NA DANAŠNJI DAN: Nasta Rojc, Miho Klaić, Petar Iljič Čajkovski, osnovan HAŠK, Oktobarska revolucija, Ivan Đalma Marković, Toma Bebić, Sex Pistols, Niklas Luhmann, Milivoj Slaviček
Nasta Rojc, hrvatska slikarica – 1883.
Nasta Rojc, rođena u Bjelovaru 6. studenog 1883., bila je hrvatska slikarica. Studij slikarstva počela je privatno u Zagrebu kod Otona Ivekovića te nastavila u Beču na ‘Kunstschule für Frauen und Mädchen’. Potom odlazi u München, gdje se družila sa slikarom Miroslavom Kraljevićem. Studij završava u Beču.
Nasta Rojc
Nakon povratka u Zagreb, ponovno radi u Ivekovićevu ateljeu. Od 1918. godine u slikarstvu Naste Rojc prevladavaju portreti, do tada je uglavnom slikala prirodu. Isidor Kršnjavi smatrao je, da se ovu slikaricu nepravedno zanemaruje. Nabavio je njenu sliku ‘Autoportret s puškom’ za galeriju Društva umjetnosti 1911. godine. Zajedničkom inicijativom Naste i Line Crnčić-Vivant, u Zagrebu je osnovan Klub likovnih umjetnica 1920. godine u kojem je Nasta bila među najaktivnijima.
Godine 1923. putuje u Englesku i Škotsku gdje je pošla potražiti zdravlje zbog teške bolesti. Vratila se nakon dvije godine boljeg zdravlja i s mnoštvom slika engleskih krajolika. U sklopu Gradskog muzeja u Bjelovaru, nalazi se Galerija Naste Rojc. Umrla je u Zagrebu 6. studenog 1964.
Miho Klaić, hrvatski preporoditelj – 1890.
Na 9. sjednici Dalmatinskog sabora raspravljalo se o prijedlogu zastupnika Mihe Klaića od 29. listopada 1890. o uvođenju hrvatskog kao naukovnog jezika u zadarskoj gimnaziji umjesto talijanskog; usvojen je s 33 glasa za, 1 protiv, 4 nisu glasovali.
Miho Klaić
Miho Klaić bio je hrvatski političar i jedan od vođa hrvatskog preporoda u Dalmaciji.
Kao član Narodne stranke bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru i član Zemaljskog odbora. Jedan je od osnivača te predsjednik Matice dalmatinske i narodnjačkoga glasila Il Nazionale.
Unatoč progonima austrijske vlasti, cijeloga života borio se za uvođenje hrvatskoga jezika u školstvo i upravu te zahtijevao stvarno upravno sjedinjenje Kraljevine Dalmacije s Kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom.
Petar Iljič Čajkovski, ruski skladatelj – 1893.
Petar Iljič Čajkovski bio je ruski skladatelj i jedan od najvećih skladatelja romantizma. Čajkovski je porijeklom iz ugledne ukrajinske kozačke obitelji Čajka (rod).
Petar Iljič Čajkovski
Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, tzv. grupom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera. Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi i pisao glazbene kritike.
Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je njegova mecenatkinja Nadežda von Meck, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po cjelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u. Umro je u Sankt Peterburgu 6. studenog 1893.
Među njegovim najpoznatijim djelima su: “Pikova dama”, “Jevgenije Onjegin”, “Mazeppa”, “Djevica Orleanska”, “Labuđe jezero”, “Orašar”, “Koncert za klavir i orkestar br.1”, “Koncert za violinu i orkestar”, “IV. simfonija”, “VI. simfonija “Patetična” i “Uvertira 1812”.
U Zagrebu osnovan HAŠK – 1903.
HAŠK (Hrvatski akademski športski klub), osnovan 6. XI. 1903. u Zagrebu kao Akademički šport klub (AŠK), a ime HAŠK dobio je na prvoj godišnjoj skupštini 1904. Utemeljitelji su bili zagrebački sveučilištarci: Krešimir Miskić, Hinko Würth, August Adam, Dragutin Albrecht, Petak Čerlek, Vjekoslav Jurković, Marko Kostrenčić, Oskar Mohr i Lav Wodwarka.
