NA DANAŠNJI DAN: Karlo Veliki, Emil Zola, Samuel Morse, Antun Dobronić, Grga Novak, Falklandski rat, Sveti Ivan Pavao II, Svjetski dan svjesnosti o autizmu
Karlo Veliki, kralj – 814.
Karlo Veliki, rođen u Charlemagne 2. travnja 747, umro 28. siječnja 814., franački kralj od 768. – 771., jedini vladar od 771. do 814., car od 800. godine.
Karlo Veliki
Karlo Veliki bio je franački sukralj od 768. – 771., jedini vladar od 771. do 814., car od 800. godine.
Karla su slavili i njegovi suvremenici i kasnija historiografija. I unatoč nekim pretjerivanjima, ostaje nedvojbena činjenica da je pod vladavinom Karla Velikog Franačka i cijela Zapadna Europa doživjela razdoblje kulturnog napretka (Karolinška renesansa), prosperiteta i relativnog mira kakvih nije bilo na tom području još od doba Rimskog carstva.
Podupirući samostane Karlo je podupirao razvoj pismenosti i kulture (iako sam nije znao pisati). Crkva je u ono doba opće nepismenosti i nekulture, praktički bila njihov jedini čuvar. Mnogi izvori za to i kasnije doba kao i brojna djela antičkih pisaca nastali su odnosno sačuvani za sljedeće naraštaje zahvaljujući upravo njemu i njegovim nastojanjima. Za Karla Velikog procvat doživljava i graditeljstvo. Tako je dao sagraditi Dvorsku kapelu u svojoj prijestolnici Aachenu.
Karlo je zavladao cijelom Zapadnom Europom od Saske i Panonije pa sve do Španjolske (s granicom na rijeci Ebru), stvorile su povoljne uvjete da se zamisao o obnovi carstva na Zapadu ostvari. Zato je papa Lav III. okrunio na Božić 800. godine za cara s obrazloženjem da tada više nije bilo rimskih careva pošto je u Carigradu vladala carica Irena. S tom njegom krunidbom nastaje Sveto Rimsko Carstvo. Tijekom ovog zanimljivog razdoblja Karlu dolazi jedna delegacija iz Jeruzalema (koji je tada bio u arapskim rukama) i u ime jeruzalemskog patrijarha predaje mu zastavu i ključeve Svetoga groba, Kalvarije i samoga grada Jeruzalema. Povodom tog događaja stoljećima poslije francuski kraljevi će se smatrati zaštitnicima Svetog groba.
Koliko je Karlo bio moćan i ugledan među Hrvatima i ostalim Slavenima svjedoči i činjenica da je hrvatska i slavenska riječ “kralj” nastala upravo od Karlova imena (Carolus).
Emil Zola, književnik – 1840.
Émile Zola (Pariz, 2. travnja 1840. – Pariz, 29. rujna 1902.) francuski je romanopisac i osnivač i predstavnik naturalističkog pravca.
Emil Zola
Naturalizam je umjetnički, posebice književni pravac koji se nastavlja na realizam. Prikazuje prirodu i čovjeka u najvulgarnijim i najtamnijim trenucima. U članku “Eksperimentalni roman” iz 1880. godine, Emile Zola traži od pisca da postane znanstvenik i da kao takav opiše prirodu čovjeka te kako je čovjekov razvoj određen njegovom okolinom i nasljeđem. Naime, on se nadovezuje na učenje Hippolyta Taina o nasljeđu, trenutku i rasi kao činiteljima koji utječu na ljudsko ponašanje.
Junaci naturalističkih romana su robovi strasti, zatočenici vlastite nesretne sudbine, ljudi koju su opterećeni nasljednim osobinama. Zola smatra da pisac mora otkriti sve tamne, crne strane ljudskog života kao liječnik neku bolest ili ranu koju treba izliječiti.
Samuel Morse, izumitelj -1872.
Samuel Finley Breese Morse (Charlestown, 27. travnja 1791. – New York, 2. travnja 1872.), američki slikar i izumitelj.
Samuel Morse
Konstruirao je 1835. praktično upotrebljiv električni telegrafski aparat. Na njegov prijedlog izgrađena je i puštena u promet 24. svibnja 1844. godine prva telegrafska linija Washington – Baltimore. Morseov telegraf, prilagođen poljskim uvjetima, ubrzo je kao Morseov kod primijenjena u vojne svrhe, što je i uvjetovalo razvitak vojne telegrafije.
Morseov kod je sustav međunarodno usvojene simbolične abecede, kojim se u žičnoj i radijskoj telegrafiji označavaju slova, brojevi, znaci razgodka i ine službene kratice. Znaci brzojavnog (telegrafskog) koda sastavljeni su iz dva osnovna činitelja: znakovnog i rastavnog impulsa. U radijskoj telegrafiji najčešće se koriste Morseova abeceda, međunarodne abecede broj 1 i 2 i kodna abeceda. Kod Morsea je svako slovo sastavljeno iz znakovnih, obično strujnih impulsa – kraćih i dugih crtica, i rastavnih, pretežno bestrujnih impulsa, koji služe kao razmak između znakova, riječi i rečenica. Koristi se za prijem na sluh ili elektromagnet s pisačem, koji ove crtice ispisuje na vrpcu. Prva poruka napisana Morseovim kodom, poslana je 24. svibnja 1844., a u poruka je bila biblijski citat : ‘Što je Bog napisao’.
Antun Dobronić, skladatelj 1878.
Antun Dobronić (Jelsa, 2. travnja 1878. – Zagreb, 12. prosinca 1955.), hrvatski skladatelj i glazbeni pisac. Učitelj, a nakon dovršenog studija kompozicije u Pragu (1912.) nastavnik glazbe i 1922-40. profesor Muzičke akademije u Zagrebu.
Antun Dobronić
Pojavio se u vrijeme kada je došlo do značajnog preokreta u razvitku hrvatske glazbe, kad se počinju ostvarivati ideje ilirskog preporoda koje je u drugoj trećini 19. stoljeća zacrtao Vatroslav Lisinski. Umjetnik koji je svoju glazbu temeljio isključivo na obilježjima narodnog melosa. Postao je idejnim vođom generaciji mladih skladatelja koji će zauzeti središnje mjesto u hrvatskoj umjetničkoj glazbi nacionalnog smjera. Dobronićev se glazbeni govor temeljio u prvom redu na melodiji. Provodeći pjevnost kroz sve dionice, ostvarivao je orkestraslnu kolorističku polifoniju, koja je njegovim zrelim radovima podavala osebujan pečat.
Grga Novak, arheolog – 1888.
U red najistaknutijih hrvatskih historiografa, napose za razdoblje prapovijesti i antike, ulazi akademik i sveučilišni profesor dr. sc. Grga Novak, rođen na Hvaru 2. travnja 1888., umro u Zagrebu 7. rujna Zagreb, 1978. godine. Bio je predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Grga Novak
Ujedno, bio je i dekan Filozofskoga fakulteta i rektor Sveučilišta u Zagrebu. Zaslužan je i kao arheolog. Boravio je u Egiptu te je objavio dvije knjige i niz članaka u kojima daje i nova tumačenja egipatske kulture u kontekstu europske civilizacije.
U središtu Novakova zanimanja je Dalmacija, čiju političku, kulturnu i gospodarsku povijest obrađuje u nizu znanstvenih dijela.
Novakova sustavna arheološka iskapanja otkrila su dotad nepoznatu neolitsku kulturu hrvatskoga jadranskog pojasa.
Početak falklandskog rata između Argentine i Velike Britanije – 1982.
Falklandski rat ili Malvinski rat je oružani sukob Argentine i Velike Britanije koji je trajao od 19. ožujka do 14. lipnja 1982. godine, a kojemu je povod bio teritorijalni spor oko Falklandskog otočja.
Argentina, u kojoj se otočje naziva Malvinskim otočjem (Islas Malvinas) ih je sve vrijeme smatrala svojim, ali sve do druge polovice 20. stoljeća nije bila u stanju mnogo učiniti po tom pitanju s obzirom na snagu Britanskog Imperija. U međuvremenu je na otočju sagrađena pomorska baza kao i doveden određen broj uglavnom škotskih doseljenika čiji se potomci danas uglavnom bave uzgojem ovaca.
Iako zasjenjen Hladnim ratom, a poslije ignoriran zbog “političke korektnosti”, Falklandski rat je jedan od najvažnijih sukoba iz druge polovice 20. stoljeća.
S obzirom da je predstavljao jedan od rijetkih modernih oružanih sukoba u kojemu su sukobljene strane bile relativno izjednačene po svojim snagama i opremi, te koji se vodio isključivo konvencionalnim snagama, falklandski rat već desetljećima privlači pažnju vojnih analitičara zbog cijelog niza pouka koje se mogu primijeniti na slične sukobe koji bi se mogli zbiti u budućnosti.
Sveti Ivan Pavao II., papa – 2005.
Sveti Ivan Pavao II
Sveti Ivan Pavao II. (lat. Sanctus Ioannes Paulus PP. II.), također zvan Ivan Pavao Veliki (Wadowice, 18. svibnja 1920. – Vatikan, 2. travnja 2005.), rođen kao Karol Józef Wojtyła, 264. nasljednik apostola Petra, papa od 16. listopada 1978. do smrti 2005. godine. Svetac je Katoličke Crkve.
Ivan Pavao II. jedan je od velikih državnika 20. stoljeća i duhovni aktivist planetarnoga utjecaja. Njegov dugogodišnji pontifikat karakteriziraju sljedeće značajke: jedan je od najmlađih papa novijega doba; njegov pontifikat je među najduljima; prvi papa ne-Talijan nakon više stoljeća; prvi papa nakon više stoljeća iz jednoga slavenskog naroda. Također, osobna toplina, neposrednost i prirodna karizma Ivana Pavla II. izuzetno su snažno djelovali preko suvremenih elektroničkih medija (poglavito TV), šireći njegovu poruku i u najzabitnijim dijelovima planeta Zemlje.
U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 130 država. Proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je zemaljsku kuglu oko 30 puta. Posjetio je oko 850 gradova. Prvi je papa, koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.
Sveti Ivan Pavao II
Papa se tijekom cijelog pontifikata zalagao za mir. Zagovarao je pravo svakoga naroda, na svoju državu, samostalnost i suverenost. Osmislio je sintagmu “kultura života” na svom putovanju u SAD 1993. godine. Pri tome je izjavio: “Kultura života znači poštivanje prirode i zaštita Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.” Promicao je međureligijski dijalog i mir. Zalagao se za jedinstvo kršćana. Pokazao je otvorenost prema drugim vjerskim zajednicima.
Prvi je papa, koji je ušao u džamiju i sinagogu. Za vrijeme pontifikata napisao je te izgovorio oko 15.000 raznih govora i dokumenata, što je oko 18 milijuna riječi. Napisao je 14 enciklika, 11 apostolskih konstitucija, 41 apostolsko pismo, 15 apostolskih pobudnica, 19 motu proprija i više knjiga. Na deset je konzistorija imenovao novih 231 kardinala i zaredio 321 biskupa. Proglasio je novih 1338 blaženika i 482 novih svetaca.
Papa Benedikt XVI. proglasio je 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, te odredio 22. listopada kao njegov spomendan-blagdan jer je toga dana Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, a papa Franjo, samo tri godine kasnije 2014. proglasio ga je svetim.
Papa Ivana Pavao II. prvi je puta posjetio Hrvatsku 10. i 11. rujna 1994. godine. Na zagrebačkom aerodromu Pleso tada su ga dočekali predsjednik Franjo Tuđman i zagrebački kardinal Franjo Kuharić.
Došavši u zagrebačku katedralu, papa je vjernike pozdravio riječima “Hvaljen Isus i Marija”. Posjetio je i grob kardinala Alojzija Stepinca. 11. rujna je pred oko milijun vjernika na zagrebačkom Hipodromu predvodio svetu misu povodom proslave 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije.
Svjetski dan svjesnosti o autizmu
Svjetski dan svjesnosti o autizmu Glavna skupština UN-a odabrala je za obilježavanje 2. travnja čime želi skrenuti pozornosti javnosti diljem svijeta na sve veći problem ovoga složenog poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života. Dan svjesnosti o autizmu 2013. godine obilježavao se pod motom: „Autizam treba – sustavno rješenje.“
Autizam je kompleksan razvojni poremećaj čiji je specifičan uzrok još nepoznat. Prema epidemiološkim istraživanjima, na 10000 novorođene djece rađa se 4 do 5 djece s autizmom. Kada je riječ o autističnom spektru poremećaja govori se o 10 do 15 djece na 10000 novorođenih. Autistične osobe imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima, te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji, te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća. Primjereni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman, te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice uz poticanje pozitivnog stava u društvu mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba. Autistični poremećaj obuhvaća: autizam Kannerovog tipa, razvojne psihoze, atipični autizam, Rettov sindrom i druge sveobuhvatne poremećaje.
Kod većine autista postoje nepravilnosti u četiri velika organska sustava: živčani, imunološki, endokrini i probavni sustav.
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;
