NA DANAŠNJI DAN: Staljin, Böll, Tehnički muzej Zagreb, Charles de Gaulle, Ivan Vitić, hrvatska zastava, Ivan Generalić, prvi dan zime

Josif Visarionovič Staljin, komunistički diktator – 1878.

Josif Visarionovič Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Džugašvili (Gori, Gruzija, 18. prosinca 1878. – Moskva, 5. ožujka 1953.), bio je sovjetski političar, državnik te komunistički diktator.

U doba njegove vladavine Sovjetski Savez se je razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u svjetsku silu. Unatoč napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 20 milijuna ljudi.

Napravio je mnoge čistke u Crvenoj armiji i time joj smanjio borbenu moć. Kao ključni partner Nacionalsocijalističke Njemačke kroz Pakt Hitler-Staljin[5][6], a kasnije kao partner zapadnih saveznika imao je odlučujući utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe.

Tijekom njegove vladavine, ubijeno je 1.5 do 1.7 milijuna ljudi u gulazima i tijekom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Glavni je krivac za Holodomor, u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet milijuna Ukrajinaca. Izjava „Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistika” se često krivo pripisuje njemu, iako ju je zapravo izrekao pisac Erich Maria Remarque.

Ivan Generalić, hrvatski slikar – 1992.

Dana 21. prosinca 1914. u Hlebinama je umro Ivan Generalić, hrvatski slikar. Ivan Generalić bio je hrvatski naivni slikar.

Začetnik je suvremene hrvatske naivne umjetnosti, središnja osoba i mentor druge generacije hlebinske slikarske škole.

Samostalno je izlagao u Parizu i Bruxellesu, Baden-Badenu, Baselu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu i dr. te sudjelovao na bijenalu u Sao Paulu, čime je pokrenuo međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti. Pokopan je na mjesnom groblju u selu Sigetec, Općina Peteranec, gdje je živio posljednjih godina života.

Heinrich Böll, književnik – 1917.

Heinrich Böll (Köln, 21. prosinca 1917. – Kreuzau, 16. srpnja 1985.), njemački književnik Bio je vojnik u Drugomu svjetskom ratu, a bio je i zarobljen. Nakon toga studirao je germanistiku te putovao po Irskoj i Sovjetskom Savezu. Godine 1947. priključio se ˝Grupi 47˝.

Bio je predsjednik njemačkog PEN-a, a od 1971. godine i cjelokupnog udruženja PEN. Godine 1972. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Djelovao je kao romanopisac, esejist, dramatičar, a u djelima je kritičar njemačke stvarnosti i moralist s pozicija kršćanskog socijalizma.

Prikazuje Njemačku između svjetova: između ruševina i tereta Trećeg Reicha i nove dinamične i kompleksne zbilje boreći se za istinske humanističke vrijednosti (ljubav, slobodu, solidarnost). Sedamdesetih godina primjetan je njegov socijalni i politički angažman, posebno u obrani demokratskih principa u proturatnim i ekološkim pokretima.

Jane Fonda, glumica – 1937.

Jane Fonda (New York City, SAD, 21. prosinca 1937.) je američka glumica, spisateljica, politička aktivistica, bivša manekenka i guru fitnessa. Slavu je stekla 1960-ih filmovima kao što su Barbarella i Cat Ballou, te je izuzevši petnaestogodišnju pauzu 1990. – 2005. uvijek bila aktivna 1980-ih je stekla novu popularnost video-kazetama tjelesnih vježbi kojima se popularizirao aerobik.

Fonda se više puta angažirala u raznim političkim borbama. 1970-ih je izazvala velike kontroverze kada je svoje protivljenje vijetnamskom ratu iskazala posjetom Hanoju, zbog čega su ju mnogi Amerikanci smatrali izdajnicom. Poslije je bila angažirana oko mnogih društvenih pitanja kao što su ekologija i suzbijanje nasilja nad ženama. Deklarira se kao liberal i feministkinja, i od 2001. kao kršćanka. 2005. je objavila svoju autobiografiju. Živi u Atlanti.

Tehnički muzej Zagreb – 1954.

Osnovan po uzoru na postojeće velike znanstveno-tehničke muzeje u svijetu, zagrebački Tehnički muzej je specijalizirani muzej tehnike. Smješten na magistralnom pravcu sjever jug povezuje stari dio Zagreba na sjeveru sa novim naseljima na jugu preko Save. Zamisao o nastanku zagrebačkog Tehničkog muzeja javlja se krajem 19. stoljeća, a njegova povijest započinje 21. prosinca 1954. odlukom odbora grada Zagreba o osnivanju. Idejni osnivač Tehničkog muzeja bio je sveučilišni profesor dr. Božo Težak, kasnije dugogodišnji predsjednik Savjeta Muzeja. Uz osnovnu muzejsku djelatnost ideja osnivača bila je da Muzej vremenom preraste u znanstveno tehnički centar. Realizator i prvi ravnatelj bio je Predrag Grdenić, dok je likovni postav načinio arhitekt Emil Vičić.

Godine 1959. Muzeju je dodijeljena današnja lokacija na Savskoj cesti 18. koja je usko povezana s nastankom Zagrebačkog velesajma jer je na današnjim prostorima Studentskog centra i Tehničkog muzeja bio Zagrebački zbor. Nakon preseljenja Velesajma na novu lokaciju prostori u Savskoj 18. korišteni su za različite društveno-sportske aktivnosti. Osnovna djelatnost Tehničkog muzeja je prikupljanje, zaštita, čuvanje i prezentiranje materijalne i nematerijalne tehničke baštine javnosti.

Muzejski se fundus počeo stvarati donacijama Prirodoslovno-matematičkoga i Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, Hrvatskoga prirodoslovnoga društva i Narodne tehnike, a u njem su se našli eksponati fotografske i fonografske tehnike, radiofonije, pogonskih strojeva te različitih tehničkih naprava. Od 2015. naziva se imenom Nikole Tesle.

Charles de Gaulle, francuski general i političar – 1970.

Dana 9. studenog 1970. u 79. godini umro je francuski general i državnik te 18. predsjednik Francuske, Charles André Joseph Marie de Gaulle.

Prije Drugog svjetskog rata, de Gaulle je bio poznat kao vojni taktičar za oklopno ratovanje, te se zalagao za koncentrirano korištenje oklopnih i zračnih snaga. Tijekom rata dosegao je čin brigadnog generala te je bio predsjednik vlade Slobodne Francuske koja je bila u egzilu. Između 1944. i 1946., nakon oslobođenja Francuske od Osovinske okupacije, bio je predsjednik Provizionalne vlade.

1959. stupio je na dužnost 1. predsjednika, 18. ukupno, Pete Republike. Njegova politička ideologija je znana kao golizam (francuski Gaullisme), a izvršila je velik utjecaj na modernu francusku politiku. Iako su većina golista bili ljevičari, ideologija se smatra socijalkonzervativnom. Charles de Gaulle je sa mjesta predsjednika odstupio 28. travnja 1969., nakon poraza njegovog referenduma o pretvaranju Senata u savjetničko tijelo, a davanja većih ovlasti regionalnim vijećima. Povukao se u mjesto Colombey-les-Deux-Églises, gdje je iznenadno umro 1970., dva tjedna prije svog 80. rođendana, dok je pisao svoje memoare.

Ivan Vitić, arhitekt – 1986.

Ivan Vitić (Šibenik, 21. veljače 1917. – Zagreb, 21. prosinca 1986.), hrvatski arhitekt.

Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu, nakon čega je od 1941. do 1943. radio kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, a zatim kao suradnik Alfreda Albinija. Na fakultetu je također od 1951. do 1965. godine vodio Projektni biro „Vitić” (kasnije poznat pod imenom „AB 17”). Od 1945. do 1946. godine radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim je prešao u tada osnovani Arhitektonski projektni zavod; od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ.

Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, školu u Šibeniku, Pionirski grad (danas Grad Mladih) u Zagrebu, stambene zgrade u Zadru, motele Sljeme u Biogradu, Trogiru i Rijeci, kao i tipološki isti objekt, motel Košuta kod Kragujevca, Srbija; Domove JNA u Šibeniku, Splitu, Komiži. Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija (kolokvijalni naziv Zgrada CK SKH) u Zagrebu od 1961. do 1968. godine, danas popularne pod imenom Kockica.[1] Po urbanoj dispoziciji i oblikovanju te stambenoj tipologiji ističe se njegov stambeni sklop na uglu Laginjine i Vojnovićeve ulice u Zagrebu (1958).

Suvremenu arhitekturu jasnih kubičnih volumena i živa kolorita s izrazitim mediteranskim značajkama često interpolira u stare ambijente dalmatinskih gradova (Zadar, Šibenik, Komiža, Split). Bavio se regulacijom povijesnih dijelova gradova (obala u Šibeniku, Frankopanska ulica u Zagrebu, središte Mostara i Zadra).

Službeno je proglašena Zastava Republike Hrvatske – 1991.

Zastava Republike Hrvatske jedan je od državnih simbola Republike Hrvatske, službeno usvojena 21. prosinca 1990. godine. Sastoji se od triju jednako širokih vodoravnih pruga crvene, bijele i plave boje s grbom Republike Hrvatske u sredini.

Temeljna odredba o izgledu hrvatske zastave sadržana je u članku 11. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske

Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske prihvaćena je zastava Republike Hrvatske. Zakon je donio Sabor Republike Hrvatske na zajedničkoj sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 21. prosinca 1990. godine, a istoga je dana proglašen ukazom predsjednika Republike i objavljen u Narodnim novinama, čime je odmah stupio na snagu.

Prvi dan zime

Zima je najhladnije godišnje doba koje započinje 21. prosinca u kojemu dani traju kraće od noći, a priroda je uspavana u skladu s niskim temperaturama. Ove godine zima je službeno započela danas u 10:02 sati. Mnoge vjerske svečanosti i obredi u Rimskom Carstvu bili su povezani sa zimskim solsticijem. Rimske Saturnalije povezane su sa zimskim solsticijem. Car Aurelian uklopio je 274. mnoge solsticijske obrede povezane s božanstvima kao što su Apolon, Atis, Baal, Donis, Helios, Horus, Mitra, Osiris u jedinstvenu proslavu nazvanu Rođenje nepobijeđena Sunca, na 25. prosinca. Zimski solsticij i ideja rođenja povezana je i s Božićem. Mnogi običaji uklapaju se u proslavu Božića, a neki simboli Božića jasno su vezani uz zimski solsticij: paljenje badnja, kićenje zimzelenom i imelom, paljenje svijeća u krugu, predbožićni post i božićni svečani objed.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;