NA DANAŠNJI DAN: Proklamacija o emancipaciji, Charles Bukowski, Miroslav Šicel, Pavao Pavličić, James Cameron, Madonna, Elvis Presley, Voyager
Proklamacija o emancipaciji – 1863.
Charles Bukowski, američki književnik – 1920.
Charles Bukowski
Henry Charles Bukowski Mlađi rođen je u Andernachu, u Njemačkoj, 16. kolovoza 1920. godine, a bio je američki književnik, predstavnik drugog vala beat generacije. Bukowski je erotski pisac, poznat po autobiografskoj kvintologiji o svom alter egu Henryju Chinaskom.
Njegovo je pisanje bilo pod utjecajem društvenog, kulturnog i ekonomskog ambijenta njegova rodnog grada, Los Angelesa.
Bukowski piše o običnim životima siromašnih Amerikanaca, o pisanju, alkoholu, odnosima sa ženama i napornom radu. Napisao je tisuće pjesama, stotine kratkih priča i šest romana. Objavljivao je do 1992. Umro je od leukemije, 9. ožujka 1994. godine.
Miroslav Šicel, književni povjesničar – 2011.
Miroslav Šicel
Miroslav Šicel (Varaždin, 16. kolovoza 1926. – Zagreb, 25.11.2011.) bio je hrvatski književni povjesničar, esejist, redaktor, autor školskih udžbenika. Osnovnu školu je pohađao u Varaždinu. Za svoje srednje školovanje se opredijelio za gimnaziju. Nakon srednje škole odlazi studirati u Zagreb, na Filozofski fakultet, na kojemu diplomira jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost. Kao književni povjesničar je značajan kao osoba koja je pratila t.zv. “male pisce”, iako u njegovom radu prevladavaju pregledi radova hrvatskih pisaca kao što su Matoš, Krleža, Nazor, Kranjčević i sl.. Dobitnik je nagrade Božidar Adžija 1974., nagrade Davorin Trestenjak 1986., odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1999., počasnog doktorata riječkog sveučilišta 2001., nagrade za životno djelo grada Varaždina 2005., a 2006. nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i ine.
Pavao Pavličić, književnik – 1946.
Pavličić, Pavao, hrvatski književnik, književni znanstvenik, scenarist i prevoditelj (Vukovar, 16. VIII. 1946). Studij komparativne književnosti i talijanskog jezika završio 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1974. i doktorirao temom iz područja metrike. Od 1970. zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost, gdje je od 1985. redoviti profesor, a od 2017. profesor emeritus. Od 1997. redoviti je član HAZU.
Pavao Pavličić
Pavličić je u književnost ušao s naraštajem tzv. fantastičara. Naslovna priča prve knjige kratkih priča Lađa od vode (1972) može se pročitati i kao programatski tekst naraštaja. U kratkim pričama Dobri duh Zagreba (1976) donekle je napustio fantastiku i otkrio zanimanje za kriminalistički žanr. Književna ga je kritika od tada počela doživljavati isključivo kao pisca kriminalističkih romana, premda se iz njegova bogatoga proznog opusa, što ga čini stotinjak naslova, može izdvojiti manji broj romana napisanih u toj žanrovskoj tradiciji (Plava ruža, 1977; Stroj za maglu, 1978; Umjetni orao, 1979; Press, 1980; Pjesma za rastanak, 1982; Rakova djeca, 1988; Mrtva voda, 2003; Krvnik u kući, 2004; Zmijska serenada, 2005; Žive igračke, 2009; Krvna veza, 2014; Crveno pile, 2014; Tajno ime, 2015; Tri petka u travnju, 2015; Hladna fronta, 2016; Štićena osoba, 2019). U ostalim romanima, od Večernjeg akta (1981) do Muzeja revolucije (2013) i Bakrenih sova (2018), Pavličić prepleće nekoliko žanrovskih tradicija. U knjizi novela Kako preživjeti mladost (1997), tematizirajući vlastite literarne početke, poseže za elementima fantastičnoga.
U nekim je fazama Pavličićev pripovjedački rad bio tijesno povezan s njegovim znanstvenim istraživanjima pojedinih književnih žanrova (Sve što znam o krimiću, 1990). Isti tematski krug najsnažnije je do izražaja došao u romanu Koraljna vrata, napisanome u vrijeme kada se intenzivno bavio proučavanjem Gundulićeva Osmana. Njegove knjige s područja znanosti o književnosti pokrivaju tri područja: književnu genologiju, stariju hrvatsku književnost i metričku problematiku (Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979; Književna genologija, 1983; Stih u drami & drama u stihu, 1985; Sedam interpretacija, 1986; Poetika manirizma, 1988; Stih i značenje, 1993; Barokni stih u Dubrovniku, 1995; Moderna hrvatska lirika, 1999; Hrvatski dramski stih, 2000; Barokni pakao, 2003; Mala tipologija moderne hrvatske lirike, 2008; Moderna alegorija, 2014; Uvod u Marinkovićevu prozu, 2014; Nav i raj: studija o Nazorovoj epici, 2018).
Pavličić je i autor nekoliko vrlo zapaženih knjiga feljtona te romana za djecu (npr. Trojica u Trnju, 1984). Istaknuo se i kao filmski scenarist, prilagođavajući vlastita djela ili pišući originalne scenarije. Uglavnom je surađivao sa Zoranom Tadićem, tvoreći jedinstveni redateljsko-scenaristički »tandem« u hrvatskom filmu (Ritam zločina, 1981; Treći ključ, 1983; San o ruži, 1986; Orao, 1990; Treća žena, 1997).
James Cameron, kanadski filmski redatelj i producent – 1954.
