što je opisao Marconi.

Marcel Proust, francuski književnik – 1871.

Marcel Proust

Marcel Proust rođen je 10. srpnja 1871. godine u Parizu, u imućnoj liječničkoj obitelji. Nježan i osjetljiv, pobolijevao je od djetinjstva od astme, što je obilježilo čitav njegov potonji život. Kao izobražen i profinjen mladić kretao se u mondenim građanskim, umjetničkim i aristokratskim krugovima, pisao i prevodio, posebno djela engleskoga estetičara Johna Ruskina, koji je presudno utjecao na njegovo kasnije stvaralaštvo. Svoje glavno životno djelo pisao je desetak godina, u utrci s bolešću i smrću. U gotovo potpunoj osami i odustajanju od svih drugih djelatnosti nastalo je jedno od najosebujnijih i najvrjednijih djela svjetske književnosti, golemi ciklus romana pod zajedničkim naslovom U traganju za izgubljenim vremenom.

Giorgio de Chirico, talijanski slikar – 1880.

Giorgio de Chirico

Giorgio de Chirico, rođen u Volosu u Grčkoj 10. srpnja 1888., grčko-talijanski je slikar – osnivač metafizičke škole slikarstva i preteča nadrealizma. Umjetnički se obrazovao u Ateni, Firenci i gdje je postao članom umjetničke akademije. U Njemačkoj je bio pod utjecajem filozofija Friedricha Nietzschea i Schopenhauera, ali i njemačkog romantičarskog simbolizma Arnolda Böcklina i Klingera, kod kojih je cjenio mogućnost da mitološke prizore uklope u sadašnjost, u prorijeđenoj i zamrznutoj atmosferi. De Chiricova je ljubav prema mitovima i klasičnoj kulturi učinila njegove slike, naslikane odlučnim i sjajnim umjetničkim jezikom, veoma prepoznatljivima. On je geometrijskom pravilnošću slikao statične kompozicije spajajući realno i imaginarno naglašavajući plastične vrijednosti neobičnih, apsurdnih kombinacija predmeta i pojava.

Pétain proglasio Višijsku Francusku – 1940.

Višijska Francuska, Višijski Režim ili Višijska Vlada su najčešći nazivi rabljeni za opisivanje francuske vlade koja je u Drugom svjetskom ratu kao Marionetska država Velikog Njemačkog Reicha surađivala s Nacističkom Njemačkom i Silama Osovinama od srpnja 1940. do kolovoza 1944. Višijska vlada je naslijedila Treću Francusku Republiku i bila prethodnik de Gaulleove Privremene vlade. Službeno se zvala Francuska Država (État Français), kako bi se razlikovala od prijašnje Republike Francuske.

Philippe Pétain

Maršal Philippe Pétain je proglasio Višijsku Francusku nakon poraza protiv Nacističke Njemačke i svoje je proglašenje legitimirao glasovima u Nacionalnoj Skupštini, te je Skupština prenijela sve moći na Pétaina, čime je on postao posljednji premijer(Président du Conseil) Treće Republike i predsjednik Skupštine, a taj se događaj zbio 10. lipnja 1940., a kasnije je uzeo titulu Šefa Francuske Države (Chef de l’État Français). Maršal Pétain je bio na čelu reakcionarnog programa zvanog Révolution nationale, čiji je cilj bio “regeneracija(oživljavanje) nacije”.

Nekoliko dana nakon osnivanja režim je donio niz zakona usmjerenih protiv Židova koji su živjeli u toj zemlji. Koliko je daleko Pétain išao u kolaboraciji, svjedoči podatak da je uveo antisemitske zakone te je počeo uhititi Židove i ostale nepogodne, te ih slati u koncetracijske logore u Njemačkoj, a za te su operacije bile zadužene policijske snage i milicija (milice), koje su isto tako hvatale političke protivnike režima i članove pokreta otpora te pomagale Njemačkoj policiji. Višijski režim je uz antisemitske, proveo i druge zakone, koji su pojedincima branili osnovne slobode i onemogućavali normalan život strancima. Svi su ti zakoni bili vrlo slični nacističkim.

Višijska Francuska se sporila sa generalom de Gaullom oko legitimnosti nad francuskim teritorijem. De Gaulle je smatrao da je njegova Slobodna Francuska jedina prava i zakonita nasljednica Treće Republike. S vremenom, de Gaulle je tu bitku za legitimnost počeo dobivati, jer se otpor prema režimu i Nijemcima sve više povećavao kako je vrijeme odmicalo. Pokret otpora se potpuno razvio. Kada su saveznici pokrenuli operaciju Overlord, iskrcavanje na plaže Normandije, de Gaulle je proglasio Privremenu Vladu Republike Francuske, a Saveznici su Privremenu vladu proglasili jedinom legitimnom francuskom vladom.

