NA DANAŠNJI DAN: Gaj Julije Cezar, Karlovac, Samuel David Aleksander, Berlinski mir, Mate Ujević, Josip Eugen Tomić, Josip Eugen Tomić, Prvo svjetsko nogometno prvenstvo, Albert Bazala, Juraj Neidhardt, Live Aid

Gaj Julije Cezar, rimski imperator – 100 pr. Kr

Gaj Julije Cezar

Gaj Julije Cezar, (Rim, 13. srpnja 100. pr. Kr. – Rim, 15. ožujka 44. pr. Kr.), rimski vojskovođa, političar i pisac. Najslavniji rimski Imperator, Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast Rimskog imperija. Pobjedivši Pompeja Velikoga u građanskom ratu od 46. pr. Kr. zavladao je kao diktator. Njegova diktatura označava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak carstva. Iako je ubijen u atentatu, Rimska Republika je od 27. pr. Kr. i formalno postala Rimsko Carstvo.Cezar je ubijen od grupe senatora u atentatu prilikom ulaska u senat, na ožujske Ide 15. ožujka 44. pr. Kr.. Uboden je noževima 23 puta. Na čelu urote nalazili su se Marko Junije Brut, Gaj Kasije Longin i Gaj Trebonije. Prema tradiciji Cezarove posljednje riječi upućene Brutu su bile : ˝Zar i ti, Brute, sine moj!˝

Osnovan grad Karlovac – 1579.

U ravnici na utoku Korane u Kupu, podno stare gradine Dubovac, 1579. godine osnovan je grad Karlovac čiji je točan datum nastanka poznat jer je relativno mlado naselje. Karlovac je osnovan kao tvrđava poradi zaštite od turskih osvajanja, ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu Habsburškom, a samom gradnjom je upravljao tada glasoviti graditelj Martin Gambon. Karlovac je građen po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. Ovaj dan slavi se kao dan grada Karlovca.

Samuel David Aleksander, industrijalac – 1862.

Samuel “Sami” David Aleksander (Zagreb, 13. srpnja 1862. – Zagreb, 8. ožujka 1943.) hrvatski industrijalac, nestor hrvatskih industrijalaca, političar (gradski zastupnik u Sisku) i član ugledne zagrebačke obitelji Aleksander.

Samuel David Aleksander

U poslovnom svijetu je bio znan kao organizacijski genij i pod nadimkom “Der Gescheite” (Pametni). U Sisku je 1893. kupio tamošnju pivovaru i osnovao tvornicu slada. U Sisku je biran za gradskog zastupnika, te je bio predsjednik “Štedne i predujamne zadruge za grad i kotar Sisak”. Aleksander je bio vlasnik keramičke tvornice “Titanit”, kemijske tvornice “Danica”, tvornice cementa “Croatia”, ugljenokopa “Mirna”, “Prve hrvatske tvornice ulja Zagreb” (danas Zvijezda, dio grupe Agrokor), te je bio većinski dioničar “Zagrebačke pivovare”. Suosnovao je “Sekciju za robu i vrednote” (danas Zagrebačka burza) i “Zagrebački zbor” (danas Zagrebački velesajam). Posjedovao je više nekretnina (kuća) u samom središtu Zagreba. 1919. bio je izabran za predsjednika “Zemaljskog saveza industrijalaca”, te je služio kao član upravnog odbora “Hrvatske trgovačke i obrtničke komore”. U “Zemaljskom saveza industrijalaca”, Aleksander je promovirao i štitio hrvatsku industriju od Mađarske i njene ekonomske politike u Austro-Ugarskoj Carevini. Pod njegovim vodstvom sva industrija Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je bila ujedinjena pod “Zemaljskim saveza industrijalaca”. Aleksander je bio veliki filantrop koji je darovao veliki dio svoje zarade u humanitarne svrhe, te je pomagao potrebite i siromašne grada Zagreba.

Tijekom Drugog svjetskog rata i Holokausta, Aleksander i supruga su našli utočište u sanatoriju u Klaićevoj ulici. 1942. preselili su se u sanatorij Dr. Đure Vranešića, poznatog po skrivanju i spašavanju 80 židova. Relativno mirno Aleksander je umro u tom sanatoriju, 1943. godine. Kako bi se spasili od ustaša i nacista, Aleksanderova obitelj se raštrkala diljem svijeta.

