NA DANAŠNJI DAN: Islamski kalendar, Stjepan Mihalić, Barbara Stanwick, Mate Mišo Kovač, tunel Mont Blanc, doček Vatrenih i Gospa od Karmela

Početak islamskog kalendara – 622

Dana 16. srpnja 622. godine Muhamed je krenuo na hidžru iz Meke u Medinu, što označava početak islamskog kalendara.

Jedna hidžretska godina ima 354 ili 355 dana. Zbog toga dan hidžretske Nove godine nikad ne pada na isti dan po gregorijanskom kalendaru (sunčevom kalendaru) nego kruži kroz sva godišnja doba. Na taj je način, također, izbjegnuto eventualno poklapanje islamskih i poganskih svetkovina na isti dan.

S obzirom da je početak islamskog kalendara fiksiran kasnije odnosno da godine prolaze brže zbog manjeg broja dana, po broju godina preklopiti će se s gregorijanskim 20874. godine.

Stjepan Mihalić, hrvatski književnik – 1901

Hrvatski prozaik, feljtonist i dramatičar Stjepan Mihalić rođen je 16. srpnja 1901. godine u Karlovcu. Pisati je počeo kao srednjoškolac, a prvu prozu objavio je u Vijencu, pod utjecajem ekspresionizma.

Kasnije se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti, istodobno pišući i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama. Osnovao je kazališnu družinu koja je 1929. prikazala njegovu pasionsku igru u pet slika Grbavica. Predstava je neslavno propala, no nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio je u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio. Atrakcija cirkusa Borov, Bukovački, Pred dan, Silom pokajnik, neke su od Mihalićevih drama. U vlastitoj nakladi Mihalić tiska tri knjige: Grbavicu, Novele i Neprijatelje, a Matica hrvatska objavljuje mu pastoralnu pripovijest Zapaljena krv. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Mihalićev roman Teleći odresci otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske Narodne prosvjete kao najbolji roman. Njime se potvrdio kao zreo pripovjedač, a roman Elegija osnažio je uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom zanemarenoga. O životu i duši rodnog grada Karlovca, nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima.

Barbara Stanwick, američka filmska glumica – 1907.

Dana 16. srpnja 1907. godine u New Yorku je rođena Barbara Stanwick, američka filmska glumica pravog imena Ruby Stevens.

Imala je dugu i uspješnu karijeru, a najveći ugled stekla je likovima samostalnih i ambicioznih žena. Dobitnica je nagrade za životno djelo Američkog filmskog instituta 1987. godine. U 38 godina u Hollywoodu je snimila 65 filmova, a nakon toga se okrenula televiziji.

Četiri puta nominirana je za Oscara za najbolju glumicu, i to za uloge u filmovima Stella Dallas, Ball of Fire, Double Indemnity i Sorry, Wrong Number. Za svoj televizijski rad Stanwick je osvojila tri Emmyja, i to za The Barbara Stanwyck Show, The Big Valley i The Thorn Birds. Na holivudskoj Stazi slavnih ima svoju zvijezdu, a 1999. godine Američki filmski institut proglasio ju je 11. najvećom glumicom svih vremena.

Rođen Mišo Kovač, hrvatski pjevač – 1941.

Dana 16. srpnja 1941. godine u Tribunju je rođen Mate Mišo Kovač, hrvatski pjevač zabavne glazbe. Mišo Kovač poznat je kao pjevač s daleko najviše prodanih ploča (i ostalih nosača zvuka) zabavne glazbe u Hrvatskoj, ali i diljem bivše SFRJ.

Tijekom 47-godišnje glazbene karijere prodao je više od 20 milijuna ploča te osvojio brojne glazbene i diskografske nagrade. Mišo Kovač jedan je od najpoznatijih i najkarizmatičnijih hrvatskih pjevača.

Glazbenu karijeru počeo je obradama stranih uspješnica, da bi nastavio naglašeno emotivnim pjesmama uglavnom tipičnog mediteranskog, dalmatinskog melosa te suradnjom s klapama. Vrhunac popularnosti doživio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, no i danas ima značajnu odanu publiku.

Premda glazbena kritika više cijeni njegove ranije i manje poznate radove, popularnost je stekao emotivnim i zabavnim melodijama, poput Ostala si uvijek ista, Svi pjevaju, Ako me ostaviš i drugima. Svojom popularnošću, karizmom, beskomprimisnim i često osebujnim stavovima te uspjesima stekao je status hrvatske glazbene legende.

SAD detonirao prvu atomsku bombu u Novom Meksiku – 1945.

Dana 16. srpnja 1945. u okviru Projekta Manhattan, SAD je uspješno detonirao prvu atomsku bombu u Novom Meksiku.

Manhattan je bio tajni projekt američke vlade tijekom Drugog svjetskog rata s jedinim ciljem izrade atomske bombe.

Projekt je započet 1941., nakon što su porasle bojazni kako bi nacistička Njemačka prva mogla izraditi taj novi tip oružja. +U američkom gradiću Los Alamosu u Novom Meksiku, okupljeni su najbolji svjetski fizičari i inženjeri koji su pod vodstvom američkog fizičara njemačkog porijekla, Roberta Oppenheimera, izradili i uspješno testirali prvu atomsku bombu.

Otvoren tunel Mont Blanc – 1965.

Mont Blanc ili talijanski Monte Bianco, najviši dio Alpa (Savojske Alpe), ujedno najviša planinska skupina u Europi s visinom od 4809metara nadmorske visine, nalazi se na francusko-talijanskoj granici, između rijeka Arve i Dora Baltea. Stjenovit vrh visok 4792 m prekriven je slojem vječnog snijega i leda čija debljina varira, pa se mijenja i ukupna visina vrha.

Najviši vrh osvojen je prvi put 1786 (Michel-Gabriel Paccard, Jacques Balmat); zapadno od njega podignut je 1890. opservatorij Vallot. Žičare voze do visine od približno 3800 m.

Ispod Mont Blanca prokopan je 11,6 km dug cestovni tunel, otvoren za promet na današnji dan 1965., koji povezuje Chamonix u Francuskoj s Courmayeurom u Italiji.

Jedna od najvećih cestovnih katastrofa dogodila se krajem ožujka 1999. godine kad je izbila vatra u tunelu Mont Blanc. Stravičan požar u tunelu Mont Blanc uzeo je tada 39 života!

Doček Hrvatske nogometne reprezentacija koja je osvojila srebrnu medalju u Rusiji na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018.

Od aredoroma do centra Zagreba autobus s hrvatskim nogometašima, koji su osvojili srebrenu medalju na Svjetskom prvenstvom u Rusiji, prošao je kroz masu navijača i stigao na Trg bana Jelačića.

Na ulicama Zagreba i Trgu bana Josipa Jelačića dočekalo ih je oko 550.000 ljudi.

Gospa od Karmela – marijanski blagdan

U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu što ju je Gospa pružila karmelićanima nosiocima karmelskoga škapulara. Škapular je, zapravo, komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici: benediktinci, cisterciti, karmelićani i drugi.

Simbolički, škapular, koji se sastoji od komadića platna, počeli su kasnije nositi i svjetovnjaci kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinih redova. Najpoznatiji je škapular upravo karmelski koji nose kao zalog posebne zaštite Majke Božje u prvom redu karmelićani i karmelićanke, a onda i mnogi vjernici u svijetu koji na taj način postadoše dionicima duhovnih dobara karmelskoga reda.

Novoosnovani je red doživio bujan procvat za vrijeme svoga trećega generala sv. Šimuna Stocka, koji je upravljao karmelićanskom zajednicom od 1242. – 1262.. Tome se generalu pripisuje i nošenje škapulara, odjeće koju je redu kao zalog svoje zaštite dala sama Blažena Djevica Marija. Jednoj privatnoj objavi pripisuje se i tzv. “subotnja povlastica”, a koju je g. 1322. potvrdio papa Ivan XXII. Povlastica se sastoji u tome da će Gospa nosioce njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze što iz prihvaćanja škapulara proizlaze, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišnih muka. Povijesna je činjenica da su pape nosiocima karmelskoga škapulara podijelile mnoge oproste.

Postoje različiti oblici pripadnosti karmelićanskoj zajednici, od muških redovničkih zajednica – karmelićana, preko bosonogih karmelićanki koje žive u strogoj klauzuri i, kako im naziv kaže, bez obuće na nogama, do strogoćom blažih zajednica, svjetovnih instituta i laičkih bratovština.

Blagdan Gospe Karmelske, koji se slavi 16. srpnja, odobrio je papa Benedikt XIII. 1726. god.