Za prvoga predsjednika bio je izabran H. Würth. Osnutkom HAŠK-a bio je postavljen temelj razvoju suvremenoga, sustavno organiziranog športa u Hrvatskoj. HAŠK je počeo skromno: godine 1903/04. nogometaši su trenirali na tadašnjem sajmištu, istočno od Draškovićeve ulice, 1904. HAŠK je zakupio zemljište u Zapadnom perivoju (danas Marulićev trg), gdje je 1906. odigrana prva javna nogometna utakmica u Hrvatskoj.
Između dva svjetska rata HAŠK je bio jedan od vodećih športskih klubova u Jugoslaviji. U njemu su se sustavno razvijali nogomet, atletika, hazena, tenis, stolni tenis, mačevanje, klizanje, skijanje, sanjkanje, hokej na ledu, hokej na travi, biciklizam, motociklizam, gimnastika, plivanje, boks, kuglanje i lov, s podjednakom brigom za muške i ženske športske sekcije. Državno prvenstvo osvojili su tenisači u ekipnoj konkurenciji (1929/30., 1933., 1935) i tenisačice (1929/30), atletičari i atletičarke (1932., u krosu 1922), nogometaši (1937/38) i hazenašice (1938). Godine 1945. HAŠK-ova je djelatnost prestala, a igrališta i prostorije naslijedilo je novoosnovano Studentsko fiskulturno društvo Akademičar, koje se 1946. spojilo s Omladinskim fiskulturnim društvom Mladost (danas Hrvatsko akademsko športsko društvo Mladost).
Oktobarska revolucija – 1917.
U noćnom napadu boljševici su osvojili Zimski dvorac u Petrogradu – počela je Oktobarska revolucija.
Oktobarska revolucija ili Listopadska revolucija je državno-politički i vojni prevrat u Rusiji označen rušenjem privremene vlade A. Kerenskoga u Petrogradu 7. XI. 1917. (25. X. po julijanskom kalendaru). Izvela ga je boljševička partija predvođena V. I. Lenjinom.
Oktobarska revolucija
Uspostavom vlasti boljševika ukinute su demokratsko-liberalne ustanove uvedene tijekom Februarske (Veljačke) revolucije, uspostavljen je jednostranački partijski sustav. Radikalizacija Oktobarske revolucije znatno je određena posljedicama teških političkih i socijalnih odnosa u carskoj Rusiji, slabošću građanskih stranaka da osiguraju funkcioniranje demokratske vlasti, kao i građanskim ratom praćenim i intervencijom stranih sila. Iako je i Lenjin
Novom ekonomskom politikom i upozoravanjem na “lijeva skretanja” nastojao ublažiti elemente partijske diktature, radikalni elementi na čelu s J. V. Staljinom poveli su događaje u smjeru opće represije i terora, čije su žrtve – uz građanske slojeve, seljaštvo i inteligenciju – često bili i umjereni boljševici. U ideološkom sustavu boljševičke vlasti Oktobarska revolucija bila je prvom uspješnom socijalističkom revolucijom kojom je otpočela izgradnja socijalizma (komunizma) kao besklasnoga društva. Takvo shvaćanje prihvatila je većina komunističkih partija diljem svijeta te se njime služila kao ideološkim objašnjenjem komunističkoga monopola vlasti u socijalističkim društvenim porecima.
Ivan Đalma Marković, nogometni trener – 1928.
Ivan Đalma Marković (Senj, 6. studenog 1928. – Zagreb, 15. studenog 2006.), hrvatski nogometni trener i igrač.