Završio Berlinski kongres i potpisan Berlinski mir – 1878.

Berlinski kongres je bio skup predstavnika tadašnjih velikih sila Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske, koji je pod predsjedanjem Otta von Bismarcka održan od 13. lipnja do 13. srpnja 1878. godine u Berlinu.

Berlinski kongres

Ishod pregovora je bio Berlinski mir, potpisan 13. srpnja 1878. godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate Rumunjska, Srbija i Crna Gora kao suverene države, a Bugarska je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana Kneževina Bugarska.

Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj (1908. Austro-Ugarska će aneksirati Bosnu i Hercegovinu). Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga na račun Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudžu, a Crna Gora Nikšić, Podgoricu i Bar. Turska je morala jamčiti građanska prava svojim nemuslimanskim građanima, ostvarujući tako odredbe Organskog zakona iz 1868.

Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog državnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos.

Mate Ujević, hrvatski pjesnik i enciklopedist – 1901.

Mate Ujević

Mate Ujević rođen je 13. srpnja 1901. godine u Krivodolu kod Imotskog u zidarskoj obitelji Jakova i Ane Ujević. Gimnaziju je polazio u Sinju i Splitu, studirao je komparativnu književnost, francuski jezik, južnoslavenske književnosti, staroslavenski i povijest u Zagrebu, a diplomirao je 1928. u Ljubljani. Godine 1929. oženio se profesoricom Marijom Juras s kojom je imao sedmero djece. Otac je kiparice Marije Ujević. Radio je kao profesor u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu do 1939. godine.

Profesorski ispit položio je obranivši radnju Prilog za povijest pokreta hrvatske omladine koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. Doktorirao je 1935. u Zagrebu disertacijom o pjesniku Jovanu Hraniloviću. 1941. godine imenovan je ravnateljem Hrvatskog izdavalačkoga bibliografskoga zavoda, gdje radi do svibnja 1945. na poznatoj Hrvatskoj enciklopediji, čijih je 5 svezaka izašlo do 1945. godine. Godine 1950. pozvan je u Leksikografski zavod za zamjenika direktora Miroslava Krleže, gdje radi do mirovine 1965. godine. Umro je u Zagrebu 1967. godine.

Josip Eugen Tomić, hrvatski književnik – 1906.

Josip Eugen Tomić

Josip Eugen Tomić bio je popularni prozaist i dramatičar. Studirao je pravo u Zagrebu i Grazu. Od 1873. do 1879. godine bio je dramaturg Hrvatskog zemaljskoga kazališta u Zagrebu. Najpoznatija su mu djela ‘Melita’, svojevrsna kritika viših građanskih krugova, zatim ‘Veronika Desinićka’ i ‘Zmaj od Bosne’, te proze na bosanske teme.

Pisao je i komedije: ‘Bračne ponude’, ‘Zatečeni ženik’ te osobito popularnu komediju ‘Franjo barun Trenk’. Dovršio je Šenoinu ‘Kletvu’ te preveo pedesetak kazališnih djela i mnoge povijesne romane. Umro je u Zagrebu 13. srpnja 1906.

Održano prvo svjetsko nogometno prvenstvo – 1930.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930. godine prvo je izdanje toga nogometnoga natjecanja. Održavalo se u Urugvaju od 13. do 30. srpnja. FIFA je odabrala Urugvaj za domaćina na izborima u Barceloni zbog toga što je Urugvaj 1930. slavio stogodošnjicu neovisnosti, a urugvajska reprezentacija osvojila turnir na Olimpijskim Igrama 1928. godine. Trinaest momčadi se natjecalo u završnom turniru, od čega četiri iz Europe, a devet iz Južne i Sjeverne Amerike. Većina momčadi iz Europe odbila je nastupiti zbog udaljenosti i velike cijene puta. Prve dvije utakmice svjetskoga prvenstva odigrane su u isto vrijeme, a pobjednici su bili Francuska, koja je pobijedila Meksiko rezultatom 4-1, i SAD, koja je svladala Belgiju rezultatom 3-0. Prvi gol u povijesti svjetskih prvenstava zabio je Francuz Lucien Laurent. U finalu, domaćin i favorit za osvajanje natjecanja, Urugvaj, pobijedio je Argentinu rezultatom 4-2 pred 93.000 ljudi postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu.

Albert Bazala, filozof – 1877.

Albert Bazala

Bazala, Albert, hrvatski filozof (Brno, 13. VII. 1877 – Zagreb, 12. VIII. 1947). Diplomirao filozofiju i klasičnu filologiju u Zagrebu te doktorirao kod Franje Markovića disertacijom Psihologijska nauka o apercepciji (1900). Habilitacijskom radnjom Marulićev moralno-filozofski rad postao je 1904. privatni docent. Nastavio je studij filozofije u Njemačkoj 1905. i 1906. kod tada poznatih filozofa (T. Lipsa, H. Corneliusa, R. Euckena, W. Reinera, W. Wundta), a osobno je upoznao češke mislioce F. Drtinu i T. G. Masaryka, o kojem je napisao studiju Masaryk – mislilac (1934), što će sve utjecati na oblikovanje Bazalina »voluntarističkog aktivizma« što ga je izložio u dvjema Filozofskim studijama: – I. Metalogički korijen filozofije (1924) i II. Svijest i svijet, subjekt i objekt (1941). Redovitim profesorom postao je 1912. kada izlazi i treći svezak njegova najpoznatijeg djela Povijest filozofije, kojim se ustaljuje hrvatska filozofijska terminologija. Prema Bazali, osebujnost filozofije izvire iz narodnosno-duhovnih izvorišta; u eseju Filozofijska težnja u duhovnom životu Hrvatske od pada apsolutizma ovamo (1936) pokušao je, pod utjecajem F. Markovića, hrvatsku filozofiju tumačiti iz »dominante misaona, znači, filozofijskoga stava hrvatskoga bića«. U duhu prosvjetiteljske ideje osniva i vodi Pučko sveučilište i obnaša dužnost predsjednika Matice hrvatske. Kao predsjednik JAZU poznat je po govorima O slobodi nauke i umjetnosti (1934) i Značenje umjetnosti u životu naroda (1935). U duhu političke filozofije što ju je izložio u zasebno objavljenim predavanjima Etika i politika (1907) i Etika i narodno gospodarstvo (1915) djelovao je kao narodni zastupnik i povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje u Zemaljskoj vladi u Zagrebu.

Juraj Neidhardt, hrvatski arhitekt – 1979.

Studirao je u Beču, a u 30-im godinama radio je kod Behrensa u Berlinu i Le Corbusiera u Parizu. Od 1935. je u Zagrebu, a od 1938. u Sarajevu, gdje je bio sveučilišni profesor.

Juraj Neidhardt

Sudjelovao je na natječajima u zemlji i inozemstvu, a radio je i više urbanističkih planova (Novi Sad, Sušak, Zagreb, Vareš Majdan). Najznačajniji projekt kojeg je izveo u Hrvatskoj, monumentalni je kompleks Nadbiskupskog sjemeništa u Zagrebu. Riječ je o jedinstvenom primjeru ekspresionističke arhitekture u nas, jer su stilski slični projekti Drage Iblera ostali neizvedeni.

Poslije 1945. godine projektira i izvodi niz objekata različitih namjena te urbanističke planove i studije, kao i rekonstrukciju čaršije u Sarajevu.

Nastojao je postići sintezu tradicionalnih oblika i suvremene arhitekture. Proučavao je bosansku arhitekturu i sustav naselja. Objavio je mnoštvo publikacija osobito u graditeljskom naslijeđu i njegovoj prisutnosti u suvremenom životu.

Live Aid – 1985.

Live Aid su dva velika humanitarna koncerta za pomoć gladnoj djeci u Etiopiji koji su istovremeno održani 13. srpnja 1985. godine na Wembley Stadiumu u Londonu , Engleska (oko 82,000 gledatelja) i na “JFK stadiumu” Philadelphia , SAD (oko 99,000 gledatelja). Događaj su organizirali Bob Geldof i Midge Ure.

Live Aid je jedan od najvećih televizijakih događaja svih vremena prenošenih putem satelita kojeg je uživo pratilo preko 400,000,000 gledatelja u 60 zemalja Svijeta.

U projekt su bili uključeni i glazbenici iz raznih zemalja svijeta.

…

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org