NA DANAŠNJI DAN: Majka Božja od Kamenitih vrata, Joseph Haydn, Vatroslav Lisinki, Slavoljub Penkala, Zagrebački velesajm, Đelo Jusić, Svjetski dan nepušenja
Blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata
Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica je Grada Zagreba. Blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, koji se slavi 31. svibnja, ujedno je i Dan Grada Zagreba
Majka Božja od Kamenitih vrata
Kamenita vrata ostatak su utvrde kojom je bio opasan Gradec. Vrata vjerojatno postoje od 1266. godine, iako se spominju tek 1429. Često su bila pregrađivana, a nisu ih zaobišli ni veliki požari. Kamenita vrata su najpoznatija kao zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata. Naime, u velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731., slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena čitava i neoštećena usred vatre i pepela, a samo je okvir izgorio. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Umjetničku, baroknu ogradu izradio je 1778. godine zagrebački majstor Ivan Korta.
Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava malog Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Slika je izrađena na lanenom platnu veličine 57×47 cm. Prilikom dvijestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom.
Dana 31. svibnja 1991. godine svečano je proslavljena 260. obljetnica svetišta, a zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio Majku Božju Kamenitih vrata zaštitnicom Grada.
Joseph Haydn, kompozitor – 1809.
Haydn Franz Joseph, austrijski skladatelj (Rohrau, 31. III. 1732 – Beč, 31. V. 1809). Već je za života bio iznimno cijenjen i slavan. Uz W. A. Mozarta i L. van Beethovena smatra se najznačajnijim predstavnikom bečke klasike.
Joseph Haydn
Haydn pripada nadnacionalnomu stilu druge polovice XVIII. stoljeća iako je u razdoblju od 50-ak stvaralačkih godina prolazio mijene od galantnog i kasnobaroknoga preko izrazito klasicističkoga stila do predvorja romantizma. Skladbe mu se odlikuju transparentnošću forme, ravnotežom između ozbiljnosti i duhovitosti; češće je suprotstavljao stilske značajke nego što ih je sintetizirao, a skladateljski je postupak temeljio na tradicionalnoj postavci o raznolikosti unutar jedinstva te razvijao stil otmjene i znalačke jednostavnosti. Pozorno je razradio sonatni stavak inzistirajući na baratanju motivima.
Polovica Haydnova stvaralaštva posvećena je vokalnoj glazbi. Dok 20-ak scenskih djela nije zaživjelo, značajno je mjesto zauzimala sakralna glazba, koju je njegovao za cijeloga skladateljskoga vijeka: mise (kratke i svečane), oratoriji i mnoge kraće crkvene skladbe najčešće su bili namijenjeni određenim prigodama. Iako oratoriji Stvaranje i Godišnja doba pripadaju sakralnoj sferi, tekstualna svjetovnost i glazbeni simfonizam izdvajaju ih iz ostaloga sakralnoga stvaralaštva. Na području instrumentalne glazbe Haydn je skladao 106 simfonija povijesne i visoke umjetničke vrijednosti, od kojih su mnoge dobile izvanglazbene naslove (npr. br. 100: Vojnička, 101: Sat itd.). Od mnogobrojnih koncerata za različite instrumente (violinu, violončelo, glazbala s tipkama i sl.) mnogi su izgubljeni. Posebno se ističe komorna glazba: 68 gudačkih kvarteta, od kojih su neki nazvani po osobama kojima su posvećeni, 21 gudački trio, 126 trija za baryton i gudače te niz djela za različite ansamble. Glazbu za glazbala s tipkama Haydn je namijenio čembalu, orguljama i ranom obliku glasovira fortepianu. Skladbe su uglavnom pisane za kućnu uporabu njegovih (nekadašnjih) učenika (sonate) ili za kućno skupno muziciranje (zrela klavirska trija, divertimenta). Značajne godine u Haydnovu životu utjecale su i na neke skladateljske mijene, od naivnih mladenačkih djela preko razdoblja traženja do zreloga klasicizma.
Vatroslav Lisinki, kompozitor – 1854.
U Zagrebu je 31. svibnja 1854. godine umro hrvatski skladatelj opera i istaknuti ilirist Vatroslav Lisinski.
Lisinski je glazbu učio kod J. K. Wisnera Morgensterna. Prve poticaje za skladanje dao mu je amaterski pjevač Alberto Ognjan Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada Lisinski svoje prvo djelo – solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere prema zamisli A. Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrije Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern.
Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla.
Vatroslav Lisinki
Za boravka u Pragu sklada orekstralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.
Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano.
Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skaldateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca – stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, romantički lirik, svoje je najbolje dao u sedamdesetak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.
Slavoljub Penkala – izumitelj nalivpera – 1907.
Pera su bila od 14-karatnog zlata. Nalivpero se tintom punilo pomoću pipete.
Nezgoda je bila u tome što se u džepu nalivpero nije smjelo okrenuti naopako, jer bi često tinta iscurila. Kako bi uklonio taj nedostatak, Penkala se dosjetio jahača (knipse), koji je od tada montirao na svako nalivpero, a po želji i na penkalu. Na svakoj knipsi bilo je ugravirano: Penkala patent.
Slavoljub Penkala
U rano proljeće 1907. Penkala na Tuškancu 5 otvara laboratorij pod imenom Elevator, i tvrtku “Elevator”, Vinovica, proizvodi E.M Penkala i dr., gdje je proizvodio različite kemijske preparate.
Ondje je izumio suhu tintu. Nalivpero sa suhom tintom punilo se čistom vodom. Do tada su se unutrašnji džepovi sakoa, košulja i vesta često prljali tintom. Taj nedostatak sada je popravio savršenijim tipom nalivpera koje više nije puštalo tintu.
19.08.1927. godine tvrtka Penkala Werke A.G. i ing. Theodor Kovacs, Penkalin suradnik, sklapaju ugovor s velikim njemačkim proizvođačem tinte Günther Wagner A.G. za proizvodnju pisala Model 100. Penkala i Kovacs unose svoje patente, a Wagner proizvodnju.
Model 100 je vjerojatno najlegendarnije nalivpero u povijesti, poznatije kao Pelikan. Proizvodnja modela 100 započela je 1929. godine.
Početak Zagrebačkog velesajma – 1947.
Dana 31. svibnja 1947. u Zagrebu je otvorena prva poslijeratna izložba na prostorima bivšeg Zagrebačkog zbora u Savskoj. Danas je tu Studenski centar Sveučilišta u Zagrebu. Prostore je prvo trebalo urediti, jer su se u toku rata koristili kao vojarna. Na tom sajmu sudjelovali su pored brojnih domaćih izlagača i izlagači iz inozemstva; SSSR, Poljska, Bugarska, Albanija, Mađarska, Francuska, Švicarska, Nizozemska, Italija, Sjedinjene Američke Države, Belgija i Egipat.
Zagrebački velesajam
Sedam godina kasnije, 1955, zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac donio je odluku o preseljenju Zagrebačkog velesajma na novu lokaciju, na livade preko Save. Već sljedeće 1956. održan je Jesenji zagrebački velesajam na dvije lokacije – u Savskoj i Novom Zagrebu. Otvorenje je pratila TV. Bio je to prvi javni TV prijenos u tadašnjoj državi.
Velesajam na drugoj obali Save bio je toliko skok u razvoju grada Zagreba da je Velesajmu dodijeljen poseban poštanski broj, koji je postao jedno broj Novog Zagreba.
Đelo Jusić, skladatelj – 2019.
Đelo Jusić
Jusić, Đelo, hrvatski skladatelj i dirigent (Dubrovnik, 26. I. 1939 – Zagreb, 31. V. 2019). Utemeljitelj vokalno-instrumentalnog ansambla Dubrovački trubaduri (1961) i dječjega zbora Mali raspjevani Dubrovnik (1962). Skladao zabavnu (La musica di notte, Pusti da ti leut svira, Zagrljeni, Volim te, budalo mala, Stare ljubavi i dr.), klasičnu (suita Dubrovački kantuni, oratorij De civitate libertatis veritas i dr.), scensku (mjuzikl Dundo Maroje ’72 i dr.), filmsku, televizijsku i dječju glazbu. Sudjelovao je na mnogobrojnim festivalima (Pjesma Eurovizije, 1968). Kao dirigent nastupao je u zemlji i inozemstvu, a snimio je mnogobrojne nosače zvuka za domaće i inozemne diskografske kuće.
Svjetski dan nepušenja
Dana 31.05.1987. Svjetski dan nepušenja održava se svake godine 31. svibnja. Potaknula ga je Svjetska zdravstvena organizacija 1987. godine. Unatoč brojnim javnozdravstvenim kampanjama, pa i zakonskim zabranama pušenja, uživanje u cigaretama kod sve mlađih naraštaja smatra se prihvatljivim načinom ponašanja. Mladi ne prepoznaju zdravstvene rizike koje nosi ova štetna navika. Statistike pokazuju da se razbolijeva svaki drugi pušač. Pušači najčešće obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, slijede karcinomi, kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB), koja je čak u 90 posto slučajeva uzrokovana pušenjem.
……
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
