NA DANAŠNJI DAN: Paul Rubens, Jean Jacques Rousseau, kraljica Viktorija, atentat u Sarajevu, Franjo Ferdinand, Versajski ugovor, Slaven Letica, Emil Cossetto
Peter Paul Rubens, flamanski slikar – 1577.
Peter Paul Rubens
Peter Paul Rubens, rođen 28. lipnja 1577. u Siegenu, bio je značajna osoba baroknog slikarstva 17. stoljeća i pokretač novog slikarstva pokreta, boja i senzualnosti. Najpoznatiji je po svojim protureformatorskim oltarnim slikama, portretima, pejzažima, i povijesnim slikama mitoloških i alegorijskih tema.
Uz veliki studio u Antwerpenu gdje je stvarao slike popularne kod plemstva i kolekcionara cijele Europe, Rubens je bio klasično obrazovan u humanističkoj školi, sakupljač umjetnina i diplomat koji je proglašen vitezom od kraljeva Filipa IV. Španjolskog i Karla I. Engleskog.
Jean Jacques Rousseau, francuski književnik i filozof 1712.
Jean Jacques Rousseau, rođen u Ženevi 28. lipnja 1712., bio je francuski književnik i politički filozof.
Rousseau je smatrao da je čovjek od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu sav napredak znanosti, umjetnosti, tehnike i privrede znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti.
Jean Jacques Rousseau
Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: ‘Ovo je moje’ i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je pravi osnivač građanskog društva.
Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: ‘Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!’. Čovjek je rođen slobodan, a ipak svugdje je u okovima! – u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauov politički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske države u kojoj opća volja (volonté généralé – koja, međutim nije identična s voljom svih – volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava.
Budući da znanost i kultura rađaju mnog zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem paskvalovske logique de coeur on je ne samo neposredno utjecao na Kanta, Schillera i Goethea već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare 18. pa i 19. stoljeća. Preminuo je 2. srpnja 1778. u mjestu Ermenville u blizini Pariza.
Okrunjena kraljica Viktorija – 1838.
kraljica Viktorija
Dana 28. lipnja 1838. okrunjena je u Westminsterskoj opatiji britanska kraljica Viktorija. Ujedinjenim Kraljevstvom je vladala 63 godine i sedam mjeseci, a doba njene vladavine poznato je kao ‘viktorijansko doba’ koje je obilježeno značajnim ekonomskim i tehnološkim napretkom. Kraljicom je postala u dobi od 18 godina nakon smrti Vilima IV., bila je vrlo dobro obrazovana i govorila je čak šest jezika – njemački, engleski, talijanski, grčki, kineski i francuski. Potaknula je seriju zakonskih reformi koje su donji dom parlamenta učinili utjecajnijim, a uloga monaha postala je više simboličnom nego političkom. Kraljicu Viktoriju naslijedio je njen sin Edvard VII.
Nakon prvog svjetskog rata, mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.
Atentat u Sarajevu – povod Prvom svjetskom ratu – 1914.
Dana 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu Gavrilo Princip, član tajne organizacije “Mlada Bosna”, koja je imala za cilj putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaciti austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu – Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju
Sarajevski atentat
Bio je to izravan povod Prvom svjetskom ratu, jer je Austro-Ugarska zatražila zadovoljštinu od Srbije, a kad je nije dobila, počela je ratne operacije na Balkanu koje su u rat uvukle i druge suprotstavljene europske velesile.
Osnovnu ulogu u atentatu odigrati će tajna srpska teroristička organizacija “Crna ruka” koja je službeno osnovana 10. lipnja 1910. godine, iako su njeni članovi već ranije bili uključeni u terorističke operacije i politička ubojstva kao na primjer ubojstvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovića. Glavni zapovjednik “Crne Ruke” bio je ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavještajne službe pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis. Na području Bosne “Crna ruka” je kontrolirala organizaciju “Mlada Bosna” čiji članovi će izvršiti atentat.
Franjo Ferdinand, austrijski nadvojvoda – 1914.
Franjo Ferdinand
Franjo Ferdinand, austrijski nadvojvoda iz kuće Habsburg-Lothringen (Graz, 18. XII. 1863 – Sarajevo, 28. VI. 1914). Austrougarski prijestolonasljednik od 1896., nećak cara Franje Josipa I.
Planirao promjene u organizaciji države na osnovi federalizacije. Kao vrhovni inspektor austrijske vojske i mornarice krajem lipnja 1914. pribivao je vojnim vježbama u BiH. Nakon toga, za službenoga posjeta Sarajevu, 28. lipnja, na njega je izvršen atenta, što ga je pripremila teroristička organizacija Mlada Bosna, a izveo atentator Gavrilo Princip.
U atentatu je ubijena i Sofija, supruga Franje Ferdinanda. Njegovo je ubojstvo postalo povodom za početak I. svjetskog rata.
Versajski ugovor – 1920.
Mirovna konferencija održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, a kako su njezina glavna vijećanja bila u dvorcu Versailles (Versaj), za nju se ustalio naziv: Versajska mirovna konferencija.
Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
Versajski ugovor
Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28. lipnja 1919. u dvorcu Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Elzas (Alsace, Elsass) i Lotaringija (Lorraine, Lotharingien) vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardâ dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti kroz 30 godina.
Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.
Slaven Letica, sociolog i političar – 1947.
Slaven Letica (Podgora, 28. lipnja 1947. – Zagreb, 25. listopada 2020.) bio je hrvatski sociolog, kolumnist, publicist, političar i sveučilišni profesor.
Od 1980. godine je profesor sociologije na Medicinskome fakultetu u Zagrebu. Godine 1983. je stekao doktorat na Ekonomskom fakultetu – Zagreb disertacijom Faktori rasta (1960.–1981.) i mogućnosti racionalizacije zdravstvene potrošnje u SR Hrvatskoj pod mentorstvom Pere Jurkovića.
Slaven Letica
Kasnih 1980-ih pred raspadom socijalističke Jugoslavije i novim mogućnostima pluralizma, Letica je počeo koristiti nove slobode za zagovaranje različitih reforma. Napisao je brojne članke i kolumne, te stupio u javni život.
Od 1990. do 1991. godine bio je osobnim savjetnikom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.
Godine 2000., Letica se kandidirao za hrvatskoga predsjednika kao neovisni kandidat, a 2003. izabran je na listi HSP-a za neovisnog zastupnika u 5. saziv Hrvatskog sabora.
Preminuo je u Zagrebu, 25. listopada 2020. godine u 74. godini života.
Emil Cossetto, skladatelj -2006.
Emil Cossetto (Trst, 12. listopada 1918. – Zagreb, 28. lipnja 2006.) bio je hrvatski skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog.
Od najranijeg djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je 1947. na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje. Surađivao je s mnogim domaćim i međunarodnim umjetničkim ansamblima. Bio je dugogodišnji dirigent više pjevačkih zborova među kojima i Mješovitog zbora Radio Zagreba, Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu te Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO u Zagrebu.
Emil Cossetto
Najveći pečat ostavio je u zborskom amaterizmu. Godine 1945. osnovao je mješovite zborove OKUD-a “Joža Vlahović” i KUD-a “Moša Pijade” te ih vodio dugi niz godina. S negdašnjim “Vlahovićem”, koji je 1. svibnja 1992. promijenio ime u Mješoviti pjevački zbor “Emil Cossetto”, surađivao je doslovno do smrti.
Velikom organizacijskom doprinosu Emila Cossetta u razvoju zborskog pjevanja valja pridodati njegovo dirigentsko umijeće, cijenjeno u međunarodnim razmjerima, kao i bogat, više od pola stoljeća stvaran zborski opus, koji je umnogome izmijenio programe naših mnogobrojnih pjevačkih zborova. Njegov interes je obuhvaćao mješovite, ali i muške, ženske te dječje sastave a cappella i uz pratnju klavira, raznih instrumentalnih kombinacija, sve do simfonijskog i tamburaškog orkestra.
Emil Cossetto bio je član, a u razdoblju od 1968. do 1970. godine i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika i počasni član Hrvatskoga glazbenoga zavoda. Umro je nakon kratke bolesti u Zagrebu u 88. godini života.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org
