NA DANAŠNJI DAN: Kaligula, prvi vlak u Zagrebu, Baudelaire, Antun Kikaš i smrt Lady Di

Kaligula, rimski car – 12.

Kaligula, rođen u Antiumu 31. kolovoza 12., je bio rimski car. Kaligula je bio Tiberijev pranećak, a nadimak Caligula, što na latinskom znači čizmica, dobio je od vojnika u očevom vojnom logoru. Vrlo rastrošan i ekstravagantan – potrošio je velik dio novca koji je Tiberije pribavio carskoj blagajni, na darove i proslave.

Vladao je od 37. do 41. godine. Na početku svoje vladavine je amnestirao sve one koji su osuđeni pod Tiberijem, ali je ubrzo zapao u neprijateljske odnose sa Senatom, jer se u stilu helenističkih kraljeva počeo osjećati i ponašati kao car i bog. U tom svom samoljublju čak je, smatrajući se reinkarnacijom Jupitera, tražio pravo na jedan hram na Palatinu. Svog konja je proglasio senatorom. Živio je raskalašenim životom.

Vrlo samoljubive prirode, sagradio je hram posvećen samome sebi na čijem se otvaranju pojavio obučen poput božice. Oženio je vlastitu sestru, a njegova ludost je potpuno izbila na površinu kada je prilikom njezine smrti proglasio naredne tjedne razdobljem javnog žalovanja i zabranu smijeha. Epizoda okupljanja ogromne količine rimskih legija kako bi napao Britaniju neslavno je završila jer je Kaligula naprosto zaboravio svojoj vojsci osigurati brodove kako bi prešli kanal.

Imao je mnoštvo ljubavnica kojima je, ljubeći ih u vrat, tepao da će izgubiti svoju prekrasnu glavu kad god on to odluči. Njegove okrutne kazne i smaknuća protivnika i zavjerenika bili su poznati širom carstva. Različite urote i okrutne odmaze učinile su odnose između Kaligule i senatora nepodnošljivom, a sam Kaligula je sve više tonuo u bolesne sklonosti i psihičku rastrojenost. Ubijen je od strane svojih vlastitih vojnika.

Prvi vlak u Zagrebu – 1862.

Dana 31. kolovoza 1862. godine stigla je iz Zidanog Mosta prva lokomotiva u Zagreb, na Zapadni kolodvor gdje se okupio gotovo cijeli grad kako bi vidio tu zadimljenu kočiju koja se kreće bez konja.

Od priključenja Zagreba željezničkoj mreži 1862. do gradnje Glavnog kolodvora 1892. Zagrepčani su se služili kolodvorom Sava ili Južnim kolodvorom (kasnije Zapadni)

Nakon uspjele pokusne vožnje u Zagreb je stigla i prva željeznička kompozicija s dva vagona, a kad su položeni brzojavni vodovi, signali i sigurnosni uređaji duž pruge, otvoren je 1. listopada 1862. redovit promet Zidani Most-Zagreb-Sisak.

Charles Baudelaire, francuski pjesnik i kritičar – 1871.

Charles Pierre Baudelaire bio je francuski pjesnik i kritičar. Njegovo djelo sadrži elemente romantizma i orijetaciju simbolista.

Uz zbirku pjesama Cvjetovi zla, koju mnogi smatraju najvažnijim lirskim djelom 19. stoljeća, napisao je i zbirku pjesničkih crtica Spleen Pariza, kojima je stvorio novu pjesničku vrstu.

Pisao je sjajne likovne kritike, a istaknuo se i kao prevoditelj. Bio je jedan od prvih Francuza koji je upozorio na Wagnerov genij. Obilježen kao bludnik i odbacivan kao simbol boemstva i nemorala, svojim je pjesmama proširio područja poetskog, otkrio suvremenicima čitave predjele novih ljepota i grozota.

Ni za života, ni prvih desetljeća nakon smrti nije stekao zasluženo priznanje. Danas priznat kao vrhunski pisac francuske poezije, Baudelaire je postao klasikom. Umro je u Parizu 31. kolovoza 1867.

Prvi svjetski Cionistički kongres – 1897.

U Baselu počeo Prvi svjetski cionistički kongres. Izaslanici koje je sazvao austrijski novinar Theodor Herzl zahtijevali su osnivanje židovske države u Palestini.

U kolovozu 1897. godine Herzl u švicarskom Baselu saziva Prvi cionistički kongres na kojemu je osnovana Svjetska cionistička organizacija s ciljem ujedinjenja Židova u zajednički rad na stvaranju židovske države u Svetoj Zemlji.

Herzl je izabran za prvoga predsjednika (za njegova će života biti održano još pet cionističkih kongresa), a u svome je dnevniku već u rujnu iste godine zabilježio kako su na njemu “postavljeni temelji moderne židovske države” i kako će se to vidjeti za pedeset godina.

Dvadeset godina poslije počeli su pregovori cionista i Velike Britanije o posjedu u Palestini pod britanskim mandatom, a pola stoljeća kasnije proglašena je Država Izrael – 14. svibnja 1948.godine.

JNA uhitila Antuna Kikaša na Plesu – 1991.

Na zagrebačkom aerodromu Pleso 31. kolovoza 1991. Jugoslavenska narodna armija uhitila je kanadskog poduzetnika hrvatskog podrijetla Antuna Kikaša.

Kikaš je uhićen u Boeingu 737 ugandske zrakoplovne tvrtke s 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja namijenjenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Zboru narodne garde Republike Hrvatske.

Antun Kikaš bio je ugledni kanadski građevinski poduzetnik vrlo aktivan u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Među ostalim, uspio je 1987. osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na sveučilištu Waterloo, a na razne druge načine organizirao je hrvatske iseljenike. Kada je nakon proglašenja hrvatske neovisnosti njegovoj domovini zaprijetio rat, svojim je novcem i novcem hrvatskih iseljenika kupio oružje za njezinu obranu.

Oružje je kupio u Južnoj Africi, a za njegov transport dobio je avion „Uganda airlinesa“ s kompletnom posadom. Plan je bio letjeti prema Trstu, a sletjeti u Ljubljani. No ulaskom u tadašnji jugoslavenski zračni prostor, prema tvrdnji Kikaša greškom pilota, ruta je promijenjena. Zrakoplov su tada presrela dva lovačka Mig-a 21 Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i zapovjedili pilotu da odmah spusti avion na pistu zračne luke Pleso pored Zagreba. Ondje su ga dočekali jugoslavenski vojnici, koji su pretražili zrakoplov, zaplijenili naoružanje i uhitili Kikaša.

Nakon torture Kikaš je odveden u vojni zatvor u Beogradu dok je ugandski avion s oružjem prebačen na Batajnicu. Nakon Kikaševa uhićenja kanadski Hrvati sakupili su 3 milijuna dolara za njegovo puštanje.

U međuvremenu su hrvatske postrojbe kod Slunja zarobile generala JNA Milana Aksentijevića te nekoliko oficira iz mreže vojne Kontraobaveštajne službe pa je dogovorena razmjena. Kao jamčevina tadašnjem načelniku KOS-a generalu Aci Vasiljeviću predan je novac kanadskih Hrvata. Poslije tri mjeseca zatvora, uz posredovanje Gojka Šuška, Antun Kikaš razmijenjen je na zagrebačkom aerodromu za generala Aksentijevića.

Poginula princeza Diana – 1997.

Velška princeza Diana, poznata kao Lady Di, poginula je u prometnoj nesreći u pariškom tunelu 31.8.1997. S njom u automobilu bio je i Dodi Al-Fayed, sin egipatskog milijardera Mohameda Al-Fayeda i njezin dečko, koji je također poginuo. Gotovo 11 godina nakon nesreće, istražna porota presudila je da su za smrt slavnog para krivi vozač i paparazzi koji su ih slijedili.

Britanska javnost u tuzi se okrenula protiv kraljevske obitelji, prozivajući ih za neprimjerenu reakciju. Mediji su Dianu prozvali sveticom, a milijuni cvjetova ostavljeni su pred Kensingtonskom palačom. Pogreb je na televiziji pratilo 2,5 milijardi ljudi, a od Diane su se oprostili uglednici iz cijelog svijeta.

Dani nakon njezine pogibije bili su najmračniji u dugoj vladavini kraljice Elizabete II. Popularnost monarhije bila je uzdrmana, mnogi Britanci bili su ljutiti načinom na koji se kraljevska obitelj ophodila prema Diani.

Kraljica Elizabeta II. o Dianinoj se smrti oglasila tek nakon nekoliko dana, nakon velikog pritiska javnosti i tadašnjeg premijera Tonyja Blaira.