NA DANAŠNJI DAN: Ljubo Wiesner, Prater, Katičić, Dolinar, Morrison, Benz i okupacija Baranje

Dana 3. srpnja 1951. godine u Rimu je umro Ljubo Wiesner, hrvatski književnik i prevoditelj

Ljubo Wiesner jedan je od pokretača i urednika književnih časopisa Grič, Kritika i Savremenik, no najpoznatiji je kao urednik i autor uvoda antologijske zbirke Hrvatska mlada lirika (1914.), u kojoj je i sam zastupljen s nekoliko pjesama.

Za života mu je objavljena samo jedna zbirka (Pjesme, 1926.). Prevodio je s njemačkog, francuskog, talijanskog, češkog i ruskog, između ostalih i djela Walta Whitmana, Émilea Zole i Victora Hugoa. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Berlinu je uređivao mjesečnik Suradnja. Velik dio života posvetio je pisanju biografije Antuna Gustava Matoša, čiji je bio velik štovatelj i sljedbenik, no ona je ostala nedovršena. Od 1948. do smrti živio je u Rimu, gdje je na vatikanskoj radijskoj postaji uređivao hrvatske emisije. Umro je u umobolnici.

Otvoren Prater

Prater je poznato bečko rekreacijsko područje kojemu ime dolazi od latinske riječi pratum, što znači livada. Najčešće mu se ime povezuje uza zabavni park Wurstelprater i Riesenrad, golemi kotač s kraja 19. stoljeća, kada je tu održana i Svjetska izložba. Na današnji dan, 2. srpnja 1897. godine svečano je otvoren veliki kotač u bečkom Prateru. Bečki golemi kotač, koji je i danas turistička atrakcija glavnog grada Austrije.

Radoslav Katičić, hrvatski jezikoslovac

Radoslav Katičić, rođen u Zagrebu, 3. srpnja 1930. Bio je hrvatski lingvist, povjesničar i kulturolog. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao klasičnu filologiju gdje je doktorirao disertacijom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Prvi su mu radovi iz grčke filologije. Od 1958. na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku. Utemeljitelj je studija opće lingvistike i indologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1977. do umirovljenja profesor je slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Član HAZU, Austrijske akademije znanosti, ANUBiH, Norveške akademije i Academiae Europae.

Katičićevi radovi se mogu, ugrubo, podijeliti na četiri područja:

– djela iz opće lingvistike, u kojima je razvijao razne suvremene jezikoslovne pristupe poput strukturalne lingvistike i transformacijske gramatike

– književnojezične studije iz područja europskih i neeuropskih književnosti (starogrčke, bizantske, indijske), te arealne lingvistike izumrlih jezika (balkanski jezici)

– jezičnopovijesne radove u kojima je istraživao kontinuitet hrvatske pismenosti i jezičnoga izraza, od početaka na latinskom i crkvenoslavenskom (˝Uz početke hrvatskih početaka˝), preko djela renesansnih i baroknih pisaca kao što su Marin Držić ili Bartol Kašić, sve do modernoga standardnoga jezika (˝Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika˝, 1986)

– velika sintetska djela u kojima obrađuje civilizacijski kontinuitet hrvatske uljudbe (Litterarium studia, Na kroatističkim raskrižjima)

Radoslav Katičić pripada trolistu (uz Dalibora Brozovića i Stjepana Babića) hrvatskih jezikoslovaca koji je, pod utjecajem suvremenih lingvističkih spoznaja, ˝srušio˝ sliku o povijesnim mijenama hrvatskoga jezika koju su gradili tzv. hrvatski vukovci (Tomislav Maretić, Milan Rešetar) i ocrtao novi jezičnopovijesni zemljovid, te konačno i formalnolingvistički kodificirao hrvatski standardni jezik apsorbiravši cjelokupnu hrvatsku književnu i pismenu baštinu koju je unitaristička struja među jezikoslovcima zabacivala- od Marina Držića do Miroslava Krleže.

Na području slavistike je najrenomiraniji hrvatski stručnjak u međunarodnim razmjerima.

Svojim velikim znanstvenim opusom i radom je pridonio i pridonosi ugledu hrvatske znanosti u Austriji, Europi i svijetu.Na taj način je promicao hrvatsku kulturu, hrvatsku književnost i komparativnu kroatistiku.Osim toga, posebnu je pozornost posvetio radu s gradišćanskim Hrvatima.

Pridonio je tome da su se Hrvati iz Gradišća upoznali sa širim protežnostima svojega kulturnog identiteta i da svoje hrvatstvo doživljavaju u sklopu cjelokupnoga hrvatstva. Pri radu s njima se Katičić dosta usredotočio na jezik Hrvata iz Gradišća i na sve i dvojbe oko njega. Sve je to sročio i prikazao govornicima njemačkog jezika u krugovima međunarodne slavistike.

Žarko Dolinar, znanstvenik i sportaš

Rođen je u Koprivnici od majke Franice rođ. Fridrih i oca dr. Jakova, koji kao sudac često po službenoj dužnosti mijenja mjesto rada i življenja. Tako Žarko sa nepunih godinu i pol odlazi sa roditeljima iz Koprivnice da bi nakon Sarajeva stigli u Novi Sad, potom Ljubljanu, a onda i u Zagreb. U Zagrebu maturira, a 1948. diplomira na Veterinarskom fakultetu.

Od 1961. je radio u Zavodu za anatomiju medicinskog fakulteta u Baselu, bio izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu, te predavač na Stomatološkom fakultetu sveučilišta u Baselu.

Uz anatomiju bavio se istraživanjima s područja histologije, patologije i membriologije, a znanstvene radove objavljivao u hrvatskoj i inozemnoj stručnoj literaturi.

Školu, kako je jednom sam rekao, nije baš volio, ali u toliko više šport, napose stolni tenis.

Godine 1939. postaje član HAŠK-a, kojem donosi prvenstvo u pojedinačnom natjecanju za Hrvatski kup u Bjelovaru 1941., kada osvaja i prvo mjesto na međunarodnom turniru u Berlinu.

Od 1941. do 1945. višestruki je prvak NDH i reprezentativac u devet međudržavnih natjecanja, a poslije II. Svjetskog rata višestruki je prvak Jugoslavije. Na svjetskim prvenstvima nastupio je osam puta i osvojio osam medalja.

Sa svojim sportskim prijateljima, u vrijeme NDH, pomogao je mnogim židovskim obiteljima da napuste Zagreb, za što je dobio najveće izraelsko odlikovanje Nežidovima – Yad Vashem – pravednik među narodima.

Jim Morrison, pjevač grupe ‘The Doors’

James Douglas Morrison, poznatiji kao Jim Morrison, bio je američki pjevač, skladatelj i pjesnik, najpoznatiji kao pjevač losanđeleske rock grupe The Doors. Od rane mladosti Morrison je bio fasciniran djelima Friedricha Nietzschea, Arthura Rimbauda i Jacka Kerouaca pa je često njihov rad komponirao u svoje tekstove. Zahvaljujući svojim tekstovima, glasu, divljoj osobnosti i performansu, i kritika i publika proglasili su ga najutjecajnijim frontmenom u povijesti rock glazbe. Poznat je i po svojoj poeziji. Kasnije je razvio ovisnost o alkoholu, koja je i dovela do njegove prerane smrti. Umro je u 27. godini. Umro je 3. srpnja 1971. godine. Iako se točan uzrok smrti ne zna, pretpostavlja se da se Morrison predozirao heroinom.

Časopis Rolling Stone proglasio je Jima Morrisona 47. na listi od 100 najboljih pjevača svih vremena.

Carl Benz, prva vožnja automobila

Početkom 1886. godine Karl Benz je patentnom uredu prijavio svoje vozilo pogonjeno benzinskim motorom. Izdani patent br. 37435 možemo smatrati rodnim listom automobila. 3. srpnja 1886. godine dogodila se prva vožnja automobilom – Nijemac Karl Benz vozio je automobil vlastite proizvodnje.

Carl Benz je postao imućan prvenstveno zahvaljujući proizvodnji statičnih benzinskih motora, a potom i automobila. Patent Motorwagen postao je dostupan kupcima već 1888., kao prvi produkcijski automobil u povijesti.

Okupacija Baranje – 1991.

Vojska Jugoslavije JNA dana 3. srpnja 1991. ušla je u Baranju preko Dunava iz Bačke (Vojvodina) sa čak 60 tenkova i 40 oklopnih transportera, te predala hrvatski teritorij na okupaciju lokalnim Srbima i četničkim dobrovoljcima iz Srbije. Tog dana počeli su zločini nad Hrvatima i Mađarima Baranje.

Čin ulaska jedinica JNA u Hrvatsku, s kamionima punih četnika iz Srbije, bivši ministar Davorin Rudolf smatra početkom agresije na Hrvatsku. Pošto je Hrvatska nekoliko dana ranije proglasila neovisnost i samostalnost, akademik Rudolf smatra da je ovo prvi čin sukoba dviju država i otvorenog stavljanja vojske Jugoslavije u korist Srbije protiv goloruke Hrvatske.