James Cameron
James Francis Cameron, rođen u Ontariu 16. kolovoza 1954., kanadski je filmski redatelj i producent. Poznat je po svojim akcijskim i SF filmovima koji su obično komercijalno uspješni i vrlo inovativni. Tematski, Cameronovi filmovi općenito istražuju odnos između čovjeka i tehnologije. Cameron je režirao Titanic, koji je postao najuspješniji film svih vremena, sa svjetskom zaradom od 1,8 milijardi dolara. Titanic mu je donio Oscara za najbolji film, najboljeg redatelja i najbolju montažu. Stvorio je i Terminator franšizu. Također, scenarist je i redatelj američkog znanstvenofantastičnog filma Avatar iz 2009. godine. Avatar je nominiran u devet oscarovskih kategorija, a osvojio je tri Oscara: za najbolju scenografiju, najbolju kameru i najbolje vizualne efekte.
Madonna, američka pjevačica -1958.
Madonna, punim imenom Madonna Louise Ciccone, rođena je 16. kolovoza 1958. u Bay Cityju, u Michiganu, a 1977. seli se u New York City kako bi se bavila modernim plesom. Nakon pokušaja pjevanja u nekoliko pop grupa, 1983. godine izdaje debitantski album, nakon kojeg je uslijedila serija albuma koja joj je donijela ogroman uspjeh i popularnost, a pomicala je granice u tekstovima pjesama u popularnoj glazbi i vlastitu predodžbu u svojim glazbenim videima, koji su se učvrstili na MTV-u.
Madonna
Tijekom cijele karijere, većina pjesama joj je dospjela na prva mjesta glazbenih ljestvica, od kojih su najprepoznatljivije ‘Like a Virgin’, ‘Papa Don’t Preach’, ‘Like a Prayer’, ‘Vogue’, ‘Frozen’, ‘Music’, ‘Hung Up’, i ‘4 Minutes’. U isto vrijeme su kritičari hvalili Madonninu glazbenu raznolikost, ali je i kažnjavali za religijske kontroverzije. Karijera joj je poboljšana pojavljivanjem na filmskom platnu i to 1985. godine, iako je primila raznolike komentare.
Odobravanje od strane kritičara, kao i Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji ili mjuziklu je dobila za ulogu u filmu Evita, ali za ostale uloge je primala velike kritike. Od ostalih Madonninih poduhvata, najznačajniji su modni dizajn, pisanje knjiga za djecu, filmska režija te diskografska kuća Maverick, čija je vlasnica zajedno s Time Warnerom. Također se smatra poslovnom ženom, a 2007. je sklopila do tada nevjerojatan ugovor vrijedan 120 milijuna dolara s Live Nationom. U javnosti je poznata i po nazivu ‘Kraljica popa’. Madonna je prodala više od 300 milijuna svojih albuma u cijelom svijetu.
Guinnessova knjiga rekorda je proglasila Madonnu najuspješnijim ženskim izvođačem svih vremena. Prema Recording Industry Association of America, najprodavanija je izvođačica 20. stoljeća, i druga najprodavanija izvođačica u Sjedinjenim Američkim Državama, s prodanih 64 milijuna albuma.
Časopis Billboard je Madonnu proglasio drugim, iza The Beatlesa, najuspješnijim umjetnikom na Billboard Hot 100 ljestvici, a što ju čini i najuspješnijim samostalnim umjetnikom te ljestvice. Madonna je dobila svoje mjesto u Rock and Roll Hall of Fame. Smatra se jednom od najutjecajnijih osoba suvremene glazbe, a poznata je po stalnim promjenama vlastitog stila te po autonomiji koju ima od glazbene industrije.
Elvis Presley – 1977.
Američki pjevač Elvis Aaron Presley rođen je u East Tupelu, 8. siječnja 1935., a umro je u Memphisu, 16. kolovoza 1977. Često je nazivan Kraljem Rock and Rolla ili samo Kraljem, još za života legenda i neokrunjeni kralj rock’ n’ rolla.
Elvis Presly
U javnosti je počeo pjevati s 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u Memphisu. S 18 godina je napustio školu i poželio raditi kao portir u kinu i kao vozač kamiona. Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je 1954. godine. Njegov uzlet započinje sredinom 50-tih godina hitovima “That s All Right Mama” i “Heartbreak Hotel”, a najuspješnije mu je razdoblje od 1960. do 1975. godine u kojem je izdao 52 ploče i još za života ih prodaje oko 600 milijuna komada.[1]
Filmsku karijeru započeo je 1956. godine filmom “Voli me nježno”. Većinom je igrao u muzičkim filmovima osrednje vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su redovito postajale hit. U razdoblju od 1957. do 1966. godine Presley se nalazio na listi deset najkomercijalnijih američkih glumaca.
Elvis Presley
Godine 1975. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a pridružuje se i droga o kojoj je kralj postao ovisan. U travnju 1977. godine doživljava srčani udar, ali ne mijenja način života. Dana 16. kolovoza 1977. godine Elvis pada u duboku komu zbog prevelike količine droge. Liječnici mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milijune obožavatelja koji su se odmah sjatili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast.
Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996 tjedana.
Letjelica Voyager ušla u međuzvjezdani prostor – 2013.
Primarni ciljevi Voyagera 1 su bili planet Jupiter, Saturn i njihovi mjeseci i prstenovi. Trenutna misija mu je mjerenje čestica Sunčevog vjetra, kao i istraživanje međuzvjezdanog područja. Obje sonde Voyager imaju radio-termalne generatore (generatore na bazi termalne energije radijacije izotopa), koji su daleko premašili zamišljen životni vijek. Očekuje se da će stvarati dovoljno energije za komunikaciju sa Zemljom do 2030. godine.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
