NA DANAŠNJI DAN: Ladislav Napuljski, Guy de Maupassant, Vatroslav Hladić, Stjepan Šulek, Vatroslav Jagić, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

Created with GIMP

Ladislav Napuljski, posljednji kralj okrunjen na hrvatskom tlu – 1403.

U Zadru je okrunjen hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski, posljednji kralj okrunjen na hrvatskom tlu.

Ladislav Napuljski

Ladislav Napuljski, napuljski i hrv.-ug. kralj (Napulj, 11. II. 1377 – Napulj, 6. VIII. 1414). Sin Karla II. Dračkog.

U političkom životu hrvatsko-ugarskog Kraljevstva djelovao aktivnije od 1401; kao svojeg namjesnika za Ugarsku, Hrvatsku, Dalmaciju i Bosnu postavio je vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Godine 1403. Ladislav se u Zadru kruni za hrv.-ug. kralja. Upleten u tal. politiku i sukobe, svjestan da će teško učvrstiti vlast u Hrv.-Ug. Kraljevstvu, 1409. prodao je Mlečanima za 100 000 dukata Zadar i Dalmaciju.

Guy de Maupassant, književnik – 1893.

Maupassant, Guy de, francuski novelist i romanopisac (dvorac Miromesnil, Tourville-sur-Arques, Seine Maritime, 5. VIII. 1850 – Pariz, 6. VII. 1893). Potomak starih plemićkih obitelji iz Normandije. Studirao pravo, sudjelovao u Francusko-pruskome ratu 1870., potom radio kao vladin činovnik.

Književni štićenik G. Flauberta, koji ga je upoznao s É. Zolom, I. Turgenjevom i H. Jamesom, pozornost je privukao novelom Dunda objavljenom u skupnoj zbirci mladih naturalista okupljenih oko Zole. Tim je djelom, o prostitutki koja se za dobrobit nezahvalne zajednice podaje pruskomu časniku, potpuno uspostavio i vrhunski uobličio svoj stil i svjetonazor: skladnu kompoziciju, realistički pročišćen izraz, sažeto i jetko oslikavanje građanskog licemjerja, psihološku slojevitost, naturalističku težnju za potpunim ogoljenjem zbilje te temeljni i sveobuhvatni pesimizam.

Guy de Maupassant

Okrenuvši se pisanju, osim književnih kritika i društvenih komentara u listovima Le Gaulois i Gil Blas Maupassant je do 1890., kada je zbog psihičke bolesti prestao pisati, objavio i oko 300 novela te šest romana. Novele mu se tematski mogu razdijeliti na one s radnjom za Francusko-pruskoga rata, one o normandijskoj seoskoj sredini te one o pariškoj malograđanskoj sredini, ali i o kazalištima, kavanama i bordelima – sve skupljene u zbirkama. Njegov prvi roman Jedan život (Une vie, 1883), o sudbini jedne žene, još je u znaku psihološkog naturalizma dok su Bel-Ami (1885), o ciničnom i oportunističkom novinaru, i Pierre i Jean (Pierre et Jean, 1889), o odnosu dvojice polubraće, izrazitiji primjeri tzv. romana krize. Najistaknutiji francuski novelist uopće, autor je slojevita opusa u kojem je naturalistička zapažanja i realistički izraz ublažavao izostankom teze i nadograđivao impresionističkim nijansama, osjećajem za dramatiku anegdote, ironijom i satirom te, u potonjem razdoblju stvaralaštva, nihilističkim tonovima i otklonom od nastojanja za književnim prenošenjem zbilje u korist oslikavanja psihičkih proturječjâ.

Vatroslav Hladić, hrvatski kazališni glumac i redatelj – 1898.

