Na današnji dan rođen je Žarko Manjkas Crvenkapa – heroj zagrebačke Dubrave
Žarko Manjkas, poznat po nadimku Crvenkapa, rođen je 10. kolovoza 1967. godine u Zagrebu. Poginuo je 10. studenoga 1991. godine u proboju iz okupiranih Bogdanovaca, tijekom posljednjih dana obrane Vukovara. Njegova hrabrost i žrtva ostali su simbol odanosti i požrtvovnosti hrvatskog branitelja.
Prije rata živio je u zagrebačkoj Dubravi. Oni koji su ga poznavali pamte ga kao tihog, skromnog i iznimno domoljubnog mladića. Na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku prijavio se kao dragovoljac i pristupio postrojbama HOS-a. Bez oklijevanja odlazi braniti Vukovar, zajedno s još 57 suboraca.
Tijekom krvave bitke za grad, Manjkas se istaknuo iznimnom borbenošću. Uništio je čak 12 neprijateljskih tenkova, što je podvig koji će biti urezan u spomenik njemu u čast. HOS-ovci su držali najteže položaje – na Sajmištu i u selu Bogdanovci – gdje su neprekidno bili izloženi topničkoj vatri, tenkovskim napadima i pokušajima pješačkog proboja neprijatelja.
Nadimak Crvenkapa stekao je po crvenoj beretki koju je stalno nosio. U borbama je gotovo izgubio sluh nakon što mu je zolja eksplodirala pokraj uha. No, nastavio je boriti se bez oklijevanja. Opsadu Vukovara od 58 HOS-ovaca preživjelo je tek njih 25, a samo dvojica su prošla bez rana.
Simbol hrabrosti, solidarnosti i odanosti hrvatskoj slobodi
Dana 10. studenoga 1991. godine četničke snage zauzele su Bogdanovce. Preostali branitelji i civili, svjesni sudbine koja bi ih zadesila u neprijateljskim rukama, krenuli su u proboj prema Nuštru i Vinkovcima – područjima pod hrvatskom kontrolom. Taj proboj u povijesti je ostao zapamćen kao “HOS-ova štafeta smrti”.
Kroz kukuruzišta, pod neprekidnom paljbom, kolona se kretala prema slobodi. No, ispred njih nalazilo se minsko polje. HOS-ovci su svjesno preuzeli ulogu živog štita – stajući na čelo kolone i probijajući put kroz minska polja, znajući da možda neće preživjeti.
Žarko Manjkas bio je jedan od tih ljudi. Predvodio je povlačenje i stao na minu. Smrtonosna eksplozija teško ga je ranila, a iskrvario je u nekoliko minuta. Zahvaljujući njegovoj žrtvi i žrtvi njegovih suboraca, spasili su se brojni civili i branitelji koji su uspjeli izbjeći zarobljavanje i masakre.
Njegova smrt nije bila uzaludna. Ona je postala simbol hrabrosti, solidarnosti i odanosti hrvatskoj slobodi. Spomenik koji će mu biti podignut nosit će i podsjetnik na njegov podvig – uništenje 12 neprijateljskih tenkova i posljednju, najveću žrtvu koju je dao za svoje suborce i Domovinu.
