NA DANAŠNJI DAN: Inkvizicija, Dimitrije Demeter, hrvatski u Dalmatinskom saboru, Požarevački mir, Dinko Štambak, Drašković i Hrvoje Šarinić

Papa Pavao III. osnovao inkviziciju – 1542.
Inkvizicija je naziv za niz originalno crkvenih pravosudnih institucija od 12. stoljeća do Napoleonskih ratova na prostoru Zapadne Europe. Utemeljene su s ciljem borbe protiv hereze, ali u kasnijim stoljećima im je nadležnost proširena.
Dimitrije Demeter, hrvatski književni i kazališni djelatnik – 1811.
Studirao je filozofiju u Grazu, a medicinu u Beču i Padovi. Za vrijeme studija bavio se književnim radom, a nakon povratka sa studija u domovinu priključuje se ilirskom pokretu. Isprva je radio kao liječnik, a od 1841. godine bavi se samo književnošću.
U svojim dramskim tekstovima nastojao je spojiti tradiciju stare hrvatske knjiženosti s tendncijama u europskoj drami. Koristio se najčešće povijesnim temama da bi izrazio svoje domoljubne težnje i progovorio o aktualnim društvenim prilikama.
Hrvatski jezik u Dalmatinskom saboru – 1883.
Ali, Zbog zatvaranja Sabora nije izglasan prijedlog da hrvatski jezik bude službeni jezik u svim državnim uredima u Dalmaciji. Tek 26. travnja 1909. donesena je odluka da hrvatski jezik bude službeni jezik u sudstvu, upravi i školstvu Dalmacije, koja je stupila na snagu tek 1. siječnja 1912. godine.
Sklopljen Požarevački mir – 1718.
Dinko Štambak, hrvatski književnik – 1912.
Prije zaređenja napustio je život svećenika i otišao na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao jugoslavistiku te francuski i engleski jezik. U Zagrebu je živio boemski, a družio se intenzivno s velikim književnim imenima poput Tina Ujevića, Ivana Gorana Kovačića i Dragutina Tadijanovića.
Radio je kao novinar i korektor u Leksikografskom zavodu koji je vodio Mate Ujević. Umro je u Parizu 1989., a pokopan je u Imotskom. Na obiteljskoj kući podignuta mu je spomen ploča.
Nada Klaić, hrvatska povjesničarka – 1920.
Godine 1946. doktorirala je tezom Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića. Od 1954. bila je privatni docent, a od 1968. redovita profesorica na katedri za hrvatsku povijest. Bavila se razdobljem od doseljenja Slavena do 19. stoljeća. Hrvatsku je medijevalistiku obogatila raspravama iz društvene povijesti, a u knjizi Historija naroda Jugoslavije II. napisala je sveobuhvatan prikaz hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, u koju su uključeni elementi gospodarske i društvene povijesti.
Posebnu pozornost obraćala je povijesti gradova. Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja, dovodeći u sumnju njegovu autentičnost. Nada Klaić umrla je 2. kolovoza 1988. godine u Zagrebu.
Milorad Drašković ubijen u Delnicama – 1921.
Drašković je u povijesti ostao upamćen ponajprije kao tvorac Obznane, kojom je Komunistička partija Jugoslavije stavljena izvan zakona, a novostvorena država utonula u teror usmjeren protiv vlastitih građana, pa i cijelih naroda.
Širom socijalističke Jugoslavije po Aliji Alijagiću su nazivane škole, srednjoškolski centri, ulice i kejevi, i to u Beogradu, Bijeljini, Orašju, Sarajevu. O suđenju na kojem mu je donijeta smrtna presuda snimljena je dokumentarna drama. Danas je njegovo ime zaboravljeno.
Zanimljivo je da je u travnju 2005. godine, u beogradskome naselju Petlovo brdo, ulica koja je od nakon Drugoga svjetskoga rata nosila ime Alije Alijagića preimenovana je u Ulicu Milorada Draškovića.
Hrvoje Šarinić, političar – 2017.
Krajem 1989. godine ušao je u politiku. Jedan je od osnivača HDZ-a i bliski suradnik dra Franje Tuđmana. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s Ivom Latinom oko prijenosa vlasti i ustrojava ured predsjednika Franje Tuđmana prema francuskom modelu.
Dana 7. kolovoza 1992. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav Vlade i na tom mjestu ostaje do travnja 1993. godine, kad ga je dr. Tuđman odlučio zamijeniti Nikicom Valentićem. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu predsjednika vlade kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse.
Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnosi ostavku i postaje čelnik Ureda za nacionalnu sigurnost.
Hrvoje Šarinić bio je i voditelj hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim Srbima, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem.
Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s UNPROFOR-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u Istri.
Krajem 1990-ih gurnut je iz kruga bliskih suradnika predsjednika Franje Tuđmana (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje Ivica Kostović, koji na toj dužnosti ostaje do smrti predsjednika Franje Tuđmana). Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i “trećesiječanjskih izbora” 2000. godine zajedno s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izlazi iz HDZ i osniva Demokratski centar.
1999. godine objavio je knjigu Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem : između rata i diplomacije, 1993. – 1995.