Vatroslav Hladić, knjiga Život glumca

Hrvatski kazališni glumac i redatelj Vatroslav Hladić rođen je 5. kolovoza 1898. u Zagrebu. Od malena je zavolio kazalište i vrlo rano počeo je glumiti. Prvi stalni angažman Hladić je dobio za vrijeme Prvoga svjetskog rata u Vojničkom kazalištu u Bjelovaru, a ubrzo je pristupio novoosnovanom kazalištu u Varaždinu, gdje je i prvi put režirao. Nakon Varaždina radio je i u Osijeku, Splitu, Zagrebu, Skoplju, Dubrovniku, Bjelovaru i Rijeci. Kao glumac se istaknuo u ulogama Lenbacha i Ignjata Glembaya (M. Krleža, U agoniji i Gospoda Glembajevi), Jaga (W. Shakespeare, Othello), Oswalda (H. Ibsen, Sablasti), a kao redatelj postavio je djela I. Vojnovića (Ekvinocij), I. Cankara (Kralj Betajnove), C. Goldonija (Ribarske svađe) i F. Schillera (Spletka i ljubav, Razbojnici). Objavio je i autobiografske uspomene pod naslovom “Život glumca” (1944). Vatroslav Hladić umro je 18. ožujka 1965. u Rijeci

Stjepan Šulek, hrvatski skladatelj – 1914.

Stjepan Šulek

Skladatelj, violinist i dirigent (1914–1986). Diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (kod V. Humla). Član orkestra RZ-a 1933–38, profesor u srednjoj školi Muzičke akademije 1939–41, Učiteljskoj školi do 1945, potom na Muzičkoj akademiji docent do 1947, a 1948–75. profesor. Uz to 1935–38. član klavirskog trija s I. Mačekom i S. Žepićem, 1936–38. prva violina u Zagrebačkom kvartetu i 1939–45. violinist u Komornom triju s I. Mačekom i A. Janigrom; 1958–64. dirigent Komornoga orkestra RTZ-a, s kojim je postigao velike međunarodne uspjehe. Do 1952. nastupao kao koncertant na violini, a poslije kao dirigent u zemlji i inozemstvu. Od 1954. redoviti član JAZU-a i dugogodišnji tajnik Razreda za glazbenu umjetnost. Autor osam simfonija, četiri klasična koncerta, više instrumentalnih koncerata, niza komornih djela te opera Koriolan i Oluja.

Vatroslav Jagić, hrvatski jezikoslovac – 1923.

Vatroslav Jagić

Vatroslav Jagić bio je hrvatski jezikoslovac i najznačajniji svjetski slavist druge polovice 19. stoljeća. Udario je široke granice slavenske filologije koja nije obuhvaćala samo jezik, već i jezične i literarne spomenike, proizvode narodnog duha, te sveukupne starine Slavena. Od njegovih preko 600 radova ističu se: Historija književnosti naroda hrvatskoga ili srpskoga; Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen; Die Geheimsprache bei den Slaven; Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprache; Beirträge zur slavischen Syntax; Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache te djelo Život i rad Jurja Križanića. Umro je u Beču, 5. kolovoza 1923. godine, ali je pokopan u rodnom Varaždinu.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja – 1995.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu

Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći.

U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja. Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama.

Petar Šimunović , hrvatski jezikoslovac 2014.

Petar Šimunović

Akademik Petar Šimunović rodio se 19. veljače 1933. u Dračevici na otoku Braču. Maturirao u splitskoj Klasičnoj gimnaziji, diplomirao hrvatski i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao te doktorirao temom Toponimija otoka Brača. Od 1964. zaposlen u Institutu za jezik JAZU (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, od 1970. znanstveni suradnik i voditelj Onomastičkog odjela, od 1979. znanstveni savjetnik, sada ima počasno zvanje zaslužnog znanstvenika na istom Institutu.

Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. od iste godine predsjednik njezina Onomastičkog odbora, a od 2004. je tajnik njezina razreda za filološke znanosti. Bio je stipendist Humboldtove zaklade u Slavenskom institutu u Kölnu gdje mu je mentor bio Reinhold Olesch.

Na Sveučilištu u Kölnu predavao je 1994.-1998. kao gost profesor. U povodu 65-godišnjice njegova života to Sveučilište je u Šimunovićevu čast organiziralo Međunarodni znanstveni skup o slavenskoj onomastici. Autor je odnosno suautor više od 500 bibliografskih jedinica, od čega tridesetak knjiga.

Šimunović je bio vodeći hrvatski onomastičar, ali dva njegova kapitalna djela pripadaju dijalektologiji: Čakavisch-deutsches Lexikon (Čakavsko njemački rječnik), te Rječnik bračkih čakavskih govora koji smatra „namirbom duga svojem zavičajnom otoku“..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org