NA DANAŠNJI DAN: Giovanni Boccaccio, Vjekoslav Babukić, Geronimo, Liga naroda, Edo Šen, Valentina Tereškova, Wernher von Braun, Helmut Kohl

Giovanni Boccaccio, pjesnik – 1313.

Boccaccio, Giovanni, talijanski književnik ( Firenca 13. VI. 1313 – Certaldo, 21. XII. 1375). Oko 1325. odlazi u Napulj izučiti bankarstvo u banci Bardijevih, koji održavaju financijske veze s anžujskim dvorom. Kako ga ta struka ne zanima, a ni kanonsko pravo koje studira 6 godina, potpuno se posvećuje književnosti.

Giovanni Boccaccio

Prvi Boccaccijevi književni pokušaji bili su roman Filocolo (1336.), spjev Filostrato (1336.) i poema Teseida (1339.). Za njegov književni rad inspirirala ga žena koju će u svojim pjesmama nazvati Fiammettom. Sudbonosne 1348.godine dok je kuga nemilice morila Fiorentince započeo je pisati knjigu koja se zove Dekameron. To jedinstveno remek-djelo svjetske književnosti dovršeno je pet godina kasnije. Djelo se sastoji od stotinu novela što ih je, prema okvirnoj fabuli, u roku od deset dana ispripovijedalo sedam žena i trojica mladića koji su iz okuženog grada pobjegli u raskošnu vilu na fiesolanskim brežuljcima. Oslobođene klasicističkog, moralizatorskog i zdravorazumskog balasta, te novele sačinjavaju cjelovitu kompoziciju od stotinu živih slika u kojima ne samo da je odražen život jednog doba, nego je izražen, u čitavoj svojoj punoći i jedan individualan doživljaj smisla (i besmisla) ljudskog postojanja.

Boccaccio je uživao veliki ugled i bio je cijenjen kod svojih sugrađana te mu je komuna povjeravala različita putovanja u svojstvu poklisara u Ravenu, Rim i Avignon i drugdje. Godine 1362. pjesnik doživljava duhovnu krizu izazvanu pozivom nekog redovnika, Gioacchina Cianija, da misli na smrt te da se odrekne svjetovnih interesa pa i književnosti. Posljednje godine života pjesnika je pratila bolest i oskudice. Nisu uspjeli njegovi pokušaji da dobije sigurnu i unosnu službu u Napulju, te se sklonio u Certaldo. Odatle se odazvao pozivu firentinske komune da javno tumači Danteovu Božanstvenu komediju, ali je tu svoju zadnju djelatnost zbog bolesti morao prekinuti. Umro je u Certaldu 21. prosinca 1375. godine u 62. godini života.

Vjekoslav Babukić, prirodoslovac – 1812.

Vjekoslav Babukić, rođen u Požegi 16. lipnja 1812., bio je hrvatski jezikoslovac i preporoditelj

Vjekoslav Babukić

Babukić se u Zagrebu našao u krugu mladih hrvatskih intelektualaca koji početkom tridesetih godina imaju razrađen program za književno i jezično ujedinjenje hrvatskih krajeva, a potom i svih južnoslavenskih krajeva pod ilirskim imenom.

U narodnom preporodu Babukić je jedna od vodećih ličnosti, s jedne strane kao pokretač osnivanja niza kulturnih institucija i promicatelj hrvatske knjige, a s druge strane kao jedini rođeni štokavac među vodećim ilircima u oblikovanju književnojezičnog programa ujedinjenja Hrvata u jednome književnom jeziku i njegovom normiranju.

S Ljudevitom Gajem smatra se tvorcem latiničnoga slovnog sustava kojim, uz neznatne promjene, Hrvati i Slovenci pišu i danas. Napisao je tri hrvatske gramatike, nekoliko rasprava o pravopisu, jednu prigodnu pjesmu, nekoliko predgovora u izdanjima starih hrvatskih pisaca, a s Antunom Mažuranićem dopunio je Ilirsko-nemačko-talianski mali rečnik Josipa Drobniča.

Geronimo, poglavica Apača – 1829.

Goyathlay (Goyaałé, Goyathle, Geronimo 16. lipnja 1829. – 17. veljače 1909.), legendarni poglavica plemena Chiricahua Apača.

Pravo mu je ime bilo Goyathlay (‘Onaj koji zijeva’), i vjerojatno posljednji pripadnik bande Bedonkohe. Rodio se kod Turkey Creeka, pritoku rijeke Gila, današnja država Arizona, ali u to vrijeme Meksiko. Odgajan po plemenskim običajima, imao je mnogo žena i najmanje šestero djece.

Geronimo

Prvu ženu ubili su mu Meksikanci napadom na njegov logor dok su muškarci trgovali u gradu. Osim žene i troje djece ubili su mu i majku. Njegova mržnja bila je neopisiva,, a poglavica Mangas Colorados šalje ga da dovede poglavicu imenom Cochise i njegove ratnike koji bi im trebali pomoći u osveti.

Ime Geronimo dobio je jer je izveo pokolj nad Meksikancima na blagdan sv. Jeronima. O njemu je kružio mit da ga metci ne mogu ubiti. Bio je i kod predsjednika SAD-a. Od 1858. do 1886. borio se i bježao pred Meksikancima, kasnije Amerikancima. Po njegovim riječima, nikad nije bio poglavica, već vojni vođa. Posljednji je poglavica Indijanaca koji se predao vojsci SAD-a. Dogodilo se to 4. rujna 1886. godine u Kanjonu kostura kad se Geronimo sa 38 ljudi strmoglavio u kanjon i predao američkom generalu Nelson Appleton Milesu. Rodnu Arizonu nikad više nije vidio.

Prešao je na kršćanstvo, ali su ga zbog kockanja izopćili iz Crkve. Jahao je na paradi kada je ustoličen Theodore Roosevelt. Preživljavao je prodajući razglednice i slične stvari. Umro je u Fort Sillu sa 80 godina od upale pluća.

Osnovan Ford Motor Company – 1903.

Američki automobilistički koncern Ford Motor Company, koji se razgovorno najčešće naziva Ford, osnovao je Henry Ford u gradu Detroitu u saveznoj državi Michigan 16. lipnja 1903. godine.

Ford je proizvodnju započeo Modelom A, pokretanim motorom s 8 konjskih snaga. Tvrtka je uvela veliki preokret u masovnu proizvodnju automobila koristeći ideje Elija Whitneyja o proizvodnoj traci i zamjenskim dijelovima, što je omogućilo jeftinije sklapanje automobila i veću pouzdanost.

Henry Ford

U ranim godinama tvrtka je proizvodila male količine automobila u tvornici koja se nalazila u Mackovoj aveniji u Detroitu, a dvoje ili troje ljudi radilo je na automobilima ugrađujući dijelove naručene od drugih proizvođača.

Godine 1908. pojavio se poznati Model T, a 1913. razvijena je tehnika potrebna za pokretnu proizvodnu traku, te je Ford proizvodio polovicu svih automobila u SAD-u, a do 1918. polovica svih automobila u državi bili su Modeli T. Ford je omasovio proizvodnju automobila Do pojave Forda, automobili su većinom bili zanatski ili maloserijski proizvod, te je njihova cijena bila izvan dosega mnogih.

Fordov koncern je danas peti najveći svjetski proizvođač automobila a upošljava 164.000 radnika.

Koncern je dioničko društvo od 1955. godine, a trenutačno ima sjedište u Dearbornu u saveznoj državi Michigan. 18. studenog 2003. tamo je proizvedeno ukupno 300 milijunto Fordovo vozilo, a bio je to tamnocrveni Ford Mustang u kabrioletskoj inačici.

Osim marke Ford, koncernu pripadaju i Lincoln luksuzna marka. Ford je imao još jednu luksuznu marku, Mercury koji je ugašen 2011. Ford posjeduje mali udio Mazde i Aston Martina a 2010. godine je prodao Volvo.

Kako bi ostvarili svoj plan o smanjenju emisije štetnih plinova Ford od 2009. godine počinje ugrađivati Ford EcoBoost motore u mnoge svoje modele.

Prva sjednica Lige naroda – 1920.

Društvo naroda

Liga naroda ili Društvo naroda bila je međunarodna organizacija država osnovana na prijedlog američkog predsjednika Wilsona nakon Prvog svjetskog rata, čiji je temeljni cilj bio mir u svijetu. Prva sjednica ove organizacije održala se 16. lipnja 1920. godine u Londonu, a prisustvovali su joj predstavnici 42 zemlje članice, potpisnice Ugovora koji je obvezivao na poštivanje nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti svake države te pokušaj mirnog rješavanja sporova. Liga naroda u početku je imala uspjeha u svojoj misiji, no vrlo brzo je postala političko sredstvo velikih država.

Edo Šen, hrvatski arhitekt – 1949.

Hrvatski arhitekt židovskog podrijetla Edo Šen (Schön) umro je 16. lipnja 1949. godine u Zagrebu. Edo Šen bio je prvi profesor na arhitektonskom odjelu Visoke tehničke škole, odnosno današnjeg Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Edo Šen

Kao profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu odgojio mnogobrojne istaknute arhitekte. Član JAZU (danas HAZU) od 1935. Autor je više javnih i stambenih zgrada u Zagrebu.

U ranom razdoblju projektirao je reprezentativne građevine u duhu historicizma koje nose jak osobni biljeg: palača Croatia na uglu Masarykove i Preradovićeve ulice (1910), kuća Bezuk u Boškovićevoj ulici (1914). Nakon I. svjetskog rata priklonio se suvremenim oblikovnim i prostornim rješenjima: stambena zgrada Šumarske direkcije na uglu Ulice kneza Mislava i Ulice kneza Borne (1926), kuća Šen u Gundulićevoj ulici (1932), stambena zgrada u Križanićevoj ulici (1938). U suradnji s M. Kovačevićem projektirao stambenu zgradu na Trgu žrtava fašizma (1933) i kompleks Tehničkoga fakulteta u Kačićevoj ulici (1937–40). Jedna je od temeljnih osoba u stvaranju osnova moderne hrvatske arhitekture.

Prva žena poletjela u svemir – 1963.

Valentina Tereškova ruska je astronautkinja, prva žena u svemiru i heroj Sovjetskog Saveza. S kozmodroma Bajkonur u današnjem Kazahstanu 16. lipnja 1963. lansirana je u svemir brodom Vostok 6, čime je postala prva žena u svemiru (šesta među sovjetskim kozmonautima).

Valentina Tereškova, prva žena u svemiru

Za vrijeme svoga leta, komunicirala je s Vostokom 5 koji se istovremeno nalazio u svemiru i kozmonautom Valerijem Bikovim. Nakon 3 dana i 48 kruženja oko Zemlje, Tereškova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju.

Njezin let se odvijao tjedan dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica Elizabeta II. i sovjetski premijer Nikita Hruščov. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada.

Kako ništa nije slučajno, osbito kad su velike sile u pitanju, zanimljivo je primijetiti kako su Kinezi odabrali isti datum leta Tereškove za lansiranje prve Kineskinje u Svemir. Naime, 16. lipnja 2012. lansirana je u svemir Liu Yang u svemirskoj misiji Shenzhou 9, četvrtom kineskom pohodu u svemir s ljudskom posadom.

Wernher von Braun, raketni znanstvenik – 1977.

Braun, Wernher von, američki raketni stručnjak njemačkoga podrijetla (Wirsitz, danas Wyrzysk, Poljska, 23. III. 1912 – Alexandria, SAD, 16. VI. 1977).

Wernher von Braun

Jedan od vodećih stručnjaka za rakete i raketna oružja u nacističkoj Njemačkoj i jedan od konstruktora dalekometnih projektila V-1 i V-2, kojima je 1944–45. bombardirana Velika Britanija.

Nakon kapitulacije Njemačke von Braun je sa svojom ekipom raketnih stručnjaka prešao u SAD i nastavio rad na razvoju i usavršavanju raketa. Pod njegovim vodstvom izgrađeno je u SAD-u nekoliko novih tipova raketa nosača za svemirske letove, među kojima i raketa Jupiter-C, kojom je 1958. lansiran prvi američki umjetni satelit Explorer I. Poslije je radio na projektu gigantske rakete Saturn V pa se smatra glavnim američkim raketnim stručnjakom, zaslužnim za uspjeh programa Apollo, tj. za let na Mjesec svemirskih brodova s ljudskom posadom.

Helmut Kohl, političar – 2017.

Kohl, Helmut, njemački političar i državnik (Ludwigshafen, 3. IV. 1930 – Ludwigshafen, 16. VI. 2017). Diplomirao je pravo, a doktorirao političku znanost u Heidelbergu (1958). Zarana se uključio u Kršćansko–demokratsku uniju (CDU), a 1947. sudjelovao je u osnivanju njezine omladinske organizacije.

Helmut Kohl

Predsjednik CDU-a u pokrajini Rheinland–Pfalz bio je od 1956., te predsjednik vlade iste pokrajine od 1969. Istodobno je 1969–73. bio zamjenik predsjednika, a od 1973. predsjednik saveznog CDU-a. Iskoristivši krizu koalicijske vlade socijaldemokrata (SPD) i liberala (FDP), uspostavio je koaliciju s FDP-om i na početku listopada 1982. postao je savezni kancelar. Ponovno je izabran 1983., 1987., 1990. i 1994. Nastavio je pomirljivu politiku svojih prethodnika prema Istočnoj Njemačkoj, održavajući strateško savezništvo sa SAD-om.

Uspostavio je odlične odnose s francuskim predsjednikom F. Mitterrandom s kojim je surađivao oko daljnjih procesa europske integracije. Pod njegovim je vodstvom ujedinjena Njemačka na početku listopada 1990., pri čemu je pokazao vrhunsku pregovaračku vještinu kako bi očuvao sporazum sa SSSR-om prije njegova raspada, suzbio bojazni europskih partnera od jake Njemačke te riješio problem načela nepromjenljivosti granica. U prosincu 1990. CDU je pobijedio na parlamentarnim izborima, a Kohl je postao prvi kancelar ujedinjene Njemačke od razdoblja Weimarske Republike. Na izborima 1998. izgubio je od socijaldemokrata Gerharda Schrödera, pa se povukao i s položaja predsjednika stranke. Nakon izbijanja afere s tajnim računima CDU-a 2000. potpuno se povukao iz politike.

…

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org