NA DANAŠNJI DAN: Georg Friedrich Händel, atentat na Lincolna, Titanic, Ludvig Zamenhof, prvi videorekorder, Simone de Beauvoir
Georg Friedrich Händel, kompozitor -1759.
Georg Friedrich Händel (Halle na Saali, 23. veljače 1685. – London, 14. travnja 1759.), njemačko-engleski barokni skladatelj najpoznatiji po svojim oratorijima i operama.
Rođen je kao Georg Friedrich Händel u Halleu, no s dobivanjem engleskoga državljanstva 22. siječnja 1727., poenglezio je svoje ime i postao znan kao George Frideric Handel.
Georg Friedrich Händel
Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je oratorij Mesija koji je nastao prema tekstovima iz Biblije kralja Jakova. Od njegovih instrumentalnih djela najznačajnija su Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet.
Na njega su utjecali talijanski barokni skladatelj, te najznačajniji engleski barokni skladatelj, Henry Purcell, pa je njegova glazba upravo zbog toga izvršila velik utjecaj na mnoge skladatelj među koje spadaju i Haydn, Mozart i Beethoven.
Atentat na američkog predsjednika Abrahama Lincolna u Washingtonu – 1865.
Abraham Lincoln, američki predsjednik i političar rođen je 12. veljače 1809. godine u gradu Hodgenvilleu, američke savezne države Kentucky. Bio je 16. predsjednik SAD-a.
Abraham Lincoln
Lincoln je zemlju vodio od 1861. godine do atentata 1865., tijekom najveće ustavne, vojne i moralne krize – Američkog građanskog rata.
Za vrijeme mandata uspio je ukinuti ropstvo, ojačati vladu te modernizirati ekonomiju.
Lincoln je za predsjednika izabran i na izborima 1864.
Izbor istaknutog protivnika ropstva na čelo države bio je znak za pobunu robovlasničkom Jugu. Do ožujka 1861. sedam je južnih država napustilo Uniju i osnovalo Konfederaciju Američkih Država s Jeffersonom Davisom na čelu. U travnju iste godine počinje građanski rat koji završava pobjedom Unije i oslobađanjem crnih robova. Lincoln je za predsjednika izabran i na izborima 1864., a ubijen je godinu dana kasnije u atentatu u kazalištu, ubio ga je glumac sklon Konfederaciji John Wilkes Booth. Amerikanci ga doživljavaju kao jednoga od svojih velikana jer je ukinuo ropstvo i vodio Uniju do pobjede u građanskome ratu.
Titanic udario u lednu santu – 1912.
Na svome prvom putovanju, britanski prekooceanski putnički brod “Titanic” udario je u ledenu santu usred noći u hladnim vodama sjevernog Atlantika. Potonuo je rano ujutro sljedećeg dana, odnijevši sa sobom više od 1.500 života.
RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona u New York. Procjenjuje se da je u to vrijeme na brodu bilo 2.224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo što čini jednu od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti.
Thomas Andrews, glavni pomorski arhitekt brodogradilišta i dizajner Titanica, poginuo je u katastrofi. Titanicom je zapovjedao kapetan Edward Smith koji je također poginuo. Brod je prevozio neke od najimućnijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije i cijele Europe koji su htjeli započeti novi život u SAD.
Od 2.223 putnika i članova posade preživjelo ih je samo 706. Poginulo je ili ih se utopilo 1.517, od toga 1.360 muškaraca te 157 žena i djece. Među njima i 27 Hrvata.
Ludvig Zamenhof – tvorac jezika esperanto – 1917.
Zamenhof Lazar Ludvig (Lazar Markovič), poljski liječnik, inicijator međunarodnoga planskoga jezika esperanta, podrijetlom ruski Židov (Białystok, 15. XII. 1859 – Varšava, 14. IV. 1917).
Ludvig Zamenhof
Medicinu studirao u Moskvi (1879–1881) i Varšavi (1881–85), iz oftamologije se specijalizirao u Varšavi i Beču (1886). Odrastajući u multietničkoj sredini (Židovi, Rusi, Poljaci, Nijemci) svjedočio je međuetničkim napetostima i sukobima, što ga je navelo na zaključak kako im je uzrok različitost jezika i vjera. God. 1887. objavio je u Varšavi na ruskom jeziku udžbenik međunarodnoga jezika pod pseudonimom Doktoro Esperanto (»doktor koji se nada«), a iste su godine izašle i poljska, njemačka te francuska inačica. Poslije će taj pseudonim postati glotonim za Zamenhofov jezik.
Osim strukturnih značajki kao što su jednostavnost i logičnost gramatike i rječotvorbe te vokabular temeljen pretežno na romanskim i germanskim elementima, za relativan uspjeh esperanta kao međunarodnoga planskoga jezika odlučujuće je bilo Zamenhofovo neautoritarno stajalište da razvoj i obogaćivanje jezika prepusti zajednici govornika koja će se njime služiti. Za razliku od etničkih jezika kojima stabilnost u društveno-pov. mijenama jamči višestoljetna tradicija pismenosti i uporabe, dogmatsku ulogu u čuvanju esperanta ima Zamenhofovovo djelo Temelj esperanta (Fundamento de Esperanto, 1905), što se sastoji od gramatike, vježba i glosara s devetstotinjak korjenova.
Velik doprinos obogaćivanju izražajnosti esperanta Zamenhof je dao književnim prijevodima na taj jezik (Shakespeare, Goethe, Stari zavjet). Od 1906. razvijao je i koncept svojevrsne nadnacionalne religije homaranizma (esperantski homaranismo, prema homarano »pripadnik čovječanstva«). Važnija djela: Međunarodni jezik (Meždunarodnyj jazyk, 1887), Izvorna djela (Originala Verkaro, 1929).
Prvi videorekorder – 1956.
Uglavnom se koristio za snimanje televizijskih sadržaja (telerecording) i prikazivanje VHS-ova. Za pohranu sadržaja koristio se magnetskom vrpcom. Njihova uporaba napuštena je 2000-ih, ponajprije u SAD-u i Japanu.
Simone de Beauvoir, književnica – 1986.
Simone de Beauvoir (Pariz, 9. siječnja 1908. – Pariz, 14. travnja 1986.), francuska književnica i filozofkinja. Svojim zalaganjem za emancipaciju žene i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu ljevičarske orijentacije.
Simone de Beauvoir
Njezini filozofski eseji nastali su pod znatnim utjecajem Sartrovih shvaćanja, kojem je bila životna suputnica, ali se u svojim uspomenama, putopisima i romanima predstavila kao nepristran, hladni promatrač i moralno angažirani sudionik u društvenim i političkim zbivanjima svoga vremena.
Među svjedočanstvima i autobiografskim zapisima Simone de Beauvoir ističu se “Uspomene dobro odgojene djevojke” i kraći roman “Veoma blaga smrt” u kojem je krajnje realistički prikazala posljednje trenutke u životu svoje majke. Djela: Gošća (L’Invitée, 1943.) Mandarini (Les Mandarins, 1954.) – roman za koji je dobila Goncourtovu nagradu Drugi spol (Le deuxie’me sexe) Slomljena žena (La femme rompue, 1967.) Starost (La vieillesse, 1970.)
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;
