NA DANAŠNJI DAN: Klaudije, Ambroz Vranyczany, Čudo Sunca, Yves Montand, Margaret Thatcher, Paul Simon, Deklaracija o Domovinskom ratu, Dan odjela

Klaudije, rimski car, – 54.

Na današnji dan 54. godine rimskog cara Klaudije otrovala je supruga Agripina kako bi joj sin Neron postao car. Bio je rimski car od 41. godine.

Klaudije
Klaudije

Oko njegove smrti postoji puno nejasnoća. Jedna teorija govori da ga je otrovao kušač Halot, druga teorija govori kako ga je Agripina poslužila otrovnim gljivama. Zanijemio je odmah nakon pojedenih gljiva i pošto se čitavu noć mučio u strašnim mukama umro rano ujutro.

Klaudije se rodio za vrijeme konzulovanja Jula Antonija i Fabija Afrikanca prvog dana mjeseca kolovoza u Lugdunumu. Dobio je ime Tiberije Klaudije Druz, a kad je brzo nakon toga njegov stariji brat posinjenjem prešao u Julijevsko-Klaudijevsku dinastiju, uzeo je još i nadimak Germanik. Otac ga je ostavio kao nejako dijete, a gotovo cijelo djetinjstvo patio je od dugotrajnih bolesti tako da je duševno i tjelesno toliko oslabio da ga ni u zrelijim godinama nisu smatrali sposobnim ni za kakvo državno ili privatno zvanje. Dugo je vremena, pa i kad je postao punoljetan, bio pod tuđim nadzorom i pod vodstvom odgojitelja koji je nekoć bio konjušnik i kojeg su mu namjerno dali kako bi ga pod svakojakim izlikama što okrutnije mučio.

Ambroz Vranyczany, barun, poltičar i poduzetnik – 1801.

Ambroz Vranyczany (Vranjican), (Stari Grad, otok Hvar, 13. listopada 1801. – Ragaz, Švicarska, 12. srpnja 1870.), hrvatski barun, političar i poduzetnik.

Kad je dio obitelji Vranjican, zbog protivljenja francuskoj okupaciji Dalmacije, napustio Hvar, otišao je s njima kao mali dječak i Ambroz Vranjican. Vranjicani su se naselili u Senju i Rijeci, a Ambroz zajedno s braćom Matijom, Ivanom i Nikolom, u Karlovcu. U Karlovcu se bavio trgovinom i stekao znatan imetak. Rano se priključio Ilirskom pokretu. Bio je kum djetetu Ljudevita Gaja. Vjenčao se 1837. s Terezijom Modrušan, s kojom je imao kćer Klotildu.

Ambroz Vranyczany

Jedan je od osnivača karlovačke čitaonice, 1838. godine. Godine 1844. osniva društvo za parobrodarstvo na Savi i Kupi, koje je bilo prvo dioničko društvo u Hrvatskoj. Društvo je kupilo parobrod “Floridsdorf”, koji je preimenovan u “Sloga”. Bio je to prvi hrvatski riječni parobrod, koji je 24. kolovoza 1844. s Ambrozom Vranjicanom i pod zapovjedništvom Đure Bana, krenuo iz Beča, te je Dunavom i Savom doplovio do Siska. Taj događaj je u ono vrijeme pobudio veliko zanimanje javnosti. “Sloga” je uspješno održavala putnički i robni promet između Zemuna i Siska, ali je u nesreći potonula 16. rujna 1845. Ambroz Vranjican sudjelovao je i u osnivanju Prve hrvatske štedionice, 1846. godine.

Nakon srpanjskih žrtava 1845. godine, bio je na čelu hrvatskog izaslanstva, koje se u Beču sastalo s državnim kancelarom Metternichom. U previranjima nakon revolucije u Beču (13. ožujka 1848.) i Pešti (15. ožujka 1848.) bio je, zajedno s Ivanom Kukuljevićem član narodnog odbora – privremenog organa vlasti, koji je sazvao narodnu skupštinu. Kad je ban Josip Jelačić iste godine osnovao bansku vladu, imenovao je Ambroza Vranjicana za načelnika financijskog odjela (državnog blagajnika), na kojoj je dužnosti bio do 1850. Zbog teških financijskih prilika, zatražio je zajam od Kaptola, zbog čega se sukobio s crkvenim vlastima. Bavio se mišlju da Hrvatska uvede svoju valutu, “križar”, pa je čak iskovano nekoliko pokusnih primjeraka tog novca. U vrijeme Bachova apsolutizma, bio je predsjednik Matice Ilirske od 1851. do 1857. Vodio je zagrebačku trgovačku komoru, osnovanu 1852. Odlučno se zalagao za gradnju željeznice u Hrvatskoj. Te iste, 1852. godine, preko komore traži od bečke vlade dozvolu za gradnju željeznice od Zidanog Mosta do Zagreba.

Kad je, nakon vojnih poraza u Italiji, car Franjo Josip bio prisiljen 1860. sazvati Carevinsko vijeće, kao pripremu za povratak ustavnog uređenja, iz Hrvatske je pozvao biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Ambroza Vranjicana, a iz Dalmacije Franu Borellija. Na zasjedanju vijeća, Strossmayer i Vranjican su tražili sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom. Kad je Strossmayer pokrenuo ideju o osnivanju Jugoslavenske akademije, darovao je Ambroz Vranjican u tu svrhu 10.000 forinti. Proglašen je barunom 29. travnja 1862. godine.

Čudo Sunca u Fatmi – 1917.

Čudo Sunca je čudesni događaj, koji se dogodio, 13. listopada 1917. g. u poljima Cova da Iria, blizu portugalskog grada Fatime.

Blažena Djevica Marija ukazivala se u Fatimi od 13. svibnja 1917. g. do 13. listopada 1917. g. Katolička Crkva, službeno je priznala ukazanja. Prilikom posljednjeg ukazanja u Fatimi, dogodilo se Čudo Sunca koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi. Poput velike vatrene kugle, Sunce se kretalo strelovitom brzinom, okretalo se oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko 10 minuta, vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo.

Vezano za opisani događaj, postoji još jedno poznato ukazanje, od 13. svibnja iste godine (ponovljeno u sljedećim mjesecima svakog 13. u mjesecu, sveukupno 6 puta), a kome je nazočilo troje djece, Lúcia Santos sa njenim rođacima, Jacinta i Francisco Marto. Prema izvještaju djece, Gospa im je priopćila neke proročanske informacije koje je Katolička Crkva kasnije priznala i koje su postale poznate kao Prva, Druga i Treća fatimska tajna. Prema nekim izvorima Treću fatimsku tajnu Crkva navodno nikada nije do kraja objavila ni pojasnila, iako službeno tvrdi da je u potpunosti objavljena.

Yves Montand, šansonjer 1921.

Yves Montand (Monsumagno, Toskana, 13. listopada 1921. – Senlis, Oise, Francuska, 9. studenog 1991.). Rođen kao Ivo Livi , francuski šansonijer i glumac.

Yves Montand
Yves Montand

Montand je podrijetlom Talijan, sin siromašnih talijanskih emigranata koji su se pred naletom fašizma 1924. nastanili u Marseilleu. Karijeru započinje u lokalu Alcatraz u Marseilleu, gdje 1938. pjeva pjesme Treneta, Chevaliera, Fernandela te kaubojske pjesme i drugo. Nakon burnih ratnih godina stigao je u Pariz i 1944. upoznao Édith Piaf koja ga je skrenula s dotadašnjeg repertoara i odgajala kao šansonijera, ubrzo jednog od najvrsnijih druge polovice 20. stoljeća. Iako samo interpret pjesama, bio je kompletna nadahnuta ličnost — glumac, plesač, pjevač i zabavljač. Njegov šarm, ljepota i dubina interpretacije te zanosni temperament ostali su do danas nenadmašni. Njegov ugodan glas i perfektan scenski nastup, te interpretacija uvijek vrlo kvalitetnih pjesama doista su ga pretvorili u pravu instituciju francuske šansone.

Recital u L`Étoileu 1946. bio je pravom prekretnicom u njegovu životu. Trajao je neprekidno sedam tjedana i bio je pravi trijumf glazbenih pozornica. Bio je to njegov prvi samostalni nastup, a već od 1953. do 1954. pravi svoje slavne šansonijerske predstave One Man Show, u kojima ga nitko neće nadmašiti. Osim ležernosti i zabavnog karaktera jednog Chevaliera, Montand na scenu unosi i onu najvažniju komponentu šansone, kvalitetu teksta i nadahnutu interpretaciju pjesnika. Godine 1946. susreo se sa slavnim režiserom Marcelom Carnetom i pjesnikom Jacquesom Prévertom, što će biti još jednim prijelomnim dogođajem u životu. Postat će sjajan filmski glumac i najsuptilniji interpret poezije u šansoni. Nenadmašne su mu interpretacije Jacquesa Préverta (Barbara, Les feuilles mortes).

Godine 1949. upoznaje glumicu Simone Signoret koja će mu ubrzo postati ženom i biti s njim do kraja života. Nakon što je 1965. izdao posljednji album i 1968. trijumfalno nastupio u Olympiji, napustio je glazbenu scenu, kao što je to godinu dana prije (1967.) načinio Jacques Brel i potpuno se posvetio filmu.

Margaret Thatcher, Čelična Lady – 1925.

Thatcher Margaret Hilda, britanska političarka (Grantham, 13. X. 1925 – London, 8. IV. 2013). Diplomirala je kemiju na Oxfordskom sveučilištu (1947). Bila je zastupnica u Donjem domu britanskog parlamenta 1959–92. kada je dobila plemićki naslov (barunica od Kestevena) i postala članica Doma lordova.

Margaret Thatcher
Margaret Thatcher

Bila je ministrica obrazovanja i znanosti (1970–74) u vladi E. Heatha, kojega je naslijedila na čelu Konzervativne stranke 1975. Nakon pobjede konzervativaca na izborima u svibnju 1979., postala je prva žena na čelu neke europske vlade. Nakon pobjede u sukobu s Argentinom oko Falklandskih otoka 1982., Thatcher je pobijedila na općim izborima 1983., kao i na izborima 1987. održanima u razdoblju snažnoga gospodarskog rasta (postala je prva britanska premijerka u XX. st. koja je vodila vladu u tri mandata). Uvođenje novih lokalnih poreza dovelo je do pada njezine popularnosti, kao i, uz njezino sve naglašenije odupiranje europskim integracijama, do sukoba u Konzervativnoj stranci te je u studenom 1990. bila prisiljena na ostavku.

Kao premijerka provela je snažnu liberalizaciju gospodarstva nastojeći umanjiti ulogu države u ekonomiji. Privatizirala je mnoge industrije koje su nacionalizirale prethodne laburističke vlade, kao i neke usluge, provela je prodaju općinskih stanova dotadašnjim najmoprimcima te suzbijala ulogu sindikata.

Takva je politika popularno nazvana tačerizmom. U vanjskoj politici zagovarala je održavanje bliske suradnje sa SAD-om, jasan antikomunizam (zbog kojega su ju, kao i zbog njezine beskompromisne retorike, sovjetski mediji prozvali Željeznom lady) te veće očuvanje nacionalnog suvereniteta država članica unutar europskoga integracijskog procesa.

Paul Simon, glazbenik – 1941.

Paul Simon

Paul Simon (13.10.1941. – Newark, New Jersey), američki pjevač i gitarist. Simon & Garfunkel je američki kantautorski duo, u sastavu Paul Simon i Art Garfunkel. 1957, osnovali su grupu Tom & Jerry, i postigli prvi uspjeh manjim hitom “Hey, Schoolgirl”. Kao Simon & Garfunkel, sastav je postigao slavu 1965, hit singlom “The Sounds of Silence”. Njihova glazba korištena je u čuvenom filmu Diplomac (1967), što je dodatno učvrstilo njihov status značajnih glazbenika. Osvojili su nekoliko nagrada Grammy te su uvedeni u Rock and Roll Hall of Fame i Long Island Music Hall of Fame (2007.). Nakon razlaza 1970., okupili su se nekoliko puta, kao 1981. radi koncerta u Central Parku u New Yorku koji je okupio oko 500 000 ljudi.

Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio Deklaraciju o Domovinskom ratu – 2000.

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države, smatrajući da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata jednoznačno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske, polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na značaju i temeljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak, potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, izražavajući volju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze, radi zaustavljanja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabrinjavajućeg polariziranja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne posljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

1. Stvaranjem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su stoljene težnje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na temelju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom voljom u Ustavu iz 1990. godine da temeljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštovanje prava čovjeka.

2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.

3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslobodilačkim vojnoredarstvenim operacijama »Bljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zemlje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.

4. Temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelovanje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcioniranje državnih tijela kao najbolji način za daljnju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.

5. U skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.

6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje.

7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine. (Zagreb, 13. listopada 2000.)

….

Međunarodni dan odjela

Internacionalni dan nošenja odjela, nastao u čast Barneya Stinsona, lika iz serije “Kako sam upoznao vašu majku” i njegove poznate uzrečice “Suit up!”(ilitiga u odijelo!!)… Tako su ljudi širom svijeta odlučili iz zabave organizirati globalni dan u odijelu, tj. International “Suit up day” koji je već poprimio ogromne razmjere. Dakle poanta je probati što veći dio dana provesti u odijelu, bez obzira gdje se nalazili.

……….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr

Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje

https://proleksis.lzmk.hr