NA DANAŠNJI DAN: Karlo Veliki, Anton Pavlovič Čehov, Karl Benz, prvi automobil, Ivo Robić, Stjepan Đimi Stanić, Ephraim Kishon

Karlo Veliki, kralj – 814.

Karlo Veliki bio je franački sukralj od 768. – 771., jedini vladar od 771. do 814., car od 800. godine.

Karla su slavili i njegovi suvremenici i kasnija historiografija. I unatoč nekim pretjerivanjima, ostaje nedvojbena činjenica da je pod vladavinom Karla Velikog Franačka i cijela Zapadna Europa doživjela razdoblje kulturnog napretka (Karolinška renesansa), prosperiteta i relativnog mira kakvih nije bilo na tom području još od doba Rimskog carstva. Podupirući samostane Karlo je podupirao razvoj pismenosti i kulture (iako sam nije znao pisati). Crkva je u ono doba opće nepismenosti i nekulture, praktički bila njihov jedini čuvar. Mnogi izvori za to i kasnije doba kao i brojna djela antičkih pisaca nastali su odnosno sačuvani za sljedeće naraštaje zahvaljujući upravo njemu i njegovim nastojanjima. Za Karla Velikog procvat doživljava i graditeljstvo. Tako je dao sagraditi Dvorsku kapelu u svojoj prijestolnici Aachenu.

Karlo je zavladao cijelom Zapadnom Europom od Saske i Panonije pa sve do Španjolske (s granicom na rijeci Ebru), stvorile su povoljne uvjete da se zamisao o obnovi carstva na Zapadu ostvari. Zato je papa Lav III. okrunio na Božić 800. godine za cara s obrazloženjem da tada više nije bilo rimskih careva pošto je u Carigradu vladala carica Irena. S tom njegom krunidbom nastaje Sveto Rimsko Carstvo. Tijekom ovog zanimljivog razdoblja Karlu dolazi jedna delegacija iz Jeruzalema (koji je tada bio u arapskim rukama) i u ime jeruzalemskog patrijarha predaje mu zastavu i ključeve Svetoga groba, Kalvarije i samoga grada Jeruzalema. Povodom tog događaja stoljećima poslije francuski kraljevi će se smatrati zaštitnicima Svetog groba.

Koliko je Karlo bio moćan i ugledan među Hrvatima i ostalim Slavenima svjedoči i činjenica da je hrvatska i slavenska riječ “kralj” nastala upravo od Karlova imena (Carolus).

Karl Benz prijavio je patent za prvi uspješni automobil na benzinski pogon – 1886.

Benz Carl Friedrich, njemački inženjer i tvorničar (Karlsruhe, 25. XI. 1844 – Ladenburg, 4. IV. 1929).

Konstruirao praktičan četverotaktni benzinski motor i prvi automobil (1886., s 3 kotača) koji je uspio u tehničkom i ekonomskom pogledu.

BENZ, CARL FRIEDRICH

Poduzeće Benz & Cie., osnovano 1883. u Mannheimu, preteča je automobilske industrije; 1893. proizvelo je prvi automobil s 4 kotača, a 1899. prvi trkaći automobil.

Anton Pavlovič Čehov, ruski književnik – 1860.

Dana 29. siječnja 1860. rođen je Anton Pavlovič Čehov, ruski književnik i jedan od najpoznatijih dramatičara svih vremena. Iako je tvrdio da mu je medicina žena, a književnost ljubavnica, i unatoč tome što je svoj profesionalni život češće posvećivao upravo liječenju, u medicini je ostao poznat više kao – bolesnik, a svjetsku slavu donijelo mu je kazalište.

Drame Antona Pavloviča Čehova još su uvijek vrlo popularne na repertoarima različith kazališta. Najpoznatija su mu djela drame “Galeb”, “Ujak Vanja”, “Tri sestre” i “Višnjik” te zbirke priča “Šarene priče” i “U pomrčini”.

Čehova nazivaju začetnikom psiholiškog realizma. U njegovim dramama ne postoji tipičan dramski sukob već sve što se događa u drami proizlazi iz psiholoških stanja, osjećaja i unutarnjih sukoba likova.

Čehov u svojim dramama također inzistira na protoku vremena koji je jedan od mehanizama zbivanja u kojem se događaju promjene.

Veljko Atanacković, hrvatski pedagog – 1920.

Dana 29. siječnja 1920. rođen je Veljko Atanacković, hrvatski pedagog. Svoju pedagošku djelatnost započeo je kao nastavnik u Nižoj gimnaziji u Odžacima, zatim prelazi na Nižu gimnaziju u Beli Manastir. Godine 1952. imenovan je za direktora Sedmogodišnje škole u Dardi.

Nakon toga, 1960. odlazi na dužnost profesora pedagoške skupine predmeta u Učiteljsku školu u Osijeku. Iz učiteljske škole odlazi za predavača na Pedagošku akademiju Osijek, a 1966., imenovan je na dužnost prosvjetnog savjetnika u Zavodu za unapređivanje osnovnog obrazovanja u Osijeku.

Završio je jednogodišnji Nastavnički tečaj u Novom Sadu i Filozofski fakultet u Beogradu. Radio je u društvNextenim i kulturnim organizacijama i dobio razna priznanja. Osnovao je Učeničku zadrugu u Sedmogodišnjoj školi u Dardi. Objavio je preko 20 stručnih i znanstvenih radova i svojim pedagoškim radom dao značajan doprinos stručnom uzdizanju prosvjetnih radnika. Umro je u Osijeku 2002. godine.

Ivo Robić, hrvatski pjevač – 1923.

Dana 29. siječnja 1923. u Garešnici je rođen Ivo Robić. Bio je popularni hrvatski pjevač zabavnih melodija, pionir zabavne glazbe, i prvi koji je napravio i veliku međunarodnu karijeru.

Ploču Morgen, prodao je u preko milijun primjeraka te ga od tada zovu Mister Morgen, a ploča je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki naš glazbenik postigao.

Umro je u Rijeci 2000. godine.

Stjepan Đimi Stanić, šlager pjevač – 1929.

Stjepan Đimi Stanić (29.01.1929.) započeo je profesionalno kao gitarist i pjevač, te kontrabasist 1951. ali mu je bogati bariton zarana postao glavni instrument.

Ovaj zagrebački glazbeni gastarbajter (krajem pedesetih seli u Beograd; od 1960.-1964. nastupa po zapadnoeuropskim pozornicama) zavidne muzikalnosti i bogom danog glasa, začudno bliskog timbra i frazi svojih italoameričkih uzora, kao da je već prvim singlovima (78 okretaja u minuti) daleke 1955., ˝country and western˝ dosjetkom ˝Cowboy Jimmy˝ i ˝Volim Pariz˝ (I Love Paris), hitom iz Cole Porterovog mjuzikla ˝Can, can˝, postavio konačne granice stereotipa između kojih će se kretati u svojoj diskografiji tijekom sljedećih desetljeća: od noveltyja do Tin Pan Alley popa i natrag. Zanimljivo, nadimak ne duguje, kako bi se očekivalo, po svom prvom velikom hitu, već obrnuto: zahvaljujući njegovoj familijarnosti u glazbenim krugovima, odabran je da snimi ovaj pseudio C&W (njemačkog izvornika!) kojim je sredinom pedesetih vladao radijskim eterom.

Dakako, posebno mjesto u Đimijevoj diskografiji zauzimaju tri domaća evergreena: ˝Zamagljen prozor˝ (tema iz filma ˝Pukotina raja˝), Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe, ˝Prolazi sve˝, sa ˝Zagreba 65˝ (na glazbu Ive Koerblera, autor je stihova) i ˝Jutro će promijeniti sve˝, opatijsku uspješnicu Petka Kantardžijeva – Mlinca i Ivice Krajača (koju su, inače, izveli i Indexi).

U očima njegove koncertne publike, pa i šire javnosti, uživa i status nenadmašnog vicmahera i originalnog zabavljača.

Ephraim Kishon, pisac – 2005.

Ephraim Kishon, (23.08.1924. (Budimpešta, HU) – 29.01.2005, Švicarska) izraelski humorist, dramatičar, scenarist i filmski redatelj.

Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffman, studirao je likovne umjetnosti – slikarstvo i skulpturu kad je počeo pisati drame i humoreske. Za vrijeme drugog svjetskog rata prošao je kroz nekoliko nacističkih koncentracionih logora, pobjegao je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj, i skrivao se ostatak rata kao slovački radnik.

Poslije 1945. mijenja prezime u Kishon i vraća se u Mađarsku, od kuda bježi u Izrael 1949. pred terorom komunističkog režima, gdje mu useljenički službenik mijenja prezime u Kishon. Ženio se tri puta, prvi puta 1946. s Evom (Chawa) Klamer, brak je završio razvodom, druga supruga Sara preminula je 2002, trećom suprugom Lisom Witasekse, austrijskom književnicom, oženio se 2003. godine, a sve ih je zvao u svojim djelima najbolja žena na svijetu. Imao je i troje djece: Raphaela (r. 1957), Amira (r. 1964), i Renanu (r. 1968), koje je također slikovito opisao u svojim pričama, poput Renanina opisa u priči Duda Cuci ili Amira u priči Pakao zvani kakao.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;