NA DANAŠNJI DAN: Robespierre, Ivan Dežman, Sigmund Freud, prva poštanska marka, Alexander von Humboldt, Eiffelov toranj otvoren za javnost, Rudolph Valentino, Orson Welles, otvoren Eurotunel, Marlene Dietrich
Maximilien Robespierre, revolucionar – 1758.
Maximilien Robespierre je francuski revolucionar i političar (Arras, 6. V. 1758 – Pariz, 28. VII. 1794). Kao odvjetnik u Arrasu bio je izabran 1789. za zastupnika Trećega staleža u Generalnim staležima, poslije Narodnoj ustavotvornoj skupštini. Tražio je opće pravo glasa na temelju ukidanja imovnoga cenzusa, ravnopravnost vjera i domaćega stanovništva u kolonijama te ukidanje ropstva; ubrzo je postao jednom od vodećih osoba u klubu jakobinaca.
Smatrao je da je potrebna radikalna društvena reforma; nije bio za imovno izjednačenje, no smatrao je da se blagostanje naroda ne može osigurati bez rušenja plutokracije. Od 1791. borio se protiv nastojanja Feuillantsa da onemoguće daljnji razvoj Revolucije i sačuvaju ustavnu monarhiju. U Konventu se sa svojim pristašama izborio za odluku o pogubljenju kralja. Poslije je kao vođa montanjara (lijevo krilo jakobinaca) pučem srušio vlast žirondinaca te preuzeo vlast u Konventu.
Maximilien Robespierre
Sudjelovao je u izradbi demokr. ustava (predviđao opće pravo glasa), koji zbog ratnih prilika nije stupio na snagu. U svojem nacrtu Deklaracije o pravima čovjeka ograničio je pravo vlasništva, zahtijevao da se uvede progresivni porez prema imetku, proglasio pravo na opće školovanje, na rad i na socijalnu pomoć onima kojima je najpotrebnija. Izabran u Komitet javnoga spasa (27. VII. 1793), kojemu je Konvent odobrio izvanredne ovlasti (svu izvršnu te dio sudske vlasti), Robespierre je stekao gotovo neograničenu moć. Uveo je režim terora i nepoštedno se obračunavao s protivnicima (u koje se bez dokaznoga postupka svrstavao sve širi broj ljudi), te sa najbližim suradnicima osmislio izvanredne gospodarske (ratna dirigirana privreda) i vojne mjere (uvedena je opća voj. obveza). Fanatičnom odanošću Revoluciji i odbijanjem unosnih položaja i počasti, Robespierre je stekao nadimak Nepotkupljivi.
Teror je opravdavao višim ciljevima, stvaranjem »društva vrlina«, boljega svijeta u kojem će konačno vladati jednakost i sloboda.Val terora u lipnju 1794. okrenuli su protiv njega velik dio Konventa. U situaciji sve jačega tajnog, organiziranog otpora prema jakobinskoj diktaturi došlo je 9. thermidora (27. VII) 1794. do prevrata koji su vodili njegovi suradnici i provoditelji terora na terenu. Robespierre je bio zbačen, uhićen i već idućega dana giljotiniran zajedno sa L. A. Saint-Justom i drugima.
Uvedena poštanska marka – 1840.
Ivan Dežman, hrvatski književnik i liječnik – 1841.
Dežman, Ivan, hrvatski liječnik, leksikograf i književnik (Rijeka, 6. V. 1841 – Zagreb, 24. X. 1873). Studij medicine završio u Beču 1864. U Zagrebu bio uznički liječnik i gradski fizik, saborski zastupnik, istodobno djelovao u književnosti Šenoina kruga.
Ivan Dežman
Godine 1871/72. bio je glavni urednik Vienca. Sastavio je prvi hrvatski medicinski rječnik (1868), služeći se jezičnim savjetima i rukopisnom građom F. Kurelca. Objavljivao je i znanstveno-prosvjetne članke (Vienac, 1869–73). Osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja (1869), u kojem je držao predavanja iz higijene (skupljena u knjizi Čovjek prema zdravlju i ljepoti, 1872).
Objavio je povijesni ep Smrt grofa Rabate (Naše gore list, 1861), romantični ep Smiljan i Koviljka (1865), u kojem se miješaju elementi pučke epske pjesme s naslućivanjem talijanske renesansne tradicije L. Ariosta i T. Tassa, zbirku pjesama Poletar (1868). U Viencu tiskao epove Zrinijada (1869) i Ljutovid Posavski (1874), nekoliko pripovijedaka, balada i romanci, bez veće književne vrijednosti, s naglašenom prosvjetiteljsko-odgojnom tendencijom. Napisao i libreto za Zajčevu operu Ban Leget (1872). U rukopisu ostavio deseteračku dramu Varadinka Mara, sonete i nedovršene drame.
Sigmund Freud, psihijatar – 1856.
Freud Sigmund, austrijski liječnik, neurolog, psihijatar (Freiberg, danas Příbor, Češka, 6. V. 1856 – London, 23. IX. 1939). Završio medicinu, habilitirao se 1885., od 1902. god. sveučilišni profesor u Beču.
Zajedno s J. Breureom utemeljio psihoanalizu objavljivanjem rasprave O psihičkim mehanizmima histeričnog fenomena: preliminarna priopćenja (Über den psychischen Mechanismus hysterischer Phänomene. Vorläufige Mitteilung, 1893). Polazište Freudovih istraživanja njegov je pokušaj liječenja funkcionalnih psihičkih poremećaja s pomoću sugestije i hipnoze. Postupnim stvaranjem »psihoanalitičke metode« Freud je hipnozu zamijenio tumačenjem snova i slobodnim asocijacijama.
Sigmund Freud
U svojem djelu Tumačenje snova tumačio je narav sanjanja i primarnoga procesa mišljenja, a iznio je i prva zapažanja o dječjoj seksualnosti. Tijekom godina mijenjao je i nadograđivao svoju teoriju koja je u konačnici postala jedna od najsveobuhvatnijih znanstveno potvrđenih teorija ličnosti. Freudova teorija uključuje slikovit prikaz ljudskog uma, koji je poput ledenjaka u kojem je vrh što izvire iz mora svjesni dio, a ono ispod podijeljeno na podsvjesno i nesvjesno; dinamski model psihičke strukture (id, ego, superego), shemu psihoseksualnog razvoja od nekoliko faza (oralna, analna, genitalna) i psihoanalitičku shemu psihopatologije. Freud je tvrdio da psihol. poremećaji proizlaze iz problema unutar pojedinca, intrapsihičkih sukoba, a ne iz djelovanja zlih duhova.
Njegova su stajališta potaknula sućut prema osobama s psihičkim poremećajima i razvoj novih metoda pružanja pomoći. Svojom teorijom usmjerio je znanstv. istraživanja na dalekosežne posljedice događaja u djetinjstvu, a pomogao nam je da uvidimo kako su seksualni i agresivni porivi svakidašnja pojava. Kao što je rekao W. B. Wolfe: »Freud je susreo spolnost kao izopćenika u pojati, a ostavio ju je u dnevnoj sobi kao počasnoga gosta«. – Freud je imao mnogo učenika i sljedbenika, od kojih su ga mnogi poslije napustili stvarajući vlastite teorije. Najpoznatiji Freudovi suradnici bili su: S. Ferenczi, A. Adler, O. Rank i njegova kći Anna Freud. Freud je značajno utjecao na sva područja ljudske djelatnosti od medicine do umjetnosti i filozofije. Zajedno s Eugenom Bleulerom, Freud je od 1909. izdavao Jahrbuch für psychoanalytische und psychopathologische Forschungen, a od 1910. i Zentralblatt für Psychoanalyse. Glavna djela: Studije o histeriji, Tumačenje snova, Psihopatologija svakidašnjega života , Dosjetka i njezin odnos s nesvjesnim, Tri rasprave o teoriji spolnosti, Totem i tabu, Predavanja za uvod u psihoanalizu, Ja i ono, Nelagoda u kulturi.
Alexander von Humboldt, prirodoslovac – 1859.
