NA DANAŠNJI DAN: Starčević, Hedervary, Borojević, Rockefeller, Himmler i Pupačić

Ante Starčević – Otac Domovine

Gimnaziju je završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju je studirao u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije. Bio je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine.

Starčević je u Hrvatskom saboru bio najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. godine osnovao s Eugenom Kvaternikom. Od prvih svojih zapisa iz 1861. godine pa do zadnjeg svog govora, Ante Starčević je punih 30 godina neumorno dokazivao kako je glavna i najpreča stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti dok bude pod Austriom-Madjarijom. Dosljedno je zauzimao krajnje neprijateljski stav prema “umišljotini koja se zove Austrija; u kojoj su se vlade i vladari… urotili protiv narodima. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Khuen Hedervary, mađarski političar i hrvatski ban

Grof Karlo Khuen Hedervary potječe iz njemačko-mađarske obitelji. Rođen je 23. svibnja 1849. na području današnje Češke. Režim Khuena Hedervaryja u Hrvatskoj je trajao dvadeset godina, a razdoblje njegova banovanja često se naziva khuenovština. U tom se razdoblju sustavno gušila svaka hrvatska oporba, novine su stalno bile pod zabranom, osnivale su se mađarske pučke škole, mađarski se uvodio i u hrvatske škole, državnu upravu, na željeznicu. Khuen je poticao međustranačke sukobe i sukobe hrvatskog i srpskog građanstva. Franjo Josip, koji je imao veliko povjerenje u njega, ipak ga je 1903. smijenio s dužnosti bana te postavio na mjesto ugarskog premijera. Tu dužnost obnašao je do 1910. godine, kada se povukao iz političkog života. Umro je 16. veljače 1918. u Budimpešti. Dvije godine prije početka Prvoga svjetskog rata odbačen je kao političar i od ojačalih mađarskih nacionalnih struja i od bečkoga dvora.

Svetozar Borojević, hrvatski feldmaršal

Svetozar Borojević se za vrijeme Prvog svjetskog rata istaknuo nizom uspjeha u obrambenom ratovanju. Zbog toga je dobio čin feldmaršala, čime je postao prvi i jedini nositelj tog čina u Austro-Ugarskoj koji nije bio njemačkog podrijetla. Borojević je rođen 1856. godine u selu Umetići, blizu Kostajnice, u Hrvatskoj, tada u Austro-Ugarskoj, od oca Adama Borojevića i majke Stane, rođene pl. Kovarbašić. Svetozar Borojević bio je nesumnjivo jedan od najboljih stratega 1. svjetskog rata. Iako je osobno bio pobornik ofenzivnog ratovanja, spletom okolnosti istaknuo se u obrambenim bitkama u kojima se najčešće uopće nije povlačio ili je pristajao samo na manje uzmake. Tu tvrdoglavost u obrani svakog metra bojišnice mu mnogi zamjeraju kao nepotrebno žrtvovanje ljudskih života. No, usprkos takvim kritikama, učinkovitost u obrani mu se ne može poreći, o čemu svjedoči i čin feldmaršala koji se inače dodjeljivao isključivo austrijskom plemstvu. Umro je u Klagenfurtu, 23. svibnja 1920. godine.

John D. Rockefeller – najbogatiji čovjek u ljudskoj povijesti

John Davison Rockefeller (Richford,savezna država New York, 8. srpnja 1839. – Ormond Beach, Florida, 23. svibnja 1937.) bio je američki industrijalac, naftni magnat i filantrop. Osnivač je obitelji Rockefeller koja je svoje bogatstvo stekla u naftnoj industriji. Brat je Williama Rockefellera. Osnivač je naftne tvrtke Standard Oil Company 1870. godine koju je vodio dok se nije službeno umirovio 1897. godine. Kako su petrolej i benzin dobivali na važnosti, Rockefellerovo je bogatstvo raslo. Postao je najbogatiji čovjek na svijetu i prvi Amerikanac s više od milijardu dolara.

Ime Rockefeller postalo je istoznačnica za milijardera. Kad se uračuna inflacija, često se Rockefellera smatra za najbogatijeg čovjeka u povijesti. Prema procjeni časopisa Forbes iz 2007. godine ekvivalent njegovoga bogatstva u trenutku smrti, 1937. godine, bio bi 663.4 milijarde dolara. Za vrijeme života, a i naknadno, često je bio optuživan za nemoralnu poslovnu praksu zbog čega su njega i druge industrijalce tog razdoblja nazivali barunima razbojnicima.

Rockefeller je proveo posljednjih 40 godina svoga života u mirovini. Svoje bogatstvo je trošio uglavnom na stvaranje modernoga sustava ciljanog dobročinstva. On je bio u mogućnosti to učiniti kroz stvaranje zakladȃ koje su imale veliki utjecaj na medicinu, obrazovanje i znanstvena istraživanja. Njegove zaklade bili su začetnici razvoja medicinskih istraživanja, te su bile ključne u iskorjenjivanju rudarske gliste i žute groznice.

Heinrich Himmler, šef njemačkog Gestapa – najveći masovnim ubojicom u povijesti

Heinrich Luitpold Himmler bio je zapovjednik SS-a i Gestapa, te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke. Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen odredima smrti, Himmler je imao svu oblast da implemetira genocid između 4 i 6 milijuna ljudi na industrijskoj skali. Taj genocid odnosio se pretežno na Židove, ali i druge rase, nacionalonosti i uvjete s kojima se nije slagala nacistička ideologija, ali za genocid koristio se i ‘posebni tretman’ (Sonderbehandlung) kao ubojstva u plinskim komorama. Godine 2008., njemački ga je časopis Der Spiegel proglasio najvećim masovnim ubojicom u povijesti. Himmler je uhićen 22. svibnja 1945., i u zatočeništvu, brzo je prepoznat. Zapisan je za suđenje zajedno sa ostalim većim njemačkim zapovjednicima u Nürnbergu, no počinio je samoubojstvo trovanjem u Lüneburgu 23. svibnja 1945., popivši tableticu cijankalija prije nego što je ispitivanje započelo. Njegove posljednje riječi su bile: Ich bin Heinrich Himmler! (Ja sam Heinirich Himmler!).

1971. – Poginuo Josip Pupačić

Klasik hrvatskoga pjesništva (Slime kraj Omiša, 1928 – otok Krk, 1971), povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo u zrakoplovnoj nesreći. Bila je to strašna nesreća. Zrakoplov Tupoljev Tu-134A beogradske tvrtke Aviogenex sa 76 putnika i 7 članova posade srušio se kod Zračne luke Rijeka u blizini Omišlja. Pri nesreći je stradalo 78 ljudi, od čega 75 putnika i 3 člana posade.

Na povratku iz Londona u Hrvatsku zadesio ga je zlokoban obiteljski usud, permanentno nazočan u njegovoj poeziji: po­ginuo je 23. svibnja zajedno sa suprugom i kćeri u zrakoplov­noj nesreći na aerodromu “Rijeka” na otoku Krku. Posljednji ispraćaj i pokop, uz nepreglednu povorku prijatelja, znanaca i poštovatelja te uz asistenciju velikog broja svećenika, obavljen je 31. svibnja na mjesnom groblju Slimenu. Njegova tragična smrt potresla je u Hrvatskoj sve kulturne slojeve. I tadašnje hrvatsko novinstvo jednoglasno je oplakalo njegov talent kao veliki nacionalni gubitak. Nadgrobni spomenik na mjesnom groblju, pred crkvom Sv. Ivana Krstitelja, izradio je akadem­ski kipar Stipe Sikirica. Izlazi mu posmrtno knjiga pjesama s gotovo proročanskim naslovom Moj križ svejedno gori u izda­nju Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, biblioteka “Ra­zlog”. Kad ga je zadesila smrt, knjiga se nalazila u tiskari.