Ivan Đalma Marković
Rođen je u Senju 6. studenog 1928. i premda nije bio veliki nogometaš ostvario je sjajnu trenersku karijeru. Igrao je u nogometnom klubu Nehaj iz Senja, te zagrebačkim klubovima Poštar i Sava. Trenirao je Orijent, Dinamo Zagreb, Varteks, Olympique Marseille i Sturm i mnoge druge klubove, a bio je prvak Kanade s Metros Croatijom, te prvak Sjeverne Amerike s Toronto Italijom. Marković je odgojio niz standardnih igrača i reprezentativaca poput Zlatka Kranjčara, Velimira Zajeca, Marijana Vlaka, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog i mnogih drugih. Velik prijatelj, bio je mu je nogometni trener Biće Mladinić. Bio je vrsni poznavatelj najvećih svjetski filozofa poput Platona, Kirkegaarda, Hegela i drugih. Govorio je engleski, francuski, njemački i talijanski jezik.
Toma Bebić, kantautor – 1935.
Toma Bebić (Split, 6. studenog 1935. – Split, 4. veljače 1990.),je bio hrvatski svestrani umjetnik. Bavio se glazbom, poezijom, sastavljanjem aforizama i slikarstvom. Najpoznatiji je ipak po nekonvencionalnim skladbama u kojim izražava romantičarsku zaljubljenost u prirodu, pokazujući nesklonost prema tehnološkom napretku. U kreativnom radu gajio je prostodušan pristup neopterećen akademskim normama.
Bio je anarhist i humanist. Sve što je radio bilo je prožeto ljubavlju prema čovjeku, prema prirodi i prema životu. Sve to pomiješano s njegovim posebnim i originalnim humorom.
Toma Bebić
Knjiga aforizama “Volite se ljudožderi” sastavljena od njegovih prijašnjih neobjavljenih knjiga, rukopisa i zvučnih zapisa, objavljena je nakon njegove smrti, a promovirana je i prodavana u WC-u restorana Bellevue. U cjelosti je objavljena prva knjiga poezije U sakatu vremenu te druga pjesnička zbirka Tata-rataata-bum. Zbirka je izašla 1984., ali je nastala mnogo ranije, 1979., i bila je posvećena Međunarodnoj godini djeteta. Tada je Bebić, u povodu otvaranja Mediteranskih igara u Splitu, osmislio recital “Djeca Mediterana” u kojem je kombinirao klapsko pjevanje, rock i disco elemente.
Dobitnik je prve nagrade na međunarodnom glazbenom festivalu u Solingenu 1973., s pjesmom “Čovjek koji se smije”. S protekom vremena, njegova dva vrlo popularna albuma iz 1975. “Volite se ljudožderi” i 1980. “Oya Noya” postaju sve popularnija, a mnogi hrvatski umjetnik je u njegovoj karakterističnoj lirici i glazbi pronašao inspiraciju . Ispod Bebićeve kabanice izašla su mnoga današnja splitska glazbena, pjevačka i spisateljska imena i projekti, a jedan od njih je i Feral Tribune. Njegove novinske kartice u Nedjeljnoj Dalmaciji predstavljaju začetak tog budućeg splitskog satiričkog lista.
Sex Pistols, punk band – 1976.
Njihov debitantski singl “Anarchy in the UK” pojavio se u studenom 1976. g., dospio na Top 50, ali ga je kompanija EMI bila pritisnuta povući i raskinuti ugovor s Pistolsima
Sex Pistols
Sex Pistols bio je jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih punk sastava u drugoj polovici 1970-ih godina. Početkom sedamdesetih rock glazba počela je biti dosadna, britanski rock izvođači bogate svjetske zvijezde (Elton John, Led Zeppelin, Pink Floyd) s kojima se mladež nije mogla dentificirati.
Prvi nastup tog sastava bio je 6. studenog 1975. godine. Nastupali su na mjestima gdje su mogli sablazniti, a ostavljali su tako loš dojam da su naprosto izazivali zanimanje. Trik je bio vrlo uspješan i ubrzo se pročulo da je to najodvratnija grupa svih vremena.
