NA DANAŠNJI DAN: Marija Terezija, Little Big Horn, George Orwell, Vladimir Ibler, Vatroslav Mimica, Korejski rat, George Michael, samostalnost Hrvatske, Michael Jackson

Marija Terezija Austrijska okrunjena za kraljicu Mađarske i Hrvatske – 1741.

Marija Terezija, austrijska carica, ugarsko-hrvatska i češka kraljica – 1780.

Marija Terezija (Palača Hofburg, Beč, 13. svibnja 1717. – Palača Hofburg, Beč, 29. studenog 1780.) češka i ugarsko-hrvatska kraljica, austrijska nadvojvotkinja, prva i jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom. Zbog njezine znakovite i utjecajne vladavine, četrdesetogodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao terezijanizam.

Austrijska nadvojvotkinja, rimsko-njemačka carica i hrvatsko-ugarska kraljica Marija Terezija umrla je 29. studenog 1780., u 64. godini života. Bila je češka i ugarsko-hrvatska kraljica, austrijska nadvojvotkinja, prva i jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom.

Marija Terezija

Zbog njezine znakovite i utjecajne vladavine, četrdesetgodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao Terezijanizam. Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka – prije svega Šleske, ali i talijanskih zemalja.

Godine 1745. obnovila je Virovitičku, Požešku i Srijemsku županiju te ih sjedinila s Hrvatskom, dok je slavonsku Posavinu priključila Vojnoj krajini. Godine 1767. uspostavila je Hrvatsko kraljevsko vijeće (Consilium regium), na čelu s banom, za političke, gospodarske i vojne poslove. Godine 1776. priključila je Hrvatskoj grad i luku Rijeku, a 1777. Bakar, Bakarac i Kraljevicu. Ukinućem Hrvatskoga kraljevskoga vijeća 1779. i prenošenjem njegovih poslova u djelokrug Ugarskoga kraljevskoga vijeća Hrvatska je bila podvrgnuta Ugarskoj. Nastojanje da se popravi i olakša podložnički položaj u Hrvatskoj i Slavoniji rezultiralo je Slavonskim urbarom 1756. i konačnim Hrvatskim urbarom 1780., kojima su određeni odnosi između podložnika i feudalnih posjednika te posebno utvrđeni i popisani svi individualni tereti svakoga podložnika. Reforme Marije Terezije donijele su proturječne rezultate. Sve ono što je bilo napredno i u duhu modernizacije istodobno je olakšalo i centralizaciju te, kao popratnu pojavu, germanizaciju.

Bitka kod Little Big Horna – 1876.

U američkoj saveznoj državi Montani, nedaleko od današnjeg mjesta Busby, 1876. godine odvila se bitka kod Little Big Horna, najslavnija bitka velikog rata sa Siouxima u kojoj je poraženu, odnosno . konjičku pukovniju, vodio general George A. Custer, dok su s druge strane stajala ujedinjena plemena Lakota, Sjevernih Šejena i Arapaha pod vodstvom poglavica Bika Koji Sjedi, Ludoga Konja i Galla.

general Custer

Nakon završetka Građanskog rata, kontroverzni general Custer bio je promaknut u čin general pukovnika i postavljen na čelo 7. konjičke pukovnije koja je uredovala na tzv. Indijanskom teritoriju gdje je počinila toliko zločina nad domorodačkim stanovništvom da je dva puta raspuštena. Ponovno je okupljena tijekom ‘zlatne groznice’ za potrebe zaštite tragača koji su nahrupljivali u Black Hills u Dakoti. Custer se 1876. našao na području Montane i blizu rijeke Little Bighorn neočekivano naišao na tabor Siouxa.

Slavohlepan kakav je bio napravio je potez koji bi svaki vojnik pripisao potpunoj budali ili luđaku. Podcijenivši neprijatelja sa svojih nešto više od 550 vojnika podijeljenih u tri skupine napao je vjerojatno najveći do tada viđeni višeplemenski tabor u kojem je prema procjenama bilo oko 1.800 vrlo iskusnih ratnika odlučnih da obrane obitelji koje su bile s njima.

Custerova suluda ‘hrabrost’ rezultirala je potpunim porazom u kojem su dvije manje skupine razbijene i otjerane, dok je njegova grupa od 264 vojnika, iz koje su se spasili samo oni koji su otišli prije bitke, potpuno zbrisana, a jedini preživjeli na mjestu finalnog obračuna ostao je konj jednog od kapetana po imenu Comache. Bitka kod Little Bighorna drugi je najteži poraz koji su plemena nanijela američkoj vojsci, ali na kraju je rezultirao strašnim odmazdama i konačnim slomom otpora petnaest godina kasnije.

George Orwell, britanski književnik i novinar – 1903.

George Orwell

Eric Arthur Blair, rođen u Motihari u Bengalu 25. lipnja 1903., poznatiji pod pseudonimom George Orwell, bio je engleski pisac i novinar. Najpoznatiji je po alegorijskom političkom romanu Životinjska farma i antiutopijskom romanu 1984. Potonji, koji opisuje futurističko totalitarno društvo, doveo je do upotrebe pridjeve ‘orvelijanski’ za opis mehanizma kontrole misli od strane države. Većinu svoje profesionalne karijere Orwell je bio poznat ponajprije po novinarskim radovima, kao u britansku tisku tako i u reportažama kao što su Homage to Catalonia (koja opisuje njegove aktivnosti u Španjolskom građanskom ratu), Down and Out in Paris and London (koja opisuje razdoblje siromaštva u tim gradovima, te u The Road to Wigan Pier (koja opisuje životne uvjete siromašnih rudara sjeverne Engleske). Prema Newsweeku, Orwell je bio ‘najbolji novinar svog vremena i najbolji arhitekt engleskog eseja još od doba Hazlitta’.

Vladimir Ibler, hrvatski pravnik – 1913.

Ibler, Vladimir, hrvatski pravnik (Zagreb, 25. VI. 1913 – Zagreb, 30. IV. 2015). Pravni studij završio 1937. u Zagrebu, gdje je i doktorirao rigorozom 1938. Radio kao odvjetnički i sudski vježbenik (1937–39) te tajnik Industrijske komore u Zagrebu (1939–47).

Vladimir Ibler

Usavršavao se u Hagu, Ženevi, Parizu, Londonu te na Harvardovu sveučilištu i na sveučilištu Columbia. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. postao redoviti profesor, predavao je međunarodno pravo (1947–83) i diplomatsku povijest (1951–83); predavao i na pravnim fakultetima u Splitu, Rijeci i Osijeku te na sveučilištima u inozemstvu.

Sudjelovao je u radu (1973–83) Konferencije UN-a o pravu mora (United Nations Conference on the Law of the Seas, akronim UNCLOS III). Redoviti član HAZU od 1991. te član Društva za međunarodno pravo (International Law Association). Znanstvenim i nastavnim djelovanjem dao je izniman prinos na području međunarodnoga javnog prava i međunarodnih odnosa. Djela: Diplomatska historija 1814–1871 (1960), Sloboda mora (1965), Međunarodni odnosi (1971), Rječnik međunarodnog javnog prava (1972), Međunarodno pravo mora i Hrvatska (2001). Dobio je Državnu nagradu za životno djelo (2007).

Vatroslav Mimica, redatelj – 1923.

Vatroslav Mimica (Omiš, 25. lipnja 1923. – Zagreb, 15. veljače 2020. ) je hrvatski filmski redatelj, scenarist i producent.

Hrvatska kinematografija pamtit će ga u prvom redu po igranim remek-djelima poput “Prometeja s otoka Viševice”, međunarodno priznatog “Kaja, ubit ću te”, “Ponedjeljak ili utorak”, “Događaj”, pa sve do “Seljačke bune” i “Banovića Strahinje”.

Vatroslav Mimica

Studirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a bio sudionik antifašističkog pokreta u II. Svjetskom ratu. Na filmu je od 1950., najprije kao direktor Jadran filma, čiji je jedan od utemeljitelja. Debitirao je igranim filmom U oluji (1952.), a nakon drugog igranog filma, komedije Jubilej gospodina Ikla (1955.), posvetio se crtanomu filmu. Jedan je od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma. Isprva radi kao scenarist (s Vladimirom Tadejom) nekih od prvih uspjeha Zagrebačke škole crtanog filma (npr. Premijera i Na livadi N. Kostelca te Cowboy Jimmy D. Vukotića – svi 1957.). Godine 1957. režirao je svoj prvi crtani film Strašilo, koji je dobio Grand Prix u Veneciji i prvi je veliki međunarodni uspjeh Zagrebačke škole. Ubrzo je i drugim filmovima Happy End (1958.), Inspektor se vratio kući, Kod fotografa (oba 1959.) te Mala kronika (1962.) stekao ugled jednog od prvaka Škole.

Ti su mu filmovi – zaokupljenošću suvremenom tematikom (osamljenost, otuđenje u urbanom svijetu) te modernošću i inovativnošću izraza (nizovi paralelnih kolorističkih planova, kolažno umetanje isječaka fotografija, unošenje realnih predmeta u sliku) – donijeli nagrade na najuglednijim svjetskim festivalima (npr. Venecija, Annecy, Oberhausen, Bergamo, Edinburgh).

Godine 1963. Mimica se vratio igranomu filmu. Katkada ponavljajući motive iz crtanih filmova te prihvaćajući među prvima u Hrvatskoj modernističke stilske i tematske elemente režirao je filmove Prometej s otoka Viševice (1965., Velika zlatna arena u Puli), Ponedjeljak ili utorak (1966., Velika zlatna arena u Puli), Kaja, ubit ću te (1967). Nakon toga pristup mu postaje znatno akademskiji (npr. Događaj, 1969; Seljačka buna, 1975; Banović Strahinja, 1981).

Rat u Koreji – 1953.

U lipnju 1950. godine Sjeverna Koreja pokreće iznenadni rat protiv Južne Koreje. Nakon jednoga graničnog sukoba, sjevernokorejske snage, potpomognute navodnim kineskim dobrovoljcima i uz podršku SSSR-a, prelaze 38. paralelu, a Južnoj Koreji pomažu UN i SAD.

Rat u Koreji

Oni traže povlačenje agresora s područja Južne Koreje. No, taj zahtjev Sjeverna Koreja ignorira, pa oružane snage SAD-a u ime UN-a dolaze u pomoć Južnoj Koreji. Naizmjenične ofenzive jednih i drugih snaga do 1952. godine nisu dale prevagu ni jednoj zaraćenoj strani. Sukob je završio 1953. godine potpisivanjem primirja u Panmunjonu. Uspostavljena je demilitarizirana zona kao granica Sjeverne i Južne Koreje.

Rat u Koreji bio je prvi rat u kojem je vojno sudjelovala OUN (osnovana 5 godina prije). Rat je počeo 25. lipnja 1950., a završio 27. srpnja 1953. Rat je počeo upadom snaga Sjeverne Koreje na teritorij Južne Koreje. UN je to nazvao remećenjem svjetskog mira, te zahtjeva povlačenje, što Sjeverna Koreja odbija. UN traži zemlje članice za vojnu pomoć Južnoj Koreji. 16 zemalja je poslalo vojsku, 41 zemlja je poslala vojnu opremu, hranu i druge zalihe. SAD je sudjelovao 90 posto u toj pomoći. Na strani Sjeverne Koreje se borila Kina, a Sovjetski Savez je priskrbljivao vojnu opremu. Rat je završio potpisivanjem primirja između UN i Sjeverne Koreje.

S preko milijun poginulih, to je jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti.

George Michael, pjevač – 1963.

George Michael

Georgios Kyriacos Panayiotou, poznatiji kao George Michael (London, 25. lipnja 1963. – Goring-on-Thames, Oxfordshire, 25. prosinca 2016.), britanski pjevač grčko-ciparskog porijekla. George Michael je tijekom vremena postao poznat diljem svijeta. Nekoliko njegovih pjesama postali su hitovi, poput pjesme “Careless Whisper” (1984.), koja je bila njegova prva objavljena pjesma samostalnog glazbenika. Između ostalih uspješnica mogu se izdvojiti “Father figure” (1987.), “I want your sex” (1987.), “Jesus to a child” (1996.), “Outside” (1998.)

Michael započinje samostalnu karijeru albumom Faith (1987.), koji je prodan više od 20 milijuna puta. Ukupno je Michael prodao više od 85 milijuna nosača zvuka diljem svijeta.

Hrvatski Sabor donio odluku o državnoj samostalnosti – 1991.

Dan neovisnosti, 25. lipnja, u Republici Hrvatskoj spomendan je kojim se obilježava povijesna odluka Sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesena 25. lipnja 1991. godine

Hrvatski Sabor 1991.

Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesenoj 25. lipnja 1991. prethodila je odluka hrvatskih građana iskazana na referendumu, održanom 19. svibnja 1991. godine. Nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine, donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine. Istekom moratorija na tu povijesnu odluku, 8. listopada 1991. godine, Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.

Michael Jackson – 2009.

Michael Jackson

Michael Joseph Jackson (Gary, Indiana, 29. kolovoza 1958. – Los Angeles, Kalifornija, 25. lipnja 2009.), bio je američki pop glazbenik, čiji je kontroverzni osobni život bio dio pop kulture zadnje četvrtine 20. stoljeća. Rođen je u brojnoj glazbenoj obitelji Jackson i sedmo je od od devetoro djece. Debitirao je na profesionalnoj glazbenoj sceni s jedanaest godina kao član sastava Jackson 5. Solo karijeru započeo je 1971. godine dok je još uvijek bio član sastava. U kasnijim godinama, u javnosti je često nazivan ˝Kraljem popa˝. Pet njegovih solo studijskih albuma jedni su od najprodavanijih glazbenih materijala na svijetu: Off the Wall (1979.), Thriller (1982.), Bad (1987.), Dangerous (1991.) i HIStory (1995.). Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, postao je dominantna figura u popularnoj glazbi i prvi afroamerički zabavljač koji je stekao jaki publicitet na MTV-ju. Popularnost video spotova njegovih pjesama koji su prikazivani na MTV-ju kao što su ˝Beat It˝, ˝Billie Jean˝ i ˝Thriller˝ – poznati po transformaciji video spota u umjetničku formu i promidžbeni alat pomoglo je relativno mladoj televiziji stjecanje ugleda. Video spotovi pjesama kao što su ˝Black or White˝ i ˝Scream˝ produžili su Jacksonovu popularnost i tijekom devedesetih. Sa scenskim nastupima i video spotovima, Jackson je popularizirao veliki broj fizički kompliciranih plesačkih tehnika kao što su robot i moonwalk. Njegov svojstven glazbeni zvuk utjecao je na mnoge hip hop, pop i moderne ritam i blues izvođače.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org