Humboldt njemački prirodoslovac i geograf (Berlin, 14. IX. 1769 – Berlin, 6. V. 1859). Od 1799. do 1804. pratio francuskog botaničara A. Bonplanda u Južnu i Srednju Ameriku.
Alexander von Humboldt
Po povratku živio u Parizu, gdje je obrađivao golemu znanstvenu građu s putovanja. Pozvan od ruske vlade, putovao po srednjoj Aziji, sabirao podatke o geologiji, geografiji, pedologiji , botanici, Zemljinu magnetizmu itd. – Humboldt je unio nove znanstvene elemente i smjele postavke u gotovo sva područja prirodnih znanosti. Smatra se osnivačem moderne geografije; dao je prve metodičke radove o Zemljinu magnetizmu; postavio je pravilo o opadanju temperature s porastom nadmorske visine; pisao je o raširenosti biljaka i postavio temelje suvremenoj fitogeografiji; dopunio je i proširio područje klimatologije. Humboldtovim je imenom nazvano nekoliko planina u srednjoj Aziji, Australiji i na Novom Zelandu, jezero i rijeka u SAD-u, ledenjak na Grenlandu, nekoliko biljaka, mineral (humboldtit) i krater na Mjesecu te morska struja uz zapadnu obalu Južne Amerike.
U svom glavnom djelu Kosmos Humboldt je dao prikaz sveukupnoga prirodoslovnog znanja svojega doba.
Eiffelov toranj otvoren za javnost – 1889.
Eiffelov toranj
Nakon što je predstavljen javnosti 31. ožujka 1889. godine, na Svjetskoj izložbi u Parizu 6. svibnja iste godine za javnost je otvoren Eiffelov toranj.
Ova turistička atrakcija, nazvana po svom dizajneru, inženjeru Alexandreu Gustavu Eiffelu, najviša je građevina u Parizu i jedan od najprepoznatljivijih svjetskih simbola.
Eiffel je u početku imao dozvolu prema kojoj je toranj smio stajati 20 godina, ali kako se kasnije pokazao vrlo iskoristivim u komunikacijske svrhe, dopušteno je da ostane i nakon isteka dozvole te je polako postao nezamjenjivim dijelom pariške i svjetske kulturne svakodnevice.
Rudolph Valentino, glumac – 1895.
Rudolph Valentino
Valentino, Rudolph (pravo ime Rodolfo Alfonso Guglielmi), američki glumac talijanskog podrijetla (Castellaneta, Italija, 6. V. 1895 – New York, 23. VIII. 1926). U SAD-u od 1913. Bio je plesač, na filmu od 1918. Proslavio se kao romantični protagonist u ratnoj melodrami Četiri jahača Apokalipse (The Four Horsemen of the Apocalypse, 1921) Rexa Ingrama te je postao prvi i najpopularniji predstavnik tipa latinskoga ljubavnika, najčešće u ulogama egzotičnih nezapadnjaka: Šeik (The Sheik, 1921) Georgea Melforda, Dama s kamelijama (Camille, 1921) Raya Smalwooda, Krv i pijesak (Blood and Sand, 1922) Freda Nibloa, Orao (The Eagle, 1925) C. Browna, Šeikov sin (The Son of the Sheik, 1926) Georgea Fitzmauricea. Umro je iznenada od perforacije čira, na vrhuncu karijere; njegova je smrt izazvala masovne iskaze očaja štovateljica.
Orson Welles, režiser – 1915.
George Orson Welles (Kenosha, 6. svibnja 1915. – Los Angeles, 10. listopada 1985.), američki redatelj, glumac, scenarist i producent za film, kazalište, radio i televiziju.
Orson Welles
Radio-drama od 30. listopada, Rat svjetova H.G. Wellsa, dovela je Wellesa na loš glas i donijela mu trenutnu slavu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Nepredviđena kombinacija izvještaja i navika slušatelja da mijenjaju postaje tijekom stanki, stvorila je pomutnju među slušateljima. Među slušateljima koji su povjerovali vijesti o invaziji Marsovaca proširila se panika. Vijesti o nastaloj panici obišle su svijet, a prezirno ju je spomenuo i Adolf Hitler u jednom od svojih javnih nastupa nekoliko mjeseci kasnije. Wellesova sve veća slava privukla je Hollywood.
Njegov se prvi cjelovečernji film Građanin Kane (Citizen Kane, 1941), o sudbini novinskoga magnata (s aluzijama na W. R. Hearsta), kojega je sam tumačio, zbog mnogobrojnih elemenata – artističke montaže zvuka, složene narativne strukture, retorične uporabe dubinskih kadrova, osebujnih rakursa i ekspresionističkih kompozicija – smatra pretečom modernizma zvučnoga filma i često navodi kao najbolji film svih vremena.
Marlene Dietrich, glumica 1992.
Marlene Dietrich (Berlin, Njemačka, 27. prosinca 1901. – Pariz, Francuska, 6. svibnja 1992.) bila je njemačko-američka glumica i pjevačica.
Marlene Dietrich
U Berlinu 1920-ih, glumila je u kazalištu i u nijemim filmovima. Njen lik Lola-Lole iz filma Plavi anđeo, redatelja Josefa von Sternberga, donio joj je međunarodnu slavu i ugovor s američkom filmskom kompanijom Paramount Pictures.
Hollywoodski filmovi kao Shanghai Express i Želja iskoristili su njen glamur i egzotični izgled i učvrstili status zvijezde, kao jedne od najplaćenijih glumica toga vremena.
Američkom državljankom postala je 1939., te je tijekom drugog svjetskog rata bila istaknuta zabavljačica savezničkih trupa. Premda je nakon rata povremeno još glumila na filmu, od 1950-ih do 1970-ih većinom je bila na turnejama kao uspješna šou izvođačica.
Otvoren Eurotunel – 1994.
Britanska kraljica Elizabeta II. i francuski predsjednik François Mitterrand 6. svibnja 1994. godine svečano su otvorili Eurotunel, željezničku trasu koja izravno povezuje Folkestone u engleskoj grofoviji Kent s francuskom obalom kod Calaisa.
Eurotunnel
Duljina je tunela 50,5 km, od čega je 37,9 km ispod razine mora, a prosječna je dubina ispod morskog dna oko 45 m. Služi za željeznički teretni i putnički promet; automobili i kamioni ukrcavaju se u posebne vlakove (shuttle). Od tri tunelske cijevi dvije se rabe za promet vlakova, a treća je sigurnosno-servisna. Godine 2017. kroz tunel je prevezeno 20,7 milijuna putnika, 2,6 milijuna automobila, 1,6 milijuna kamiona, a prošlo je 2012 teretnih vlakova. Izgradnja je započela 1987; službeno je otvoren 6. svibnja 1994; prijevoz putnika od 22. prosinca 1994.
1989. – Grupa Riva pobijedila na Pjesmi Eurovizije održanoj u švicarskoj Lausanni
Riva je s pjesmom Rock Me osvojila 1. mjesto na Pjesmi Eurovizije održanoj 06. svibnja 1989. godine u švicarskoj Lausanni, s ukupno 137 bodova. To je ujedno i jedina pobjeda Jugoslavije ali i hrvatskih predstavnika na eurovizijskom natjecanju. Iste godine Riva predstavlja Euroviziju u Americi, te na festivalu Distant Accords Award u Nashvillu gdje osvaja 4. mjesto.
grupa Riva
Prvi album Rock Me za jugoslavensko tržište, kao i album na engleskom jeziku za izdavača Koch Records, grupa Riva izdala je 1989. godine. 1990. godine Riva je izdala svoj drugi album Srce laneta te dvije pjesme na engleskom jeziku koje je potpisao Per Gessle, gitarist i autor pjesama tada vrlo popularne švedske grupe Roxette.
Riva je nastupala i u najatraktivnijim show emisijama velikog broja europskih TV postaja, te promovirala album u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj, Belgiji i drugim zemljama. Zahvaljujući pjesmi Rock Me grupa je bila vrlo popularna čak i u dalekom Japanu, gdje se dugo zadržala na top ljestvicama.
S početkom Domovinskog rata grupa Riva postupno prekida suradnju sa stranim izdavačkim kućama i raspada se 1992. godine. Svaki član grupe nastavio je svoju solo karijeru.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