McLaren je čak s najuglednijom britanskom diskografskom kućom EMI potpisao ugovor za 50.000 funti. Prekretnica za Pistolse bio je šokantan nastup 1. prosinca 1976. g. u emisiji koja je promovirala zajedničku turneju punk rock glazbenika. Voditelj emisije bio je zasut bujicom pogrda, a to je opet povećalo zanimanje novinara.
Niklas Luhmann, sociolog – 1998.
Luhmann Niklas, njemački sociolog i pravnik (Lüneburg, 8. XII. 1927 – Oerlinghausen kraj Bielefelda, 6. XI. 1998). Studirao je pravne znanosti na Sveučilištu u Freiburgu (1946–49) te upravne znanosti i sociologiju kod T. Parsonsa na Harvardovu sveučilištu (1960–61).
Niklas Luhmann
Isprva radio u državnoj upravi, od 1965. bio je voditelj Odjela za socijalna istraživanja Sveučilišta Münster u Dortmundu, a od 1968. do 1993. profesor sociologije na Sveučilištu u Bielefeldu. Bio je suizdavač časopisa Zeitschrift für Soziologie (1977–80). Luhmann je predstavnik strukturalno-funkcionalne teorije, koju je razvio u samosvojnu socijalnoznanstvenu teoriju sustava. Sveukupnu stvarnost nastojao je obuhvatiti u okviru univerzalne teorijske konstrukcije i opisati kao složenu cjelinu socijalno integriranih sustava.
Dok je u prvome razdoblju bio zaokupljen prekomjernom kompleksnošću društva i funkcionalnim diferenciranjem novih parcijalnih sustava kao načinom smanjivanja te kompleksnosti, u drugom je razdoblju težište teorijskih razmatranja premjestio na samotvorbu sustava. Temeljne postavke svoje teorije sustava Luhmann počinje iznositi u djelu Legitimacija kroz proceduru (1969), nastavlja u Socijalnim sustavima (1984), a završava u djelu Društvo društva (1997; hrvatski prijevod 2011), koje se smatra njegovim glavnim djelom. Ostala značajnija djela: Sociologija prava, Funkcija religije, Društvena struktura i semantika, Gospodarstvo društva.
Milivoj Slaviček, književnik – 2012.
Slaviček, Milivoj, hrvatski pjesnik (Čakovec, 24. X. 1929 – Zagreb, 6. XI. 2012). Diplomirao jugoslavistiku 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; poslijediplomska predavanja pohađao u Varšavi i Krakovu. Radio kao knjižničar, akviziter, srednjoškolski profesor i slobodni umjetnik.
Milivoj Slaviček
Bio je tajnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika te hrvatski veleposlanik u Poljskoj (1992–93). Pripadnik naraštaja oko časopisa Krugovi, prvu je pjesničku zbirku objavio 1954 (Zaustavljena pregršt). U nizu daljnjih zbirki dosljedno je varirao poetiku temeljenu na pjesničkom uobličivanju svakodnevnog urbanog iskustva kolokvijalnim izričajem bogata leksika i razrađena ritma. Antimetafizički i antimetaforički usmjereno, sklono anegdotalnosti i asocijativnosti, Slavičekovo se pjesništvo ironijski odnosi prema naglašenomu poetskomu govoru. Pritom Slaviček tu ironiju kontrapunktira sa sklonošću svojega lirskoga subjekta prema intimnosti pa i sentimentalnosti, a u tematizaciji svakidašnje egzistencije upozorava i na nemogućnost cjelovitosti i ljudskoga životnog iskustva i pjesničkog opisa.
Ostale značajnije zbirke: Daleka pokrajina (1957), Modro veče (1959), Noćni autobus ili naredni dio cjeline (1964), Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme (1967), Purpurna pepeljara, naime to i to (1969), Naslov što ga nikad neću zaboraviti (1974), Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja (1978), Pjesme neke buduće knjige (1979), Trinaesti pejzaž (1981), Sjaj ne/svakodnevice (1987), Nastanjen uvijek (1990). Prevodio je sa slovenskoga, slovačkog i poljskoga (Cz. Miłosz, K. Wojtyła).
……….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr
