NA DANAŠNJI DAN: Mirko Bogović, Josip Runjanin, Ćiro Truhelka, Frano Alfirević, Sid Vicious, povlačenje SSSR-a iz Afganistana, Međunarodni dan zaštite močvara, Blagdan Svijećnica

Mirko Bogović, hrvatski pjesnik – 1816.

Mirko Bogović bio je hrvatski pjesnik i političar. Rodio se 2.2.1816. u Varaždinu. Umro 4.5.1893. u Zagrebu. Osnovnu školu učio u Križevcima, gimnaziju u Varaždinu, filozofiju je učio je u Zagrebu. Od osnutka Jugoslavenske akademije bio joj je pravim članom.

Objavio je djela: “Smilje i kovilje”, zbirka pjesama (1847.), “Pjesme Antuna Nemčića” (1851.), “Hajduk Gojko” novela, (Neven 1852.), “Crnogorska osveta” novela (Neven 1852.), “Grad Gotalovec” (Neven 1852.), “Kolo” uredio IX. knjigu. “Stjepan poslednji kralj bosanski” (Zagreb 1857.) drama pisana g. 1852. u tamnici. “Krvavi most” novela (Neven 1851.), “Frankopan” historička drama (Zagreb 1856.), “Matija Gubec” historijska tragedija (Zagreb 1859.), “Pripovijesti”, sabrane novele (Zagreb 1859.). “Politische Rückblicke in Bezug auf Kroatien” opis Hrvatske za apsolutizma (I860.), “Vinjage” pjesme u 3 sveska (g. 1862., 1864., 1878.). “Slike i prilike”, pjesme (Zagreb 1878.). “Strjelice”, aforizmi (Zagreb 1878.). “Zur bosnischen Frage” politička brošura (Zagreb 1880.), “Eine Lanze für den Schiffahrts-Kanal Rugvica” (Zagreb 1881.), “Ursachen und Wirkungen” (Zagreb 1884.). Pjesnička djela njegova izdala je “Matica Hrvatska” (1893.—1895.) u tri sveska. Sahranjen je u “ilirskoj” arkadi na Mirogoju.

Skladna glazba hrvatske himne – 1848.

Josip Runjanin (Vinkovci, 8. prosinca 1821. – Novi Sad, 2. veljače 1878.), hrvatski časnik u austrougarskoj vojsci i skladatelj hrvatske himne. Školu je pohađao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima, a nakon toga odlučio se za vojničko zvanje.

Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. Kao carski kadet služio je u Glini gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu “Horvatska domovina”. Nije sasvim sigurno je li Runjanin skladao njenu melodiju, ali takvo mišljenje se uvriježilo u drugoj polovici 19. stoljeća.

Točna godina nastanka nije poznata, ali se obično uzima 1848. Godine 1861. ukajdio je učitelj pjevanja i organist prvostolne crkve u Zagrebu Vatroslav Lichtenegger napjev pjesme. Čim ju je Lichtenegger ukajdio i obradio za muški zbor a glazbeno društvo duhovne mladeži u Zagrebu izdalo u svojim “Sbirkama”, pjesma je postala popularnom. Pjesma je pod nazivom Hrvatska himna prvi puta pjevana prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ.

Ćiro Truhelka, hrvatski arheolog i povjesničar – 1865.

Dana 2. veljače 1865. u Osijeku je rođen Ćiro Truhelka, hrvatski arheolog i povjesničar. Bio je kustos Strossmayerove galerije u Zagrebu, te kustos i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Tijekom službovanja u Sarajevu vodio je arheološka istraživanja na Glasincu (ilirski grobovi), u Donjoj dolini (prapovijesno naselje) te mnogim drugim lokalitetima.

Pisao je o prapovijesnim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o turskim ispravama, stećcima, rimskom i srednjevjekovnom novcu, a bavio se i albanologijom.

Autor je naziva ‘bosančica’ za bosansku ćirilicu. Uređivao je časopis Glasnik Zemaljskog muzeja.

Umro je 1942. u Zagrebu.

Frano Alfirević, hrvatski književnik – 1959.

Dana 2. veljače 1956. u Zagrebu je umro Frano Alfirević, hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i putopisac, rođeni Zadranin.

Alfirević je završio romanistiku i slavistiku u Zagrebu, a kao gimnazijski profesor radio je u Trebinju, Sarajevu, Beogradu, Zemunu i Zagrebu.

Prevodio je s talijanskog i francuskog jezika. Hrvatska skladateljica Ivana Lang uglazbila je njegovu pjesmu “Ruke bolesnog mladića”.

Za knjigu pjesama “More i daleki gradovi” Alfirević je 1941. godine dobio Nagradu državnoga zavoda za narodnu prosvjetu.

Sid Vicious, britanski punk glazbenik – 1979.

Sid Vicious, rođen kao John Simon Ritchie, bio je basist i vokalist te najpoznatiji član britanske punk grupe Sex Pistols. Grupi se pridružio 1977. godine kao zamjena za Glena Matlocka.

Za vrijeme snimanja debitantskog albuma Never Mind the Bollocks Vicious je hospitaliziran zbog hepatitisa dobivenog intravenoznim drogiranjem. Tijekom kratke i kaotične dominacije Sex Pistolsa, Sid je upoznao Amerikanku Nancy Spungen, s kojom je započeo burnu i destruktivnu vezu. 1978. Spungen je umrla od ubodne rane, za što je optužen Sid Vicious, koji je u to vrijeme boravio s njom u Hotelu Chelsea u New Yorku.

Uhićen je, no ubrzo je pušten uz jamčevinu. Dana 2. veljače 1979. Sid Vicous je umro od predoziranja heroinom. Bila mu je tek 21 godina.

Povlačenje SSSR-a iz Afganistana – 1989.

Sovjetsko-afganistanski rat devetogodišnji je rat između Sovjeta i anti-sovjetskih snaga, koje su se borile protiv afganistanske marksističke vlade. Sovjetski Savez je podržavao vladu, dok su pobunjenici dobivali pomoć iz mnogih zemalja, uključujući i Sjedinjene Američke Države i Pakistan. Početno sovjetsko razmještanje 40. vojske u Afganistanu se dogodilo 25. prosinca 1979., a konačno povlačenje trupa zbilo se između 15. svibnja 1988. i 2. veljače 1989., kada se povukla posljednja sovjetska jedinica iz Kabula.

Rat u Afganistanu je imao jak utjecaj na vanjsku politiku Sovjetskog Saveza. On je bio jedan od ključnih razloga za prekid vladavine Komunističke stranke. Rat je pokrenuo vjerske, nacionalne i etničke pokrete u većinskoj islamskoj populaciji središnjih sovjetskih republika blizu Afganistana. Vojska je bila demoralizirana kao rezultat stalnih optužbi da je bila napadačka.

Poznati disident, akademik Andrej Saharov, javno je objavio aktivnosti Sovjetskog Saveza u Afganistanu. Shvaćanje da se sovjetska vojska bori protiv islama u Afganistanu je dovelo do uspona islamskog fundamentalizma u srednjoazijskim republikama i vjerojatno do jačanja pokreta za neovisnost u Čečeniji.

Građanski rat u Afganistanu se nastavio poslije sovjetskog povlačenja. Nadžibulahov režim, iako nije uspio dobiti podršku, teritorije ili međunarodno priznanje, uspjeva ostati na vlasti do 1992. Ipak, on je pao nakon bjekstva generala Abdula Rašida Dostana i njegove uzbečke policije na stranu Talibana u ožujku.

Proizvodnja žita je opadala prosječno 3,5% godišnje između 1978. i 1990. zbog borbi, nestabilnosti u seoskim područjima, duge suše i propale infrastrukture. Sovjetski napori da se prekine proizvodnja u područjima pod kontrolom pobunjenika su također doveli do ovog pada. Dalje, sovjetski napori da se centralizira ekonomija kroz državno vlasništvo i kontrolu i povezivanju farmi u veće kolektivne farme je dovelo do ekonomskog pada.

Međunarodni dan zaštite močvara

Međunarodni dan zaštite močvare i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta.

Još prije samo dvadesetak godina, ljudi su močvarna područja smatrali nepotrebnima, prljavima i izvorima različitih bolesti. To vjerovanje dovelo je do uništavanja najbogatijih ekoloških sustava.

U močvarnim područjima (koja danas čine 6% površine Zemlje) živi 40% svih biljnih i životinjskih vrsta. Pokušavajući spriječiti daljnju devastaciju, 116 država svijeta, a među njima i Hrvatska, potpisale su tzv. Ramsarsku konvenciju kojom se obvezuju na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju. Jedno od najvećih dostignuća Ramsarske konvencije je popis močvara od međunarodne važnosti. Iz Hrvatske na Ramsarskom popisu su Lonjsko i Mokro polje, Kopački rit, donji tok Neretve i ribnjaci Crna Mlaka.

Blagdan Svijećnica

Blagdan Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu je kršćanski blagdan. Slavi se 2. veljače.

Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Preko Mojsija, Bog je Izraelcima, dao propis, da 40. dan nakon poroda svećenici u Hramu moraju blagosloviti rodilju.

Roditelji su za uzvrat, dali janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“ (Mal 3, 1). U stilu Isusova skrovita djetinjstva, obred je prošao jednostavno i nenapadno. U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.” Proročica Ana je također bila tada u Hramu i uputila je molitve i zahvale Bogu.

Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelora, a u Slavoniji Svitlomarinje.

Prikazanje Gospodinovo u Hramu četvrto je otajstvo radosne krunice.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;