Većina članova Višijskog režima uhićena je od strane snaga Privremene vlade, a mnogi od njih su osuđeni na smrt. I sam Maršal Phillippe Petain je bio osuđen na streljanje, ali zbog njegove poodmakle životne dobi (imao je 89 godina) general de Gaulle mu je kaznu od smrtne promijenio u doživotnu. Umro je 23. srpnja 1951., u dobi od 95 godina na otoku Ile d’Yeu, gdje je služio kaznu i gdje je i pokopan.

Lansiran Telstar, prvi komunikacijski satelit – 1962.

Telstar

Telstar je bio prvi civilni aktivni komunikacijski satelit (lansiran 1962.), i prvi umjetni satelit konstruiran da prima i odašilje telefonske, i ostale radio televizijske signale. Ime – Teltsar, nosila su na samom početku dva satelita Telstar 1 i Telsar 2, a kasnije je to ime davano brojnim komunikacijskim satelitima. Prvi Telstari bili su privatno vlasništvo kompanije AT&T, i multinacionalni projekt u kojem su sudjelovale kompanije; AT&T, Bell Telephone Laboratories, NASA, Britanska Pošta, i tadašnji francuski državni PTT.

Ime Telstar postalo je simbolom američke tehnološke premoći u svemirskoj utrci, pa samim tim i popularno u mnogim djelatnostima; od imena trgovina, nogometnih klubova, modela automobila.

John Davison Rockefeller, biznismen i filantrop – 1978.

John Davison Rockefeller

John Davison Rockefeller III. (New York City, New York, 21. ožujka 1906. – Mount Pleasant, New York, 10. srpnja 1978.), američki filantrop, starješina obitelji Rockefeller od 1960. do smrti.

Bio je najstariji od petero sinova Johna D. Rockefellera ml. († 1960.) i Abigail Greene Aldrich († 1948.). Po završetku studija na Sveučilištu Princeton, priključio se obiteljskom poslu, da bi 1931. godine postao povjerenik Rockefeller zadužbine, Općeg obrazovnog odbora, Instituta za medicinska istraživanja, Kineskog medicinskog odbora i još dvadeset i devet odbora i komiteta.

Služio je u američkoj ratnoj mornarici za vrijeme Drugog svjetskog rata (period 1942.-1945.), a poslije rata povukao se iz javnosti i posvetio filantropiji. Prikupio je orijentalnu umjetničku zbirku, koju je donirao Azijskom društvu, donirao je sredstva Lincolnovom centru izvedbenih umjetnosti, a njegovo djelovanje bilo je povezano i s radom Indijskog međunarodnog centra u New Delhiju i Međunarodnom japanskom kućom.

Božidar Orešković, glumac – 2010.

Božidar Orešković

Božidar Orešković (Zagreb, 21. kolovoza 1942. — Kozjača kod Velike Gorice, 10. srpnja 2010.) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Diplomirao je glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Iako ga publika pamti i kao filmskog, televizijskog i radijskog glumca, on je od samih početaka bio vezan za scenu Hrvatskog narodnog kazališta gdje je kao prvak drame ostvario niz vrlo zapaženih karakternih uloga, predajući svoje obličje i duševnoosjećajni ustroj likovima Williamsa, Shakespearea, Držića, Ibsena, Lorce, Sartrea, Krleže, Marinkovića, Dostojevskog, Shudrake, Millera, Begovića.

Omar Sharif, glumac – 2015.

Omar Sharif (Aleksandrija, 10. travnja 1932. – Kairo, 10. srpnja 2015.), egipatski glumac koji je glumio u hollywoodskim filmovima, uključujući Lawrence od Arabije, Doktor Živago i Funny Girl. Bio je nominiran za Oscara, a osvojio je dva Zlatna globusa.

Omar Sharif

Glumačku karijeru je započeo 1953. godine filmom Sira’ Fi al-Wadi, dok je njegov prvi film na engleskom jeziku Lawrence od Arabije iz 1962. za koji je nominiran za Oscara.

Iako je rođen u kršćanskoj egipatskoj obitelji 1955. godine prelazi na islam, a zatim se oženio egipatskom glumicom Faten Hamama. Par je imao jednog sina, Tareka El-Sharifa, koji se pojavio kao osmogodišnjak u filmu Doktor Živago kao Juri. Brak se okončao 1974. godine. Preminuo je 10. srpnja 2015. godine u 83 godini.

Sharif je tečno govorio arapski, engleski, grčki i francuski. Također se služio talijanskim, španjolskim i turskim jezikom.

…..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org