NA DANAŠNJI DAN: Omiljeni svetac Leopold Mandić, Henry Ford, Otto von Bismarck, Ivan Bjelovučić, prvi hrvatski zrakoplovac i borba protiv trgovine ljudima

Henry Ford, američki poduzetnik – 1863.
Jedan od najbogatijih i najpoznatijih ljudi na svijetu bio je poznat po pacifizmu tijekom prvih godina Prvog svjetskog rata, ali i kao autor antisemitističkih tekstova, poput knjige “The International Jew”.
Henry Moore, engleski kipar – 1898.
Oblici njegovih skulptura obično su apstraktne predodžbe ljudskog tijela, često majka s djetetom ili figure u ležećem položaju. 1950.-ih je imao je fazu u kojoj je radio skulpture obiteljskih grupa, a tijekom većeg dijela karijere radio je skulpture inspirirane ženskim tijelom. Mnoge njegove skulpture imaju rupe, praznine unutar oblika.
Obogatio se svojim umjetničkim radovima. Živio je štedljivo, imao je malu kuću, a većinu zarađenog novca usmjerio je na svoju fondaciju, koja promiče umjetnost i obrazovanje. Imao je još za života brojne izložbe svojim radova. Dobivao je brojne narudžbe za izradu skulptura, uključujući i skulpture ispred UNESCO-ve zgrade u Parizu 1957. i u blizini palače Westminster u Londonu 1962. Utjecao je na velik broj engleskih i svjetskih kipara. Umro je u Much Hadhamu, u Engleskoj, 1986. godine.
Otto von Bismarck, njemački držvanik i političar -1898.
Von Bismarck je u početku bio političar duboko konzervativnih, aristokratskih i monarhističkih gledišta. Borio se protiv rastućeg socijal-demokratskog pokreta 1880.-ih godina, stavio je izvan zakona više organizacija i pragmatično uveo starosne mirovine, zdravstveno osiguranje, kao i radničko osiguranje u slučaju nesreće. Postao je poznat pod nadimkom Željezni kancelar i smatra ga se jednom od najvažnijih figura u njemačkoj povijesti. Umro je u 83. godini života 30. srpnja 1898. godine u Fredrihsruhu.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Njemačka ratna mornarica imala je ratni brod imenovan u njegovu čast, Bismarck, kao i Njemačka imperijalna mornarica čija su dva broda nosila njegovo ime. Također, mjesto Bismarck, Sjeverna Dakota, nosi njegovo ime, kao i Arhipelag Bismarck i Bismarckovo more kod bivše njemačke kolonije Nove Gvineje, te više ulica i škola u Njemačkoj.
Ivan Bjelovučić je prvi hrvatski zrakoplovac – 1889.
S devetnaest godina, 1908., upisuje se u zrakoplovnu školu braće Voisin. Nakon dvije godine, 10. lipnja 1910., dobiva letačku dozvolu francuskog aerokluba s rednim brojem 87. U vrijeme izdavanja dozvole Bjelovučić je u Mađarskoj i sudjeluje na 1. budimpeštanskom aeromitingu. Tu se prijavljuje pod svojim hrvatskim imenom, kao Ivan Bjelovučić. Dana 9. lipnja doživljava havariju, ali srećom ostaje neozlijeđen. Bjelovučić od tada neumorno pohađa zrakoplovna natjecanja.
Početkom Prvog svjetskog rata, 1914. godine, pristupa Francuskom ratnom zrakoplovstvu kao časnik francuske i peruanske vojske i leti u proslavljenoj borbenoj eskadrili Les Cigognes. Tijekom rata izvodi brojne izviđačke letove nad Belgijom. Nakon ranjavanja, radi kao voditelj tima za ispitivanje zrakoplovnih motora u tvrtki Bellanguer. Poslije preuzima dužnost upravitelja zrakoplovne škole u Remisu. Letenjem se bavio sve do 1920. godine. Odlikovan je nizom francuskih, belgijskih i peruanskih vojnih odličja, a između ostalih i francuskim Odličjem za hrabrost (Orden legije časti) i Ratnim križem s palmom.
Bjelovučić se poslije vraća u rodni Peru, gdje je do kraja života vezan uz zrakoplovstvo i postaje zapovjednikom Peruanskih zračnih snaga. U Peruu uživa status nacionalnog heroja, a njegovo je ime upisano u knjigu Libro De La Peruanidad. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ivan Bjelovučić sudjeluje u francuskom Pokretu otpora. Bio je i padobranac, a u 57. godini života skočio je padobranom s Eifellova tornja. Umro je 14. siječnja 1949. godine, u bolnici Chaillot u Parizu.
Umro Sveti Leopold Mandić, hrvatski svetac – 1942.
Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, veoma rano upoznao je i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”.
Zaređen je za svećenika 1890. godine u Italiji. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu. Početkom Prvog svjetskom rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!”. Prije smrti Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica ostala je pošteđena, da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata.
Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje.
Otac Leopold umro je 30. srpnja 1942. u Padovi. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983. godine.
Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima