NA DANAŠNJI DAN: Napoleon III, Karel Čapek, Simone de Beauvoir, Ujedinjeni narodi, Asuanska brana, Ivo Pevalek

Napoleon III., francuski car – 1873.

Dana 9. siječnja 1873. umro je Napoleon III., čije je puno ime bilo Charles Louis Napoléon Bonaparte. Rođen je u Parizu, 20. travnja 1808., a umro u Chislehurstu, Kent, Engleska.

Bio je nećak Napoleona I., francuski predsjednik od 20. prosinca 1848. do 2. prosinca 1852. i kasnije francuski car od 2. prosinca 1852. do 4. rujna 1870. godine.

Karel Čapek, češki književnik – 1890.

Dana 9. siječnja 1890. rođen je češki književnik Karel Čapek. Najznačajniji je češki pisac izvan granica Češke. Čapek je inteligentno i humoristično pisao o raznim temama, precizno opisujući stvarnost. Najpoznatiji je kao autor znanstvene fantastike, koji je pisao i prije no što je znanstveno fantastika postala zaseban žanr. Dramom “R.U.R.”, koja mu je donijela svjetsku slavu, uveo je riječ robot. Djelima koja su uslijedila nametnuo se kao tvorac moderne znanstveno fantastične književnosti. Za vrijeme Prvog svjetskog rata počeo je pisati i bajke za djecu. Napisao je jedanaest priča kojima se svrstao u osnivače moderne bajke. Poznato mu je djelo “Poštarska bajka” za djecu. Karel Čapek umro je od upale pluća, 25. prosinca 1938., sa samo 48 godina.

Simone de Beauvoir, književnica – 1908.

Simone de Beauvoir (Pariz, 9. siječnja 1908. – Pariz, 14. travnja 1986.), francuska književnica i filozofkinja. Svojim zalaganjem za emancipaciju žene i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu ljevičarske orijentacije.

Njezini filozofski eseji nastali su pod znatnim utjecajem Sartrovih shvaćanja, kojem je bila životna suputnica, ali se u svojim uspomenama, putopisima i romanima predstavila kao nepristran, hladni promatrač i moralno angažirani sudionik u društvenim i političkim zbivanjima svoga vremena.

Među svjedočanstvima i autobiografskim zapisima Simone de Beauvoir ističu se “Uspomene dobro odgojene djevojke” i kraći roman “Veoma blaga smrt” u kojem je krajnje realistički prikazala posljednje trenutke u životu svoje majke. Djela: Gošća (L’Invitée, 1943.) Mandarini (Les Mandarins, 1954.) – roman za koji je dobila Goncourtovu nagradu Drugi spol (Le deuxie’me sexe) Slomljena žena (La femme rompue, 1967.) Starost (La vieillesse, 1970.)

Otvoreno sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku – 1951.

Dana 9. siječnja 1951. u New Yorku je službeno otvoreno sjedište Ujedinjenih naroda, najveće svjetske mirotvorne organizacije. Sjedište se nalazi na istočnoj strani Manhattana, na East Riveru. Prije nego što je konačno izabran Manhattan, predloženi su San Francisco, Philadelphia, Flushing Meadows Corona Park u Queensu, pa čak i Crne planine u Južnoj Dakoti. O nacrtu zgradu odlučivao je međunarodni tim vodećih svjetskih arhitekata.

Ujedinjeni narodi ili skraćeno UN, je međunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. Nakon završetka Drugog svjetskog rata osnovno pitanje budućeg razvoja svijeta bilo je kako očuvati svjetski mir i sigurnost, poboljšati međunarodnu suradnju i prijateljske odnose među narodima.

Ti su ciljevi zapisani u osnivačkoj Povelji Organizacije ujedinjenih naroda koja je potpisana 26. lipnja 1945. godine u San Franciscu, a stupila na snagu 24. listopada 1945. nakon prihvaćanja od strane 51 države. UN je zamijenio neučinkovitu Ligu naroda, osnovanu 1919. UN ima 193 države članice (2011.).Gotovo sve međunarodno priznate države su članice. U članstvu nisu Tajvan, Palestinski teritoriji, Vatikan, DAR Sahara. Sjedište Ujedinjenih naroda je u američkom gradu New Yorku. Glavni organi UN su: Opća skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo na čelu kojeg je Glavni tajnik UN-a. U sastavu UN-a djeluje 18 organa, fondova i programa kao npr. UNICEF, UNHCR, FAO i UNESCO. UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove među narodima.

Počela gradnja Asuanske brane – 1960.

Dana 9. siječnja 1960. započela je gradnja Asuanske brane, koju je Egipat, uz veliku pomoć SSSR-a, sagradio na rijeci Nil kod grada Asuana između 1960. i 1970. godine. Ponekad se naziva Nova asuanska brana kako bi se razlikovala od Stare asuanske brane koju su početkom 20. stoljeća sagradili Britanci.

Gradnja asuanske brane predstavlja jedno od najvećih i najspektakularnijih dostignuća građevinarstva 20. stoljeća.

S druge strane, bila je povezana s nizom problema. Zbog izgradnje brane i stvaranja Naserovog jezera prijetila je opasnost potapljanja mnogih vrijednih spomenika, uključujući kompleks u Abu Simbelu. Zbog toga je pod pritiskom UNESCO-a proveden kompleksni postupak premještanja na novu lokaciju.

U posljednje vrijeme Asuanska brana je predmet kontroverzi zbog erozije tla u delti Nila, odnosno povećanog zagađenja u Sredozemlju.

Ivo Pevalek, botaničar – 1967.

Ivo Pevalek (Novigrad Podravski, 8. svibnja 1893. – Zagreb, 9. siječnja 1967.) – hrvatski botaničar, doktor znanosti, akademik JAZU-a, sveučilišni profesor i dekan, zaslužan je za promoviranje zaštite prirode.

Rodio se u Novigradu Podravskom 8. svibnja 1893. Habilitirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1923. iz sistematike i geobotanike. Bio je redovni profesor na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu te dekan tog fakulteta u četiri navrata. Predavao je i na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Radio je na Hidrobiološkoj stanici u Lunz am Seeu u Austriji 1914. godine. Radio je i u Botaničkom muzeju u Berlinu 1921. i 1922. godine. Usavršavao se kod uglednog švicarskog botaničara Josiasa Braun-Blanqueta i sudjelovao u njegovim istraživanjima u Africi 1928. godine. Sudjelovao je i u međunarodnim botaničkim istraživanjima u Čehoslovačkoj, Poljskoj i Rumunjskoj te na mnogim međunarodnim konferencijama. Napisao je velik broj vrijednih znanstvenih radova.

Zahvaljujući njemu i njegovim istraživanjima, Plitvička jezera dobila su nacionalnu i svjetsku zaštitu. Zaslužan je za promoviranje zaštite prirode.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;