NA DANAŠNJI DAN: Rembrandt, Franjo Trenk, Frane Bulić, Max Planck, Oto Reisinger, Jóhanna Sigurðardóttir, Janis Joplin, Sputnjik 1, Zlatko Grgić, Dan zaštite životinja
Rembrandt, slikar – 1669.
Rembrandt Harmenszoon van Rijn
Rembrandt Harmenszoon van Rijn (Leiden, 15. srpnja 1606. – Amsterdam, 4. listopada 1669.) bio je nizozemski barokni slikar; najsnažnija je i najsvestranija ličnost u nizozemskoj umjetnosti 17. stoljeća. Ostvarivši uspjeh još kao mladi slikar, kasnije godine njegova života obilježila je tragedija financijskih poteškoća. Unatoč tomu, njegove slike i grafike bile su popularne cijeloga njegova života, i njegova reputacija kao slikara ostala je neokaljana te je dvadesetak godina naukovao gotovo sve važnije nizozemske slikare. Rembrandtova najveća inovativnost se ispoljila u njegovim portretima suvremenika, autoportretima i ilustracijama biblijskih motiva. Njegovi autoportreti tvore jedinstvenu intimnu biografiju u kojoj je umjetnik promatrao sebe bez taštine i potpuno iskreno. U slikarstvu, kao i u grafici, pokazao je iznimno poznavanje klasične ikonografije koju je preoblikovao kako bi se uklopila u njegovo iskustvo. Tako su njegovi prikazi biblijskih scena sadržavali njegovo poznavanje teksta, asimilaciju klasičnih kompozicija i njegova istraživanja židovske populacije u Amsterdamu. Zbog svog dubokog suosjećanja s ljudskom prirodom često je zvan i “jednim od velikih proroka civilizacije”.
Franjo Trenk, ratnik – 1740.
Na današnji dan 1749. godine umro je Franjo Trenk, austrijski pukovnik. Odgojen je kod šopranskih i požeških isusovaca, ali se opredijelio za vojnu službu.
Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu s četom dobrovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.
Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz pokrajine Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu, a tijekom procesa napisao je autobiografiju koja je inspirirala S. Albinija za stvaranje operete ‘Barun Trenk’. Svoj mladi burni život skončao je 4. listopada 1749. godine u tamnici u Spilbergu kraj Brna u Moravskoj nakon što je napisao oporuku i dvije knjige memoara.
Frane Bulić, arheolog – 1846.
Frane Bulić
Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Studij teologije polazio je u Zadru. Nakon završene teologije i svećeničkog ređenja 1869. završio je na bečkom sveučilištu studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije.
Djelovao je i politički (zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču). Glavna su mu istraživanja antičkih i ranokršćanskih spomenika u Solinu. Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba. Dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače. Godine 1894. organizirao I. međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu. U Rižinicama je otkrio (1891) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira; istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. Na Otoku u Solinu otkrio (1898) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana, koje su bile mauzoleji hrvatskih vladara.
Max Planck, njemački fizičar – 1918.
Max Plank
Max Planck bio je njemački fizičar, kojeg se smatra osnivačem kvantne teorije, za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.
Za vrijeme nacističkog režima, bio je napadan što nastavlja učiti Einsteinovu teoriju, pa su ga i nazvali ‘bijeli židov’. U toku Drugog svjetskog rata preselio se iz Berlina u mirnije seoske krajeve.
Nakon 1945. svojim je autoritetom spasio Berlinsko društvo cara Vilima od ukidanja. To je društvo preimenovano 1948. u Društvo »Max Planck« (Max-Planck-Gesellschaft). Unutar toga društva, sjedište kojega je danas u Münchenu, od 2001. djeluje 79 instituta pod Planckovim imenom.
Oto Reisinger, hrvatski karikaturist – 1927.
Oto Reisinger
Rođen je 1927. u Rankovcima kraj Murske Sobote (Slovenija), od najranijih dana živi u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na studiju arhitekture.
Prve karikature objavio je još kao srednjoškolac u humorističkom tjedniku “Šilo” (Zagreb, 1943), a definitivno se afirmirao u humorističkom tjedniku “Kerempuh” (Zagreb), kojemu je bio stalni suradnik od 1946. do prestanka izlaženja 1958. (kraće razdoblje bio je i na dužnosti odgovornog urednika). Godine 1950. ulazi u uredništvo “Vjesnika”, u kojemu kao karikaturist i karikaturist-komentator djeluje do odlaska u mirovinu 1986. no karikaturom se intenzivno nastavlja baviti i nakon toga.
Od 1960. do 1993. svakodnevno je u “Vjesniku” objavljivao rubriku karikature “Pero”, kojom je duhovito komentirao aktualne događaje i prilike u društvu.
Uz sudjelovanje na brojnim skupnim izložbama, više je puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu, a u rujnu 2008. priređena je u Klovićevim dvorima u Zagrebu njegova velika retrospektivna izložba. Dobitnik je brojnih nagrada na festivalima karikature u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Turskoj, Japanu, Južnoj Koreji te u Hrvatskoj. Kao doajenu hrvatskih karikaturista dodijeljena su mu brojna društvena i stručna priznanja, među kojima se ističu državna nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor”, Nagrada Grada Zagreba te Nagrada za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva.
Svestrani likovnjak, vješt u raznim likovnim tehnikama, Reisinger se uspješno bavio i novinskom ilustracijom, ilustriranjem i opremom knjiga, plakatom, reklamnim crtežom, filmskom scenografijom, izradom turističkih prospekata, industrijskim oblikovanjem i drugim vidovima likovne djelatnosti. Kao jedan od sudionika u pionirskim danima našeg crtanog filma, slikao je pozadine u filmovima “Veliki miting” i “Goool!”.
Od dječačkih dana zaljubljen u strip, Reisinger se okušao i u toj vrsti likovne naracije. U zabavnom tjedniku “Petko” objavio je 1952. strip povijesne tematike “Propast Kamen-Vrha”, što je bio njegov jedini izlet u tzv. realistični strip. Veliku popularnost doživjeli su njegovi stripovi o Štefeku i družini, objavljivani 1964-1966. u “Plavom vjesniku”.
Jóhanna Sigurðardóttir, islandska političarka – 1942.
Jóhanna Sigurðardóttir, islandska političarka, prva žena u povijesti te države koja je postala premijerom, te prva homoseksualna osoba koja je došla na čelo neke države u modernoj povijesti
Jóhanna Sigurðardóttir,
Jóhanna Sigurðardóttir, rođena u Reykjavíku, 4. listopada 1942. godine. Jóhanna je socijaldemokrat i osoba koja ima najduži zastupnički staž u islandskom parlamentu. U 1990-ima, nakon što je tijesno izgubila u borbi za vodstvo u svojoj stranci, podigla je šaku i izjavila “Minn tími mun koma!”, što na islandskom znači “Moje vrijeme će doći!”. Nakon toga događaja ta je fraza postala popularan način izražavanja u Islandu.
Jóhanna Sigurðardóttir se oženila s Borvaldurom Steinarom Jóhannessonom 1970. godine. Taj je par imao dva sina (rođeni 1972. i 1977. godine). Nakon što se Jóhanna razvela od svoga muža, njezina je životna partnerica postala Jónína Leósdóttir (rođena 1954.), autorica i dramaturginja. Njih dvije su stupile u civilnu uniju, tj. registrirano partnerstvo 2002. godine. Nakon što su u Islandu 2010. godine ozakonjene istospolne bračne zajednice, Jóhanna Sigurðardóttir i Jónína Leósdóttir sklopile su brak.
Janis Joplin, pjevačica 1970.
Predstavljali su je kao bjelkinju s glasom crnkinje. Njezin uzor bila je crna kraljica Bessie Smith, najveća jazz i blues pjevačica svih vremena koja je također tragično preminula 26. rujna 1937. godine nakon prometne nesreće i gubitka krvi jer su je odbili prihvatiti u obližnjoj bolnici za bijelce. Janis Joplin primljena je u Rock and Roll Hall of Fame 1995. godine.
SSSR lansirao Sputnjik 1, prvi umjetni satelit u Zemljinoj orbiti – 1957.
Sputnjik 1 je bio prvi Zemljin umjetni satelit, prvi iz niza sovjetskih satelita Programa Sputnjik. Lansiran je 4. listopada 1957. iz današnjeg kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu, u povodu Međunarodne geofizičke godine.
Sputnjik 1 imao je oblik kugle promjera 58 centimetra, težio je 83 kg i posjedovao dva radijska predajnika i četiri antene (dvije od 2,4 m i dvije od 2,9 m). Oko Zemlje je kružio u eliptičnoj putanji na visinama od 250 do 945 km. Kružio je brzinom od 29.000 kilometara na sat i emitirao radio signale na frekvencijama 20.005 i 40.002 MHz, koji su mogli pratiti brojni radio amateri širom svijeta. To je bio čuveni bip-bip-bip signal. Signali su emitirani 22 dana, dok se nisu istrošile baterije za napajanje, do 26. listopada 1957.
Sputnjik 1 izgorio je prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu 4. siječnja 1958. godine, nakon prijeđenih 60 milijuna km i tri mjeseca u Zemljinoj orbiti. Satelit je u orbitu ponijela dvostupanjska interkontinentalna raketa R-7 u 22:28 po moskovskom vremenu.
Marijan Trepše, hrvatski slika – 1964.
Marijan Trepše (Zagreb, 25. ožujka 1897. – Zagreb, 4. listopada 1964.), hrvatski slikar, grafičar i scenograf
Tijekom školovanja u Zagrebu bio je pod utjecajem tzv. hrvatske škole, posebice M. Kraljevića, potom je u Pragu došao u dodir s njemačkim ekspresionizmom. Iz načina bliskog ekspresionizmu nakon I. svjetskog rata prešao je na čvršće modelirane i koloristički sažetije figuralne i pejzažne motive
Od 1925. godine je scenograf Hrvatskog državnog kazališta u Zagrebu, a bavio se i vitrajem. Njegova rana grafika i akvareli istaknuti su dio hrvatskoga likovnog ekspresionizma.
Zlatko Grgić, autor animiranih filmova – 1988.
Zlatko Grgić
Zlatko Grgić (Zagreb, 21. lipnja 1931. – Toronto, 4. listopada 1988.), hrvatski autor crtanih filmova i karikatura . Apsolvirao je pravo i studirao na Višoj novinarskoj školi. Crtanim filmom bavio se od 1951., i to najprije kao crtač i animator, a samostalno je režirao od 1964. (“Muzikalno prase”, “Izumitelj cipela”, “Veliki i mali”). Ostvario je više filmova u korežiji te nekoliko epizoda serije o profesoru Baltazaru. U Kanadi je korežirao film “Lutka snova” koji je nominiran za Oscara. Jedan je od vodećih autora drugog naraštaja Zagrebačke škole crtanog filma, a nagrađen je na brojnim međunarodnim festivalima.
…..
Svjetski dan zaštite životinja
Svjetski dan zaštite životinja, obilježava se svake godine 4. listopada. Prvi puta počeo se obilježavati 1931. godine tijekom konvencije ekologa u Firenci, a njegov je cilj bio upozoriti na položaj ugroženih životinja. Od tada do danas obilježava se u svim zemljama. Udruge za zaštitu životinja globalno obilježavaju taj dan kako bi povećale svijest o problemima životinja te potaknule ljude na razmišljanje o tome kako se odnose prema životinjama. Odabran je 4. listopada jer je toga datuma blagdan Franje Asiškog, ljubitelja prirode i zaštitnika životinja.
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis
